Uvijek zanimljivi Drago Plečko dao je intervju Dubrovačkom dnevniku u kojem govori o svome izvantjelesnom iskustvu gdje je vidio da život poslije fizičke smrti ne umire, nego se samo stvarnost mijenja, a popričali su i o brojnim drugim zanimljivostima.
Drago Plečko je najpoznatiji alternativac u Hrvatskoj. Rođen je 1951. godine u Samoboru, gdje i danas živi. Završio je gimnaziju, te studij kemije u sklopu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Magistrirao je na istome fakultetu iz područja organske kemije – kemije prirodnih spojeva. Već u mladosti je imao interes za rubna područja znanosti, pa je puno putovao i istraživao pritom snimajući putopisne i dokumentarne filmove. Obišao je cijelu Hrvatsku i četrdesetak zemalja na četiri kontinenta. Sudjelovao je na brojnim svjetskim kongresima i konferencijama iz graničnih područja znanosti, te osobno upoznao gotovo sve svjetske relevantne duhovne učitelje u posljednjih 35 godina, od kojih je mnoge i intervjuirao. Autor je knjiga „Joga, bionergija, zdravlje“, „Droge – bič novog doba“. „Moji susreti s jogijima“ i koautor prvog hrvatskog subliminalnog CD-a „Moć podsvijesti“. Sudionik je niza istraživačkih projekata vezanih uz alternativnu i komplementarnu medicinu. U Samoboru je otvorio savjetovalište gdje pomaže ljudima u rješavanju zdravstvenih tegoba.
Kako ste se odlučili otvoriti savjetovalište i što sve tamo radite? Kakvi su rezultati?
Bavim se širokom lepezom raznih problema, od teških fizičkih oboljenja do psihičkih tegoba. Metodama koje su suportivna terapija i kompatibilne sa medicinskim tretmanom. Ponekad ljudi odaberu sami niz tretmana neovisno o medicinskoj terapiji i to je njihovo pravo. Dakle, prije svega me zanima da ljudima pomognem kada prolaze liječenje raznih tipova karcinoma i onima koji moraju bezbolno skinuti kilograme jer su imali ili bi mogli imati kardiovaskularne bolesti. Često sam se okušao kod autoimunih oboljenja, kao artritis, razni tipovi kolitisa, MS (najteži problem s najmanje uspješnih rezultata), lupus i niz raznih sindroma tog tipa u koje spada i Chronova bolest. Kod psihičkih tegoga, strahova i depresije imam posebni pristup. Eto, za primjer, prije 7 godina mi je došao F.T. iz Osijeka koji je imao četvrti recidiv tumora na mjehuru, a danas je zdrav, novinar iz Zagreba H.P. je prije tri godine obolio od Hodgkinovog limfoma najvišeg stupnja maligniteta (IVb) i uz medicinsku terapiju sam mu dao CD koji je djelovao tako da je pospješio toliku efikasnost terapije da se cijela bolest povukla nakon trećeg ciklusa kemoterapije od 15 i danas je potpuno zdrav. U zadnje vrijeme je poznat slučaj raka pluća čovjeka iz Pule koji je 4 kemoterapije prošao bez ikakvih negativnih reakcija, normalizirala mu se krvna slika, povukle metastaze, smanjio značajno tumor, normalizirali se tumor markeri i osjeća se odlično. Posve neočekivano dakako. To je samo dio priča. Vrlo sam zadovoljan svojim rezultatima, ali treba pošteno reći da su uspjesi kod ovako teških bolesti puno rijeđi nego promašaji.
Subliminalni CD. Kako djeluje i u kojim sve tegobama može pomoći?
To je ključ svih mojih terapija i duhovnih tehnika. Deprogramiranje negativnih preduvjerenja djelovanjem ispod praga čujnosti dakle izravno na podsvijest. Postoji 19 osnovnih tipova CD-a, ali ih uglavnom prilagođavam potrebama pojedinca. Po meni, to ima najveću budućnost od svih ponuđenih terapija, a koje medicina još nije inkorporirala u praksu. Moji su CDovi posve originalni jer kombiniraju verbalne poruke, neke vibracije i učenja iz Patanjalijevih Joga Sutri. Mnoga istraživanja pokazuju da sam na dobrom putu a san snova kod ovakove prakse jest ono što je još 1991. godine dokazao dr Kazuo Murakame – uključivanje i isključivanje pojedinih gena. U ovom slučaju putem utjecaja na podsvijest.
