Kad pogledaš unatrag, jasno uviđaš zašto se nešto dogodilo.
I zašto nije.
Zašto je nešto ispalo baš u skladu sa tvojom željom. A nešto totalno drugačije.
Nekako razumiješ da postoji šira slika i da mi iz svoje pozicije vidimo samo djeliće…
I kada gledaš tako svjesno, ne možeš da ne razviješ putem vjeru u Univerzum, Boga, kreaciju…
Ne možeš da ne prihvatiš da netko ili nešto gore vidi Sve.
Ne možeš da ne osjetiš kako ti čuva leđa i nekako stvari uvijek iznese na najbolje. U skladu sa višim ciljem.
Iako se često na prvi pogled čini drugačije…
Pa tako putem dobiješ znanje i mudrost. Nepokolebljivu vjeru da je često najbolje samo prepustiti se.
Maknuti Univerzumu s puta i dopustiti da te odvede u rješenje.
I tada sa punom svjesnošću koračaš kroz život.
Znaš da ako nešto treba biti, bit će.
Ako ne bude, znači da nije ni trebalo biti. I da je tako za tebe najbolje.
Onda znaš da nema propuštene prilike.
Jer ako je namijenjeno tebi, ponovit će se…
Onda ne dopuštaš da se uvuče sumnja, jer znaš da ti stvara prepreke.
Vraćaš fokus na vjeru i pustiš da se stvari dogode…
Dođe ti svo to znanje putem.
I ne žališ više ni za čim.
Znaš da netko gore zna više.
I samo svjesno pratiš znakove.
Slušaš, čuješ i djeluješ sa lakoćom.
I povezanošću sa Izvorom rušiš pred sobom zidove.
Puštaš da te vodi nevidljiva ruka.
I preko bujica ti gradi mostove.
I nema straha.
Nema sumnje.
Nema predaje.
Nema dvojbe.
Jer znaš…
Da je sve kako mora biti.
I da se na kraju stvari uvijek poslože.
Da se ništa ne događa tebi nego za tebe.
U skladu sa tvojom višom svrhom,
Misijom tvoje duše…
Onako kako je za tebe najbolje.
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
