Kada se homeopatski liječimo od emocionalnih problema, emocije nisu potisnute ili otupljene kao što je to slučaj sa sedativima ili sredstvima za smirenje. Um ostaje bistar i budan i sposobni smo osjetiti svoje emocije. Dugotrajni emocionalni problemi kao što su depresija, kronična anksioznost, PMS i nedostatak samopouzdanja mogu se riješiti klasičnom homeopatijom i takozvanim konstitucijskim remedijem.
Put iscjeljenja uključuje težnju da se svi aspekti našega života dovedu u jednu integriranu cjelinu. Svi smo jedinstveni i time dajemo svoj doprinos, neizbrisiv trag sa svojom jedinstvenom energijom, bićima s kojima živimo. Potrebno nam je da pročistimo svoje energetsko tijelo kako bi duša zablistala u svojoj veličini. Homeopatski remediji nam pomažu da učinimo upravo to!
Homeopatija je učinkovit sistem prirodne medicine, koji koristi homeopatske lijekove napravljene od neznatnih količina posebno pripremljenih prirodnih tvari za poticanje tijela i uma na prirodno iscjeljenje. Jedan od temeljnih načela homeopatije je, da su um, tijelo i emocije neraskidivo povezani.
Samuel Hahnemann, koji je utemeljitelj homeopatije, rekao je da kada se osoba razboli, pogođena je emocionalno i mentalno, kao i fizički. Sve 3 razine su usko povezane među sobom i tako bi trebali svakog pojedinca i tretirati, kao cjelinu!
Homeopatija je danas široko priznata kao nadopuna konvencionalnoj medicini i koristi se u cijelom svijetu. Dio je nacionalnog zdravstvenog sustava u Njemačkoj, a dio je medicinske skrbi u Francuskoj i Švicarskoj. To je medicina po izboru engleske kraljevske obitelji. Gdje god se koristi i razumije ovaj divan i učinkovit prirodni sistem iscjeljenja, cijenjen je zbog nježnog liječenja cijele osobe, uma, tijela i emocija.
Kada se homeopatski liječimo od emocionalnih problema, emocije nisu potisnute ili otupljene kao što je to slučaj sa sedativima ili sredstvima za smirenje. Um ostaje bistar i budan i sposobni smo osjetiti svoje emocije.
Dugotrajni emocionalni problemi kao što su depresija, kronična anksioznost, PMS i nedostatak samopouzdanja mogu se riješiti klasičnom homeopatijom i takozvanim konstitucijskim remedijem. To zahtijeva vještinu iskusnog homeopata, koji će razgovarati s pojedincem i pronaći lijek koji je simillimum.
Simillimum je jedini remedij od puno njih, koji točno odgovara obrascu simptoma koje osoba izražava. Ovaj lijek potiče tijelo i um da se počnu iscjeljivati na dubokoj staničnoj razini. Idealan rezultat je vrlo duboko, ali postupno poboljšanje. Emocionalno stanje postaje svjetlije, energija i vitalnost raste, a nepoželjni tjelesni simptomi se smanjuju.
Konstitucijski tretman izvrsna je nadopuna psihoterapiji. Nije neuobičajeno vidjeti da terapija napreduje brže i da se strah od rješavanja dubljih problema smanjuje. To je zato što je osoba pod uspješnim homeopatskim liječenjem jača, usredotočenija i, što je najvažnije, ima energiju i volju za obavljanje posla.
Iskustvo iz homeopatske prakse (terapeut: Vesna Češek, dipl. homeopatkinja)
Psiha – iscjeljenje
Gledala sam poznanicu koja se ‘navila’ o homeopatiji. Kao, to će mi pomoći. Gledala sam je, slušala – i išla mi je na živce. Što zna mlado zgodno stvorenje? Ona me ne može razumjeti, a još manje može shvatiti kada bih joj rekla da se ja zapravo cijeli život ne osjećam dobro.
Nikada nisam bila dobro, samo što kao djevojka nisam znala da su to uzrokovale jake emocije i neizbježan utjecaj roditelja.
Ja sam dno samopouzdanja. Oduvijek. Ali, ni nakon prvih napadaja panike u tridesetoj kada sam se javila doktoru ni nakon pet godina grupne psihoterapije, godinu individualne, promjene antidepresiva, vječni sedativi, silni pokušaji – od meditacije, disanja, opuštanja, do life coachinga… ja ni dalje nisam bila dobro.
Ono što je bilo dobro, jest slika mene koja se svijetu pokazivala. Dotjerana, odgovoran posao, udaja i rođenje djeteta, glasna, prenasmijana…
Hoćete istinu? Pre-stra-vlje-na. Neprekidno.