Alternativna vs. klasična medicina? Što je bolje?
Dakako, još uvijek klasična medicina ima značajnu prednost i dokazane metode. I bolje rezultate. No, idealno je kombinirati jedno i drugo, holistički pristup koji podazumijeva djelovanje na fizičko, energetsko i duhovno tijelo. Integracija oba pristupa. Znanost je danas rezervirana spram alternative više zato što je to siva zona s nizom neodrživih i besmislenih tvrdnji i praktikanata koji su jedva pismeni, a obećavaju čuda ili hrane ljude s idiotarijama o skidanju uroka i slično. Postoji i u znanosti ortodoksno krilo koje je a priori protiv svega, ali najčešće iz materijalnih interesa. To je priča za neke druge, ja nisam nikada od strane liječnika doživio ništa neugodno.
Što mislite o bioenergiji? U Hrvatskoj i okruženju najpoznatija je bioenergija po metodi Zdenka Domančića? Jeste li s tim imali kakvih susreta?
Nisam još od 1988. godine. Tada sam i ja podvrgnut testiranju od strane komisije od tri liječnika, jednog defektologa i jednog doktora sociologije. Imao sam dobre rezultate kod autistične djece, artritisa i nekih oblika dijabetesa. Nije me previše impresioniralo sve to, jer sam uvijek vjerovao u primarnu ulogu nesvjesnog dijela čovječje osobe, a i tada sam već meditirao dva sata dnevno. Krenuo sam putem u koji sam najviše vjerovao, a mislim da je sasvim moguće da nekima i bioenergija pomogne.
Jeste li ikad sudjelovali u regresoterapiji s medijima? Što o tome kažete? Ima li u Hrvatskoj dobrih medija koji rade regresoterapiju?
Mislim da više kod nas nema nikoga tko bi mogao doista zaviriti u prošle živote, svoje ili drugih osoba. Ja sam to mogao i objavio sam prošle živote nekolicine političara kao Hebranga, Adlešićke, Gordane Grbić, Jadranke Kosor i Mladena Vedriša. U detalje koji ih povezuju s današnjim životima. Nakon toga više nisam bio zainteresiran time se baviti, iako je u Zagreb radi te moje tehnike koju sam ubrao iz joge („metoda prve misli“) došao i vodeći svjetski autoritet za reinkarnaciju dr Paul von Ward koji je želio da zajedno nastavimo ta istraživanja. No ne vidim nikakve koristi od toga za bilo kog.
U meditaciji ste doživjeli izvantjelesno iskustvo. Možete li nam ga opisati?
To je vrlo teško opisati, ali načelno osjećate da više ne upravljate tijelom kao da nije vaše. Uz to, posve jasno vidite da ste u nekoj paralelnoj stvarnosti, koju mi je kasnije veliki učitelj Sant Darshan Singh pojasnio kao razinu poznatu u tradiciji Sant Mata kao Trikuti. Iskustvo je praćeno snažnim blaženstvom i osjećajem „potpune unutarnje izvjesnosti“, kada znate da ne možete umrijeti. Nikada. Nakon fizičke smrti se stvarnost mijenja, ali život ne umire nikada. To je stanje teško održivo dulje vrijeme jer vas vaš ego vuče natrag u tijelo, morate se vratiti, a to znate. Tijekom niza godina je moguće imati takvo iskustvo samo nekoliko puta i sve su bajke o tome kako je lagano izvesti „astralnu projekciju“ i kako netko „putuje van tijela“ za malu djecu.
Koliko dugo osoba mora meditirati da dođe do nekih rezultata? Što je najvažnije kod meditacije?
