Mi smo kao glumci u velikom kazalištu, gdje se nismo u stanju prisjetiti svog stvarnog identiteta (duše), što uvjetuje percepciju stvarnosti našeg života. Drugim riječima, probajte zamisliti kako bi ovaj svijet izgledao, kada bismo na trenutak dobili svjesnost da nismo ovo tijelo i um, nego duša. Bi li onda drugi ljudi izgledali isto?
Da bismo razumjeli koncept djelovanja karme, moramo se pozabaviti ljudskim zabludama.
Ljudski um je ograničen osjetilima koja percipiraju stvarnost oko nas. Svako naše osjetilo ima svoj limit. Naše oko nije u stanju beskonačno vidjeti; naše oko ne može vidjeti što je iza zida. Naše uho nije u stanju čuti zvukove određene frekvencije koje, na primjer, čuje neka životinja.
Naš sluh također ne čuje što se dešava na udaljenosti od 1000 kilometara itd. No ipak, mi na osnovu osjetilnih informacija izvodimo zaključke.
Ovo zaista kreira iluziju, jer ako vjerujemo našim očima, mi nikada nećemo percipirati zemlju kao ploču, nego kao ravan. Također, vjerujući našim osjetilima, mi nemamo osjećaj da se zemlja okreće oko svoje osi i zapravo ono što mi vidimo je da se Sunce kreće oko Zemlje.
Međutim, znanost nam kaže da naša osjetila to ne vide dobro. Stoga, vjerovati našim osjetilima nije uvijek najpametnije. Ona mogu “iskriviti” koncept istine i dati nam neistinite informacije o stvarnoj prirodi stvari oko nas.
Slijedeća zabluda je zabluda uma. Naš um je baziran na našoj svjesnosti i povezan je sa inteligencijom, koja je kod svake individue različita. Zamislite situaciju kako prolazite ulicom i vidite čovjeka koji leži. Netko će pomisliti da je u alkoholiziranom stanju, dok će netko misliti da je mrtav.
Netko bi pak pomislio da je u pitanju beskućnik. Istina je samo jedna, ali naši umovi je percipiraju na različite načine i onda se postavlja pitanje- kome vjerovati? Iz ovog razloga sve filozofske škole govore da naša osjetila prikazuju površnu i “varljivu” sliku stvarnosti.
Treća zabluda i ona najteža za shvatiti, je zabluda intelekta. Vedska tradicija definira 4 tipa inteligencije i najviša, tj. integrativna inteligencija je bazirana na cjelokupnom uvidu stvarnosti (suprasvijest) što bi se moglo klasificirati u peti stupanj svjesnosti uma (Shri Aurobindo je više pričao o ovoj podjeli).
Također, najviši stupanj inteligencije podrazumijeva superiornu memoriju, koja je u stanju obuhvatiti potpuno viđenje stvarnosti, tj. one stvarnosti koja nije pojavna. Kako nastaje ova greška? Problem nastaje u identifikaciji subjekta. Vraćamo se na ono poznato pitanje: “tko sam ja”. Jesmo li mi ovo tijelo inteligencija (mozak), duša ili um?
Uslijed ove samozavaravajuće prirode ljudskog bića, mi zapravo nismo u stanju dobiti potpunu sliku o objektu iskustva. Napravimo malu usporedbu s teatrom – ako smo mi uvjereni da smo u ulozi glumca i nakon predstave, nećemo biti u stanju prepoznati vlastitu djecu, jer ćemo biti u potpunoj identifikaciji uloge koju igramo.
Probajte zamisliti kakva bi bila percepcija i poimanje stvarnosti, kada bi glumci u svojim ulogama izgubili i potpuno zaboravili svoj stvarni identitet.
Znači, mi smo kao glumci u velikom kazalištu, gdje se nismo u stanju prisjetiti svog stvarnog identiteta (duše), što uvjetuje percepciju stvarnosti našeg života. Drugim riječima, probajte zamisliti kako bi ovaj svijet izgledao, kada bismo na trenutak dobili svjesnost da nismo ovo tijelo i um, nego duša.
