Nije tajna da nas s vremenom više ne privlače oni ljudi koji nas zapravo ne vole. Ljudi koji nas doživljavaju jednostavno kao jednu od mogućnosti. Oni koji nas ne prihvaćaju onakve kakvi zapravo jesmo.
Ljudi koji nas uzimaju zdravo za gotovo i koji već negdje u sebi traže zamjenu.
Mijenjamo svoj odnos prema ljudima koji iznova pokazuju svoju neiskrenost. Prema onima koji ne ispune svoja obećanja.
Mijenjamo svoj odnos prema ljudima koji vole samo naše snage i koji nas nisu u stanju prihvatiti sa svim našim slabostima. Prema onima koji se rugaju s našim strahovima i nesigurnostima.
Gubimo interes za ljude koji neprestano procjenjuju naše osjećaje, želje, probleme i mišljenja.
Za one koji ne žele priznati da je u redu biti ranjiv. Za ljude koji svoju dobrobit uvijek stavljaju ispred naše. To su sebični ljudi.
Gubimo zanimanje za ljude zbog kojih se osjećamo nedostojno njihove pažnje. Za ljude koji su s nama samo zato što nemaju drugog izbora.
Za one koji ne pokazuju puno radosti kad nas vide. Za one pored kojih stalno osjećamo da moramo zaslužiti svaku minutu njihove pažnje. Gubimo zanimanje za ljude koji nas drže na dnu liste prioriteta.
Postepeno prestajemo brinuti za one ljude koji se prema nama odnose bez poštovanja i suosjećanja.
Prestajemo brinuti za one koji iskorištavaju našu dobrotu. Koji nas gledaju s visine, koji misle da bismo trebali moliti za njihovu ljubav.
Prestajemo mariti za one ljude koji se ne boje da će nas izgubiti, jer nas nikada nisu poštovali i nisu nas voljeli duboko i istinski.
Gubimo interes za one koji nas ne vrednuju onako kako smo to zaslužili.
Jer znamo koliko smo vrijedni i za što smo sposobni.
Jer naučili smo voljeti sebe i nikada nećemo dopustiti da nas netko drugi podcjenjuje i tjera da se zapitamo zaslužujemo li pravu ljubav.
cluber.com.ua/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