To ovisi o „samskarama“, otiscima u svijesti koji vas snažnije ili manje vežu uz tri dimenzije ovog svijeta. U svakom slučaju nema instant tehnike ili prečca u duhovnosti. Sve je puno iskušenja i unutarnjih demona koji vas ometaju u napretku. To je stalna borba, ali ima ljudi koji nakon pet i više godina prakse, predane i iskrene, počinju imati ozbiljnije uvide u druge realnosti i smisao postojanja. Sjajne je znanstvene studije na tibetanskim lamama, jogijima i časnim sestrama iz jednog francuskog samostana obavio dr Andrew Newberg s Penn State University. Bile su to osobe koje su referirale o stanju „potpunog odvajanje od tijela i viđenju božanske stvarnosti“. Ustanovio je da nakon godina meditacije i molitve dolazi do sve slabijeg prokrvljavanja moždanog centra za iskustvo Vremena i Prostora i osoba ulazi u „viša stanja svijesti“.
Koji su vam najfascinantniji ljudi koje ste upoznali i zašto?
Ima ih puno, kao Dalai Lama, Maharishi Mahesh Yogi, Sant Darshan Singh, Poonjaji, Shivabalayogi, sv.otac McDonnaugh, sv.otac Emiliene Tardiff, naš budistički monah sa Sri Lanke Čedomil Veljačić…kao vrhunski duhovni autoriteti. Pa nobelovci kao naš Prelog, Brian Josephson, Ilijah Prigogine, prof. Dr John Lewis s MIT-a, dr William Tiller kao znanstveni autoriteti. I konačno autor romana „E.T.“ i moj dugogodišnji prijatelj William Koztwinkle kao veliki erudit i otac magičnog realizma u američkoj književnosti. Od ljudi iz svijeta alternative nema koga nisam upoznao.
Reinkarnacija i zakon karme. Vjerujete li u to?
Apsolutno. Kako si sijao tako ćeš žeti. Lizanjem oltara ne postaješ bolji čovjek nego radom na sebi. I iskrenom molitvom. Isus je prilično jasan oko toga. Jedino što danas više ne znamo da li je u nekom od 30 evanđelja koja su do 4. stoljeća kružila Palestinom (tada ih je na zahtjev Pape pregledao sv. Irinej i odabrao četiri od kojih se sada sastoji aktualna Biblija) Isus spominjao reinkarnaciju. Jedni, dakle službeni krugovi tvrde da nije, a drugi, istraživači i slobodni mislioci da je. Ionako je ovaj svijet projekcija naše svijesti i istina postaje ono u što vjerujemo.
Ima li života poslije smrti? Što se događa s dušom čovjeka nakon što umre? Znam da je teško pitanje, ali neka vaša razmišljanja do kojih ste došli.
Čovjek nakon smrti napušta fizičko tijelo i postoji čitav niz teorija kuda ide dalje dušom ili sviješću. U kršćanstvu „ide prema Svjetlu ili Tami“ ili „k Isusu ili od Njega“. Prema Tibetancima prolazi kroz razne stadije, četiri njih, umiranja kada ga treba izvana savjetovati što da radi, a to je opisano u Tibetanskoj knjizi mrtvih. U Radhasoami tradiciji ide u jedan od 4 „viša nivoa“ od kojih je krajnji Sach Khand, Ocean svijesti. Medij Jane Roberts je „kanalizirala“ inteligenciju s „druge strane“ koju zove Seth i to je daleko najbolji opis tih drugih stvarnosti među svim medijima, koji su inače temeljito sumnjivi. Ima toga jako mnogo….
Što mislite o svjetskim religijama? Koja vam je najbliskija?
Sve, kada su izvorne i lišene političkog i politikantskog štiha. Svi su proroci bili nešto drugo nego je današnja njihova sljedba. Postoji neka vrsta karizme, pa je tako Jaspers napisao sjajnu knjigu o četvero ljudi koji su najviše utjecali na svijet, a nisu svojom rukom napisali nijednu riječ! Isus, Buddha, Muhamed i Lao Tse. Ja smatram da je iznad svega osobno iskustvo. U nekim sam meditativnim stanjima imao neke uvide, primjerice o tome da je Vrijeme zapravo namreškano u određenom smislu, da je Prostor ne samo zavijen nego ima nivoe poput ladica, da se „kozmičke strune“ iz fizike mogu vizualizirati poput titrajuće mreže koja nikada nije pravilna. Sve to NE piše u svetim knjigama namjerno, jer morate do toga doći sami kada vi osobno, ali i cijelo čovječanstvo dođete na određeni nivo kolektivne svijesti. Spoznaje poput one o Determinističkom Kaosu mijenjaju sve odnose u duhovnosti, teze, uvjerenja. Trajno je samo osobno iskustvo.
