Istina je da bi se trebali što je više moguće fokusirati na ono dobro što se događa oko nas, no to ne znači da moramo ignorirati ono što nije dobro za nikoga. Već smo predugo ignorirali bezumlje, korupciju, nasilje, represiju, malverzacije i laži; i kuda nas je to dovelo!? NE bezumlju, NE represiji! Samo stvar je u tome što za takvo ‘NE’ treba imati hrabrosti, a to je ono što danas kronično nedostaje društvu u kojem živimo.
Kažu tako neki učitelji, životni treneri, gurui itd da se trebamo posvetiti isključivo svom unutrašnjem miru i ne razmišljati o onome što nas se ne tiče.
Ako je tako, ne znam zašto se onda oni petljaju svugdje i zašto im je toliko bitno da svoje ‘učenje’ prenesu što većem broju ljudi?
Zašto onda skupljaju milijune i milijune dolara od svojih sljedbenika; što će im sve to ako je najbitniji unutrašnji mir?
Dragi moji ‘učitelji’, meni se čini da vi pokušavate sjediti na dvije stolice u isto vrijeme; a barem bi vi trebali znati da to nije u skladu s onim što navodno živite i za što se predstavljate.
Život osviještenog čovjeka itekako ima misiju, njegova misija je da donosi istinu tamo gdje je laž, da donosi mir tamo gdje je svađa, da donosi ljubav tamo gdje je mržnja – to je misija svakog iole osviještenog čovjeka.
Mi nismo ovdje da stvaramo neki svoj svijet unutar ovoga svijeta, da stvaramo još jednu iluziju unutar iluzije; to je bijeg od života. Mi smo ovdje da damo sve od sebe kako bi ovaj svijet učinili još malo boljim mjestom, mi smo ovdje da damo svoj doprinos.
Istina je da bi se trebali što je više moguće fokusirati na ono dobro što se događa okolo nas, no to ne znači da moramo ignorirati ono što nije dobro za nikoga. Već smo i suviše dugo ignorirali bezumlje, korupciju, nasilje, represiju, malverzacije i medijsko – političke laži; i kuda nas je to dovelo!?
Ono što je bitno je to da naučimo kako promatrati ono što djeluje protiv života, a da to ne hranimo svojom energijom, drugim riječima; naučiti promatrati mržnju bez da mrzimo, naučiti promatrati nasilje bez da reagiramo nasiljem, naučiti promatrati bezumlje bez da ga reflektiramo i naučiti ići u negativne sfere života bez da ih pustimo u sebe, odakle nas mogu potopiti.
Mi, dakle, moramo naučiti živjeti u ovome svijetu na način da ništa ne isključujemo, jer kako ćemo izliječiti bolest ako je odbijamo najprije upoznati i naučiti nešto o njoj?
Nažalost mnogi samoprozvani i svjetski popularni ‘učitelji’ danas žive u svojevrsnoj iluziji, okruženi stotinama tisuća, ili čak milijunima svojih sljedbenika, te naravno osigurani s nekoliko desetaka milijuna dolara na svome računu.
Opijeni svojom veličinom i utjecajem, oni više niti ne vide da je njihov ego otišao na ‘next level’ i postao toliko suptilan da ga oni više niti ne primjećuju u sebi. Oni su potpuno uvjereni kako su se oslobodili svoga ega pa u toj opijenosti samima sobom daju besmislene izjave koje su i vrlo opasne.
Jedan veliki guru govori o tome kako je vjera nepotrebna, kako je ona samo za one koji ne znaju sve što bi trebali znati, a onda isti taj guru poziva ljude da se priključe zajedničkoj meditaciji za zdravlje čovječanstva! To je kao da učiš ljude molitvi, ali im govoriš kako ne treba vjerovati u uslišenje molitve, dakle apsolutno besmisleno.
Iako ja shvaćam da je guru možda govorio o slijepom vjerovanju i uvjerenjima koja uistinu i jesu nešto opasno, no ako je to slučaj, onda se guru nije baš najspretnije izjasnio. Netko tko ima milijune sljedbenika i tko misli da zna nešto više o životu, morao bi malo više brinuti o težini svojih riječi. Jer upravo mnogi njegovi sljedbenici slijepo vjeruju svemu što im njihov guru kaže, a nije dobro kada nekoga uvjerite kako je vjera glupost, jer ta vjera o kojoj vrlo malo znamo, u velikoj mjeri određuje sve što živimo.
Između ostalog, tko to još zna sve o životu i sebi pa da može reći ‘meni vjera više ne treba’? To može učiniti samo ego koji je opijen svojim sićušnim znanjem što ga je dobio od života pa sada misli kako je jednak Bogu.
