Svi znamo da nas motivacija pokreće i omogućuje nam ostvarenje svakog iskustva. Što je motivacija veća iskustvo se brže i lakše ostvaruje. Ne trebamo razmišljati što naše biće želi. Dovoljno je slušati svoje srce, jer ono točno zna, kada i koje životno iskustvo želimo ostvarivati. Prema tome, naša je istinska motivacija doživjeti Sebe putem cijelog spektra duhovnih vrijednosti. Kako bismo to postigli, istinsku smo čežnju, za doživljajem Sebe, pretvorili u želje za različitim životnim iskustvima.
Što nas motivira da nekoga zagrlimo? Ljubav. Što nas motivira da nekoga udarimo? Također ljubav. U prvom slučaju ostvarujemo iskustvo ljubavi putem bezuvjetnog prihvaćanja Sebe i slobodnog izražavanja svoje ljubavi, dok u drugom slučaju ostvarujemo iskustvo ljubavi putem poricanja Sebe i negacije svoje ljubavi. U oba smo slučaja, u dubini duše, istinski motivirani iskusiti ljubav. U prvom slučaju svjesno, u drugom slučaju nesvjesno.
Drugim riječima, sve što u životu doživljavamo, bez obzira sviđa li nam se to ili ne, rezultat je naše istinske, izvorne motivacije. U osnovi je svakog životnog iskustva samo čežnja da prihvatimo i doživimo Sebe. Ona nas pokreće i daje smisao našem životu.
Sretan čovjek svoju istinsku motivaciju svjesno ostvaruje u suradnji s drugim ljudima na opću dobrobit. Nesretan čovjek nije svjestan svoje istinske motivacije pa svaku želju za izražavanjem Sebe pretvara u lažnu motivaciju koja mu stvara bolno iskustvo koje zatim pokušava ublažiti raznim anesteticima, bilo fizičkim (alkohol, hrana, droga) ili psihološkim (okrivljavanjem, optuživanjem, povrjeđivanjem).
Zašto dolazi do blokade istinske motivacije objasnila sam u svojoj knjizi Svjesni izbor.
„Recimo da osjećamo nemoć. Tada to znači da iz dubine našega bića izvire čežnja za iskustvom Sebe i to ostvarenjem stvaralačke moći, jer nitko nema izvorno čežnju za iskustvom nemoći. Taj impuls prima duša i pretvara ga u želju da se stvaralački izrazimo, što znači da i duša čezne za iskustvom stvaralačke moći.
Međutim, kada duša taj poticaj „preuzme“ i „preda“ ga umu, tek tada se stvara osjećaj nemoći ako vjerujemo u mentalni koncept koji negira stvaralačku moć. Dakle, važno je shvatiti da se tek na razini uma aktivira negacija onoga što doista želimo iskusiti.
Na razini bića i duše nema negacije – postoji samo poriv za ostvarenjem vrijednosti. Zbog toga izgleda da uzrok problema nastaje u umu. Ali nije tako, jer um ne bira način ostvarenja, on je samo izvršitelj.
Biće zapravo odlučuje ostvariti svoju vrijednost, ali u dvije faze iskustva, fazu negacije i fazu stvaralačkog djelovanja. Dok to ne shvatimo nije nam jasno zbog čega nekad osjećamo nemoć, a nekada moć. Tek kada postanemo svjesni cijelog procesa prema kojem se ostvaruju vrijednosti, razumjet ćemo da su osjećaji moći i nemoći neophodna faza ljudskog iskustva“, (citat iz knjige Svjesni izbor).
Da pojasnim. Istinska motivacija izvire iz dubine našega bića koje ima samo jednu čežnju – svjesno doživjeti Sebe. Stoga je poriv za životom jedina istinska motivacija koja nas pokreće i koja nam omogućuje ostvarivati sva životna iskustva.
Raznolikost životnih iskustava ovisi o vrijednostima koje želimo ostvariti na različitim područjima života. Na primjer, financijsku sigurnost želimo ostvariti na području financija, stvaralačku moć na području posla, ljepotu na području uređenja interijera, okoliša…
Međutim, bez obzira koju vrijednost ostvarujemo, svako životno iskustvo ima dvije faze. U prvoj fazi negiramo vrijednost koju želimo doživjeti dok u drugoj fazi istu vrijednost bezuvjetno prihvaćamo i ostvarujemo. To znači da svako iskustvo mora „proći“ kroz fazu negacije vrijednosti prije nego što željenu vrijednost prihvatimo i ostvarimo.