Nove spoznaje iz kvantne fizike. Jesu li dokaz duhovnog svijeta onkraj ovoga?
Nedvojbeno. Slušajte Michia Kakua i Hawkinga. Još postoje otpori okoštalih struktura i u religijama i znanosti, ali sve vodi prema tome. Duhovnost i materijalna znanost su dvije strane istog novčića.
Ponekad možete vidjeti budućnost. Recite nam malo o tom iskustvu, kad vam se počelo događati, što ste tad mislili…?
U meditaciji tu i tamo. Nažalost su loše stvari emocionalno nabijenije i češće se vidi njih. No ne bih nikada o tome govorio javno. Detalje. Jednom jesam opisao kako će izgledati područje današnjeg Zagreba za 500 godina. I to požalio. Jer nije vrijeme za to, ne postoje uši koje bi to mogle danas čuti. Naprosto se to smatra ludošću. Iako sam u prepisci sa šefom katedre za fiziku na Oxfordu dr Davidom Deutschem još prije najmanje 10 godina osjetio da se on ipak slaže da „putovanje makar sviješću u Vremenu nije sasvim isključeno“.
Što sa strahom? Svi ljudi se više-manje boje. Kako ga iskorijeniti?
Strah je najmoćnija moneta u manipulaciji s ljudima. Usadi im strah i kontrolirati ćeš ih. Kako se radi o najdubljem i najžilavijem mehanizmu za opstanak nije ga lako staviti pod nadzor. Postoje metode deprogramiranja i paničnih ataka i fobija i tehnike za stišavanje straha, no potrebno je uložiti znatan napor da one prorade kako mi to želimo. A danas bi svi sve preko vikendaških tehnika samopomoći što nikada ne funkcionira.
Jeste li odgojeni u religioznoj obitelji, odakle interes za duhovnošću?
Ne. Moji nisu bili niti religiozni ni ateisti. Naprosto se o tome nikada nije govorilo. Počeo sam sa znanošću, završio PMF, magistrirao pa i upisao interdisciplinarni doktorat na medicini koji sam dogulio samo do pola, bio dvije godine asistent na fakultetu da bi onda naprosto shvatio da kopanje po molekulama ne vodi do dubljih istina o našem biću. Beskrajno cijenim znanost, ali ona nema odgovore o pravom smislu našeg postojanja.
Što mislite o eutanaziji? Treba li osobi koja teško pati pomoći da umre ili to etički nije prihvatljivo?
Ako je patnja neizdrživa i nema izgleda da čovjek to zaustavi mislim da njemu samome treba prepustiti da odluči želi li otići ranije. Nisam za administrativno odlučivanje u pitanjima eutanazije, ali vidim da će je zbog nemoći današnjeg svijeta znanosti u nekim situacijama pomalo svi legalizirati.
Za kraj preporučite nam neke knjige koje su duboko utjecale na vas.
Ima ih dosta mada su na mene najviše utjecali živi učitelji koje sam imao. Dakle, svakako Patanjalijeve „Joga Sutre“, pa Eckhart Tolle i „Moć sadašnjeg trenutka“, pa „Odgovori Jobu“ Carla Gustava Junga, zatim „Sar Bachan“ Soamijia, Lojoline „Duhovne vježbe“, „Srednji i dugi govori Gautame Buddhe“, Biblija, Herriglov „Zen i umjetnost gađanja lukom i strijelom“, Joe Dispenza i „Placebo ste vi“, knjige Lynn Mc Taggart, članci dr Ellen Langer i tako dalje, ima ih podosta…
Maro Marušić / dubrovackidnevnik.rtl.hr
