U mnogim plemenskim društvima širom svijeta vjerovalo se da je noćni zrak ispunjen lošim i dobrim snovima koji lete. Postojali su brojni načini na koje su ljudi pokušavali da one lijepe dozovu u svoje snove. Indijanci su u te svrhe pravili hvatače snova (dream catchers). Običaj je bio da se njima daruju novorođena djeca i tek vjenčani parovi.
Indijanci imaju svoju legendu o hvatačima snova…
Prije mnogo vremena, stari vrač iz plemena Lakota bio je na visokoj planini kada je dobio viziju. U toj viziji se Iktomi, veliki učitelj mudrosti, pojavio u obliku pauka. Iktomi mu se obratio na svetom jeziku, a dok je govorio, uzeo je obruč od vrbe koji je imao na sebi konjsku dlaku i perle. Vodio je priču kroz djetinjstvo i odrastanje, do starosti kada je počeo plesti mrežu. Pričao je o ciklusima u životu – kako počinjemo život i kako ciklus završava.
U svakom životnom dobu postoje mnoge sile, neke dobre, a neke loše. Ako slušate dobre sile, one će vas usmjeravati u pravom smjeru. Kada je Iktomi završio priču, dao je vraču mrežu i rekao da je mreža savršen krug sa rupom u sredini, te da je treba iskoristiti da njegovi ljudi pronađu svoje ciljeve, da na pravi način iskoriste svoje ideje, snove i vizije.
Ako vjerujete, mreža će uhvatiti vaše dobre ideje, a loše će otići kroz rupu. Vrač je ovo prenio svom narodu i zato sada mnogi Indijanci kače hvatače snova iznad svojih kreveta.
Dobro se hvata u mrežu života, a zlo propada kroz rupu u centru mreže i više nije dio njihovih života.
Hvatač se postavlja pored prozora u spavaćoj sobi; prema vjerovanju, u njegovu mrežu hvataju se snovi, od kojih samo oni dobri bivaju zapamćeni.
Dobri snovi, znajući put, lebde kroz mrežu, čuvaju u sebi znanje i uspomene, zatim prolaze kroz centar i klize niz pera pravo do osobe koja sanja. Loši snovi se upetljavaju u mrežu hvatača snova i izgore na prvoj svjetlosti dana.
Hvatači snova ne moraju se koristiti samo u spavaćim sobama, već mogu biti amajlija u autu, ili na ulazu u kuću.