Uzrok svih problema, na svim područjima života, jest u tome što se opiremo iskustvima u njihovoj prvoj fazi. Bolest, siromaštvo i ostale negacije doživljavamo kao odvojena i nepotrebna iskustva pa smo zbog toga u njima „zaglavljeni“. Rješenje je osvijestiti im svrhu.
Dvije faze svakog životnog iskustva prijeko su potrebne zbog toga što Sebe možemo doživjeti jedino putem osjećaja vrijednosti kojeg ne možemo doživjeti bez negacije vrijednosti. Jednostavnije rečeno, ne možemo doživjeti ljubav ako prvo ne osjetimo što nije ljubav, ne možemo doživjeti zdravlje ako prvo ne osjetimo što nije zdravlje, ne možemo doživjeti blagostanje ako prvo ne osjetimo što nije blagostanje.
Lažna motivacija – uzrok svih problema
Ovdje zastanimo kako bismo razumjeli kako nastaju osjećaji, jer se zbog tog neznanja istinska motivacija pretvara u lažnu motivaciju.
Ponovimo. Iz dubine našeg bića izvire čežnja, poriv za životom. To je naša istinska motivacija i nju prepoznajemo u svom srcu kao želju za životnim iskustvom. Naše srce (duhovna inteligencija) zna kako biće želi doživjeti Sebe. Uvijek je to putem neke duhovne vrijednosti (dobrote, sigurnosti, zdravlja, ljubavi, ljepote, stvaralačke moći, blagostanja, slobode, mudrosti) na nekom području života.
Važno je razumjeti i uvijek se podsjećati da naše srce jedino što želi jest osjećati Sebe, pri čemu nam materijalne okolnosti omogućuju ostvariti to iskustvo. Zbog zaborava ove istine stvorili smo uvjerenje da materijalne okolnosti (tijelo, drugi ljudi, stvari, priroda…) stvaraju naše osjećaje. To uvjerenje istinsku motivaciju pretvara u lažnu motivaciju i stvara ovisnost o osjećajima koje želimo doživjeti.
Na primjer, ako želimo ostvariti partnerski odnos, tada je istinska motivacija doživjeti Sebe na tom području života. Ako nismo svjesni svoje istinske motivacije tada će nas lažna motivacija uvjeravati da želimo imati partnera kako bismo osjećali ljubav.
Dok nas lažna motivacija uvjerava kako naši osjećaji ovise o materijalnim okolnostima, istina je upravo suprotna. Ne možemo osjetiti ništa drugo osim Sebe, a kvaliteta osjećaja ovisi isključivo o tome prihvaćamo li bezuvjetno Sebe i svoje vrijednosti ili ih poričemo i negiramo.
Zbog toga je prijeko potrebno shvatiti što je to što osjećamo kad osjećamo Sebe.
Osjećamo svoju životnu energiju, različitih vibracija. A upravo su navedene vrijednosti te različite vibracije. Život, dobrota, sigurnost, zdravlje, ljubav, ljepota, stvaralačka moć, blagostanje, sloboda i mudrost nisu ništa drugo nego različite frekvencije naše životne energije koje imamo poriv doživjeti. Duša je kao prizma koja našu energiju pretvara u spektar različitih frekvencija kako bismo imali različita životna iskustva.
Kako bismo stvorili određeni osjećaj potrebno je energiji dati frekvenciju vrijednosti koju želimo osjetiti. Ako želimo osjetiti sigurnost, potrebno je energiju obojiti frekvencijom sigurnosti, ako želimo osjetiti zdravlje, ljubav, blagostanje… potrebno je energiju obojiti tim frekvencijama.
To se postiže motivacijom, porivom bića da doživi Sebe putem određenog osjećaja. Ne trebamo razmišljati što naše biće želi. Dovoljno je slušati svoje srce, jer ono točno zna, kada i koje životno iskustvo želimo ostvarivati.
Prema tome, naša je istinska motivacija doživjeti Sebe putem cijelog spektra duhovnih vrijednosti. Kako bismo to postigli, istinsku smo čežnju, za doživljajem Sebe, pretvorili u želje za različitim životnim iskustvima.
Dakle, biće i duša su usklađeni i žele isto – doživjeti Sebe.