Druga stvar je to što konstantno ponavljaju kako nas priroda želi nečemu naučiti i kako je sve ovo što se trenutno događa u svijetu zapravo nešto što je priroda sama stvorila. To je druga verzija one poznate izjave ‘Život ima svoj savršeni tok’…
Uništavanje svega, stavljanje profita ispred ljudskog života, terorizam, trgovina ljudima, seksualna eksploatacija… ništa od toga nije dio savršenog životnog toka, to je isključivo rezultat tog zatvaranja očiju na kojeg oni pozivaju svoje sljedbenike.
Svi mi skupa živimo u ovome jednom zajedničkom svijetu gdje je stvaranje svojih svjetova unutar ovoga svijeta ne samo glupo, već je to izuzetno pogubno za održavanje zdravog društveno socijalnog života. Jer iako se kao individue razlikujemo jedni od drugih, u suštini svi smo mi jedno i kao to jedno mi dijelimo ovu stvarnost koja je rezultat naše kolektivne svijesti. Dakle, dok mi zatvaramo oči, netko drugi kroji stvarnost koja nas okružuje.
Zatvaranje očiju i ignoriranje onoga što ne želimo u svome životu nikako nije ispravan način da živimo u ovome svijetu i vrlo je tužno da ljudi koji imaju toliki broj sljedbenika nemaju dovoljno hrabrosti da to kažu na glas, na jedan razuman način tako da ljudi to ne shvate kao poziv na nerede, već kao poziv na ispravno djelovanje.
No da sada ne filozofiram previše, vratiti ću nas malo u povijest da se prisjetimo života jednog čovjeka;
Jednoga dana jedan odvjetnik u Južnoafričkoj republici kupuje kartu za vlak, bila je to karta za prvi razred. Odvjetnik ulazi u vlak i sjeda u prvi razred, ugodno se smjestio i počeo uživati u svome putovanju. Nakon nekog vremena u prvi razred ulazi još nekoliko osoba i kupe se polako popunio.
Jedna od tih osoba je sjela do odvjetnika i nakon što ga je dobro odmjerila pogledom, nezadovoljnim tonom je zovnula konduktera; „Što radi ova svinja u prvom razredu?!“, upitala je ta osoba konduktera, na što je kondukter reagirao tako da se ispričao putniku koji ga je dozvao i počeo tjerati odvjetnika van iz prvog razreda.
Odvjetnik se počeo braniti i opirati, govorivši da on ima kartu za prvi razred i da ima svako pravo da sjedi na tome mjestu, međutim ono što odvjetnik u tom trenutku nije shvatio je to da nije problem bila njegova karta već boja njegove kože. Naime taj odvjetnik je bio mali indijac, kasnije poznat pod imenom Mahatma Gandhi, koji do toga trenutka još nije iz prve ruke upoznao pravo lice rasizma.
Na sljedećoj postaji je Mahatma Gandhi bio izbačen skupa s njegovim stvarima, unatoč tome što je platio kartu i unatoč tome što je još uvijek bio daleko od odredišta prema kojem je putovao. U tom trenutku života Mahatma je vidio da svijet ima dovoljno odvjetnika koji vode svoje male slučajeve, ono što nedostaje svijetu je netko tko će voditi slučajeve na mnogo većoj razini.
Svi znamo što je Mahatma kasnije postigao i na koji način i upravo zbog toga i jest dobio ime ‘Mahatma’, što znači ‘velika Duša’. Njegov doprinos svijetu je ogroman, ali nažalost još uvijek nedovoljno prepoznat pa često čak i osporavan; ponekada i od ovih gurua o kojima vam sada govorim.
Mahatma nije bio savršen čovjek i imao je svoje greške, no u jednoj stvari je svima nama pokazao ono što si nikada ne smijemo dopustiti; a to je da pognemo glavu pred bezumljem. Nikada čovjek ne smije zatvoriti oči pred onim što ide protiv života, nikada ne smijemo dopustiti da nas strah zaustavi u življenju istine.
Nažalost, neki današnji duhovni učitelji nas svjesno ili nesvjesno pozivaju upravo na to. Oni bi radije stvarali neki bolji svijet za kojeg misle da može postojati paralelno s ovim svijetom u kojem svi živimo, umjesto da pozivaju svoje sljedbenike na budnost i odgovornost.
Ne znam kako oni to zamišljaju, ali ono što je meni jasno je to da onoga trenutka kada uništimo ovaj svijet – niti jedan drugi umišljeni svijet neće moći preživjeti.
To ne znači da čovjek mora stvarati nerede kako bi se obranio od nasilnih bezumnika, od nasilnog sistema koji sve više oduzima slobodu čovjeku.
Ne dragi moji, Mahatma Gandhi nam je pokazao način kako se govori NE bezumlju, NE represiji, NE nasilju… samo stvar je u tome što za takvo ‘NE’ treba imati hrabrosti, a to je ono što danas kronično nedostaje društvu u kojem živimo.
Za kraj dvije, za ovo vrijeme vrlo korisne izreke;
“Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.” – Mahatma Gandhi
“Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.” – Albert Einstein
