Zašto ne vidimo izvandrednost u običnim stvarima? To je zato što nismo tamo gdje jesmo, već negdje drugdje, žaleći za prošlošću ili se bojeći budućnosti. Nikad ne možemo biti negdje drugdje, osim ovdje i ne postoji drugo vrijeme, osim sada, a mi nikada nismo bili nitko drugi, osim mi, sami.
Budite ono što jeste. To je sve što trebate učiniti. To je dovoljno. Naša neautentičnost je, zapravo, ono što uzrokuje bol.
Naši uvjeti života nisu naš prijatelj. Oni su naš neprijatelj. Oni nas drže zaključane u nesretnim pozama, igrajući uloge koje umanjuju našu veličanstvenost.
Tko si ti, naravno, bez izmišljotina i izgovora, to je dovoljno. To je ljepota i moć.
Ljudski rod je predprogramiran za bijedu. Naš um, programiran za rješavanje problema, uvijek nađe problem. Rješenja leže u kreativnosti, a ona dolazi odnekud drugo, tamo gdje postoje svježe perspektive, gdje je nada u izobilju i gdje naša stvarna bit obitava.
Ovaj svijet je samo san, ali mi, ovako nesretni, smo ga pretvorili u noćnu moru.
U svakom trenutku, u bilo koje vrijeme, moguće je transformirati, obnoviti, dobiti energiju i krenuti u jednom bogatijem, boljem pravcu, pravcu ispunjenja.
Ali mi rijetko cijenimo originalnost nas samih ili naše situacije, jedinstvene u cijelom svijetu, zato što smo primorani slijediti neke ograničene obrasce i stvaramo ograničena iskustva.
Mi žurimo po cijele dane, ne doživimo ništa, naše glave su pognute od zabrinutosti, i kada prestane bol u srcu, neka druga juri zauzeti njeno mjesto.
Nitko nije sretan, a svijet je mjesto nevolja.
Mi smo osmišljeni na taj način. Od samog rođenja nam je rečeno da izdajemo sami sebe kako bi se prilagodili besmislenim ritualima i obrascima ograničenja.
Ljudi potiskuju činjenicu da će umrijeti pa čak i sam svijet može umrijeti, jer kolektivne sile kaosa izgleda da nikada neće prestati, ali koliko malo nas je, zapravo, istinski živjelo, bez da svojim tjeskobama samo čini štetu svijetu?
Danas nam je možda sunce sjalo i kiša nam dodirnula lice, ptice su letjele iznad nas i cvijeće mirisalo, dok smo išli kući, ali jesmo li primijetili išta od toga?
Zašto ne vidimo izvandrednost u običnim stvarima?
To je zato što nismo tamo gdje jesmo, već negdje drugdje, žaleći za prošlošću ili se bojeći budućnosti.
Nikad ne možemo biti negdje drugdje, osim ovdje i ne postoji drugo vrijeme, osim sada, a mi nikada nismo bili nitko drugi, osim mi, sami.
Kada bar za trenutak primijetimo veličinu vlastite prisutnosti, tada život počinje za nas.
zakonprivlacnosti.com