Bi li onda drugi ljudi izgledali isto? Bi li onda kuća, drvo, planina i ostali objekti ove kreacije izgledali isto?
Po pravilu, ozbiljne filozofske škole kažu da ne bi. Svi predstavnici datih škola smatraju da bi onda naše oči vidjele ovaj svemir i sve oko nas kao beskrajni kontinuum svjetlosne energije.
O tome danas priča kvantna fizika. Kvantna fizika kaže da ono što percipiramo kao svijet materije (fizički svijet oko nas), nije zapravo fizički niti sastavljen od materije. Ovo su puno puta dokazali mnogostruki dobitinici Nobelove Nagrade (Niels Bohr, na primjer).
Prema teoriji kvantne fizike (ali i mnogih filozofskih učenja, od kojih je izvorno učenje o karmi najstarije), ako bismo zaista htjeli vidjeti stvarnu sliko o nama i svijetu oko nas, vidjeli bismo da smo mi u stvari energetska bića, sastavljena od energije i vibracije i da svako od nas zrači jedinstveni energetski potpis.
Ako bismo ušli dublje u strukturu atoma, vidjeli bismo prazninu (ništavilo), jer atom ima fizičku strukturu, a na najsuptilnijem nivou, koji je suptiliniji od atoma, mi nemamo fizičku strukturu i atomi (a samim tim i naša tijela) su sastavljena od nevidljive energije, koju ne možemo izmjeriti. Da li je to um, intelekt, duša?
Profesor Fizike i Astronomije na Sveučilištu John Hopkins kaže: “Moramo preboljeti stare koncepte i prihvatiti nešto čemu se ne možemo suprostaviti argumentima. Ovaj univerzum je nematerijalno mentalno duhovne strukture.”
Međutim, uslijed zabluda koje sam naveo, naše iskustvo govori nam da mi stvarnost vidimo sastavljenu od materijalnih, fizičkih objekata i da je naš individualni svijet neovisan od drugih stvari. Otkriće da univerzum nije skup fizičkih objekata (Newtonova fizika), već da je cjeloviti, holistički splet valova nematerijalne energije, je zasluga velikih fizičara kao što su Albert Einstein, Max Planck, Werner Heisenberg i ostalih.
Tako vidimo da moderna fizika (kvantna), također počinje otkrivati ono što hiljadama godina mudraci Vedskih spisa s područja današnje Indije podučavaju u obliku teorije karme i reinkarnacije.
Danas je u fizici općeprihvaćena stvar da naše misli i emocije (koje kreiraju akciju i karmu), imaju vitalnu ulogu na naše okruženje.
Razne studije su pokazale da pozitivne emocije i pozitivno stanje uma i na subatomskom nivou vibracije datih frekvencija, mogu pozitivno utjecati na okruženje. Stoga danas imamo dokaz kvantne fizike da teorija karme djeluje i da je autentična i da čuveno “kako siješ, tako ćeš i žeti” zaista djeluje.
Različite emocije, percepcija i stanja uma rezultiraju u različitim elektromagnetnim frekvencijama. Te iste elektromagnente frekvencije su u stanju mijenjati atome, koji čine fizički pojavni svijet oko nas.
To praktično znači da – ako svojim emocijama i mislima šaljemo određene frekvencije u okruženje, te iste elektromagnetne frekvencije mijenjaju strukturu atoma (dokazano od strane fizike da se atom mijenja uslijed promjena elektromagnetnih frekvencija) i samim tim mijenjaju FIZIČKU strukturu objekata i svijeta oko nas.
Ovo je izravna formula koja objašnjava na koji način mi svojim mislima i djelima (karma) međudjelujemo sa svojim okruženjem i kreiramo karme koje stvaraju sudbinu.
atma.hr