Problem nastaje prilikom realizacije naše istinske motivacije. Naime, da bismo stvorili bilo koji osjećaj potrebno je pokrenuti energiju, potrebno je stvoriti bateriju s dva pola unutar koje će energija teći od manje do veće napetosti, od minusa prema plusu. Zato je zadaća ljudskog uma da sve polarizira kako bismo osjetili protok energije od slabijeg intenziteta prema jačem.
Na primjer, ako želimo osjetiti toplinu, trebamo stvoriti bateriju u kojoj će energija teći od slabijeg do jačeg intenziteta topline. Kad um ne bi tako funkcionirao ne bismo imali iskustvo topline, bez obzira na činjeničnu temperaturu. Osjećaji su uvijek kretanje energije unutar iste frekvencije različitih intenziteta.
Iz istog razloga, da doživimo osjećaj Sebe, od svake smo vrijednosti stvorili bateriju – polaritet vrijednosti.
To smo postigli tako što smo Sebe svjesno zaboravili i negirali vrijednost koju želimo doživjeti kako bismo stvorili potrebu za njezinim osjećajem. Od jedne vrijednosti stvorili smo dva osjećaja – dva pola. Na primjer, od sigurnosti smo stvorili osjećaj nesigurnosti (minus pol) i potrebu za osjećajem sigurnosti (plus pol).
Strah nas navodi na krivi trag i zato mu ne smijemo vjerovati
Međutim, stvaranjem polariteta vrijednosti zaboravili smo gdje se vrijednosti nalaze, pa ih tražimo posvuda, ne bismo li ih našli i doživjeli. Sigurnost tražimo u financijama, ljubav u odnosima, zdravlje u tijelu …
To me podsjeća na onaj vic u kojem Rudi traži iglu u sobi u kojoj je nije izgubio, samo zato što je mrak u sobi u kojoj ju je izgubio.
Ako izgubljenu sigurnost tražimo izvan Sebe tada trajno osjećamo egzistencijalnu nesigurnost i strah za svoj život pa nam se čini da nas strah pokreće i motivira na djelovanje. Međutim on je samo pokazatelj da smo svoju sigurnost „izgubili“ i da je tražimo na krivom mjestu. Strah nas navodi na krivi trag i zato mu ne smijemo vjerovati.
Ako zaista želimo izaći iz financijske nesigurnosti tada je peti korak odustati od lažne motivacije i traženja financijske sigurnosti tamo gdje je nikada nećemo naći – u novcu.
To ćemo postići kad osvijestimo svoju istinsku motivaciju, odnosno kad shvatimo da je to jedina motivacija koja nas pokreće u životu, a da je lažna motivacija zapravo blokada istinske motivacije koja nas održava u lažnom uvjerenju da će nas novac osloboditi od siromaštva i neimaštine.
Sama činjenica što smo živi znači da naše biće ostvaruje svoju istinsku motivaciju – životna iskustva, ali o nama ovisi kakva će biti kvaliteta naših iskustava.
Na primjer, ako financijsku sigurnost očekujemo dobiti od novca i strahujemo da ćemo je izgubiti kada ostanemo bez novčanih sredstava, tada će nas lažna motivacija tjerati da teško i naporno radimo zbog financijske sigurnosti. Ako ljubav očekujemo dobiti od partnera tada će nas lažna motivacija tjerati da se u odnosu žrtvujemo radi dobivanja ljubavi.
Lažnom motivacijom možda i možemo zaraditi puno novca i naći savršenog partnera (prema našoj slici), ali trajno ne možemo ostvariti ni sigurnost niti ljubav.
I još nešto. S obzirom na to da nam posjedovanje materijalnih dobara omogućuje osjetiti radost zbog doživljaja Sebe, kada odustanemo od lažne motivacije i traženja vrijednosti koje smo zaboravili da već imamo u svome biću, tada ćemo uvijek posjedovati sva materijalna dobra koja nam trebaju za željena iskustva. Tada to više neće biti naša briga, ali je dobro znati da netko vodi računa o tome.
Kako ćemo odustati od lažne motivacije, koja sve obećava, a ništa ne daje, pisat ću u sljedećoj kolumni.
Napisala: Natali Luks, Škola svjesnog življenja
Autorica knjiga: Duhovna ekonomija, Svjesni izbor i Financijska inteligencija
109 SRETAN NOVAC