Od života, od ljudi, od komunikacije, od napadaja panike, od trčanja psihijatru, od toga da NIKADA nemam najosnovniji mir u glavi, od dokazivanja da vrijedim, mami, tati, mužu, šefu, javnosti…
Plače mi se dok ovo pišem. Sve je to bilo pod tabletama. Sve je bila lažna slika, ali ja sam borac, ja sam stalno tražila pomoć, način da manje trpim, da prestane ta centrifuga u glavi, da se smirim prirodno, a ne da otupavim i otupim od lijekova…
Nije išlo. A ja sam se ipak odlučila na sve. Na odgovoran posao. Na brak. Na dijete. Sve što se u braku dogodilo, govoreći o mojoj osjetljivosti i tabletama, bilo je da sam sve tablete pila duplo ili troduplo.
Da, puno sam plakala. Uvijek. Mislim da me to i spasilo od nečeg težeg. No kao takva išla sam vjerojatno na živce. Brak nije opstao.
Na vrhuncu litice, s koje ne znam kuda bih više koraknula, razgovaram s mladom osobom s početka ovog teksta. Ona je cool, žvače i priča o homeopatiji. Kao, i njoj je bilo loše, a homeopatija joj je pomogla.
Evo ti, vidi (pokazuje mi na mobitelu), ovdje imaš broj. Vesna se zove.
Dogodilo se tada ono što me spasilo od potpunog, konačnog emocionalnog i psihičkog sloma: upoznala sam Vesnu. Razgovarale smo. Nisam u početku imala osobita nadanja, u sebi sam možda kolutala očima, sva ta pitanja sam već prolazila kod psihologa-psihoterapeuta-psihijatara, kroz neke druge alternative, kroz tri desetljeća borbe da “postanem normalna.”
Da se nije dogodila Vesna, koja me kroz tri mjeseca pretvorila u biće zdravih emocija, u osobu koja ostaje smirena i sabrana (ne hladnokrvna, nego osoba koja od vanjskih loših podražaja ne gubi razum i ne luduje), ja zaista, zaista ne znam što bi sa mnom bilo. Homeopatija, kako ju je određivala i dozirala Vesna, u doslovnom smislu riječi spasila je moj život.
Odredila je terapiju: jednu, drugu pa treću. Točno je znala što radi, kasnije sam shvatila taj redoslijed “izbijanja” moje depresije pa strahova, te konačno stvaranje stabilne osobe.
Danas Vesnu poznajem sedam mjeseci. Nisam više na terapiji. No javim joj se, redovito. Ja zapravo uopće ne znam kako joj zahvaliti. Biološki, imala sam život. U stvarnosti, bio je na razini jadnog bića punog samosažaljenja koje se nikad nije znalo STVARNO radovati. Osjetiti unutarnju sreću.
Sve sam dosegla. Ljubav. Mir. Samoću kad je želim. Reći NE i najrođenijem. I osjećati se i tada pravedno. Dobro.
“Vi to možete”, pisala mi je Vesna u porukama. “Sve dobro što Vam se događa, zaslužujete”.
Da? Kada bih točno opisala kako se osjećam već mjesecima nakon terapije homeopatijom, to bi bilo: osjećam rasterećenje, misli su mi sabrane i jasne, emocije su mi čvrste.
Tri desetljeća mog života su prošla u nemiru, napetosti i tjeskobi. Stalno sam bila u stanju uzbuđenosti i drhtavice kakva ću biti pred ljudima.
Teško je i opisati sada taj osjećaj, kad vam u grudima zaigra srce od ljepote buđenja, kada vam je mozak (emocije) toliko rasterećen da VIDITE ljepotu pokraj koje ste godinama prolazili svaki dan, da znate da na sebe MOŽETE računati.
Da mi je netko ranije rekao da je moguće radovati se svakom novom danu, sažalno bih slušala te gluposti. Nije valjao ni dan ni godina; sve se događalo i teklo – i život je prolazio, ali nisam sudjelovala ni u čemu osim fizički i osim glumeći. NIJE MI BILO DOBRO. U glavi. Nikada.
To je pravo čudo, dobiti svoj život u svoje ruke. Prvi put IKAD osjećam da život može biti ugodan.
Dišem, živim, stvaram i osjećam čistu sreću. Doslovno slavim život, sabrana, svjesna ljepote trenutka, veličanstvenosti zagrljaja, osjećaja da je u mom tijelu život koji samo smišlja kako da sebi što bolje ugodi. I smijem se. Nikad više lažno, već se od srca smijem.
Vesna, hvala!!!
