Sadašnji trenutak može se definirati kao jedan moment čitave neograničene kreacije, svega što postoji u čitavom prostoru i vremenu. Sadašnji trenutak može primijetiti, doživjeti i koristiti samo duhovna duša, živo biće, promatrač. Bez promatrača, nema tko primijetiti sadašnji trenutak. Stoga je namijenjen samo za živa bića.
S druge strane, živo biće ne može znati da je živo ukoliko nema sadašnjeg trenutka koji to potvrđuje. Kada živo biće primijeti da postoji „sadašnjost“ i da je sadašnjost jedino postojanje koje se pred nama odvija, tek onda može i primijetiti da je živo i da postoji. Stoga su sadašnji trenutak i život (svjesnost) neodvojivi elementi postojanja.
Sadašnji trenutak oslanja se na središnju os, a to je promatračevo „oko“, odnosno pažnja usmjerena na sadašnjost. Ovakva međuovisnost čini da je sadašnji trenutak potpuno ovisan o oku promatrača, odnosno, načinu na koji ga promatrač promatra (kut gledanja). Pošto je sadašnjost ovisna o našem kutu gledanja, bitno je naučiti osnovne sastojke koje sadašnjost treba da bi osjećali harmoniju i mir unutar sadašnjosti:
– Sadašnji trenutak treba konstantnu pažnju jer u protivnom postaje prošlost ili budućnost. Balans postižemo vježbanjem fokusa putem pranayame (disanja), meditacije i mantre. Uznemireni um uvijek bježi, a uznemirujući elementi nalaze se svugdje oko nas. Sadašnji trenutak odvija se oduvijek i odvijati će se zauvijek, ali ne kroz zamišljanja ili sjećanja, već isključivo kroz aktivni boravak u sadašnjem trenutku. To znači da su sjećanje na prošlost i zamišljanje budućnosti isključeni u ovom procesu.
– Sadašnji trenutak treba kut gledanja koji je istinit. Neistiniti kut gledanja iskrivljuje sadašnjost i zbog toga ljudi bježe u prošlost ili budućnost. Površni kut gledanja također iskrivljuje sadašnjost. Što više znamo o sadašnjem trenutku, to ga ispravnije gledamo, a to je osnova za osjećaje harmonije i mira.
– Sadašnji trenutak lakše je doživjeti na osobnom nego na neosobnom nivou. Ako pokušamo zamisliti kako izgleda sadašnji trenutak, uvijek ćemo se fokusirati prvo na forme i osjećaje koji se tiču našeg tijela i uma, a rijetko kao viziju sveukupne kreacije koja se odvija u svim smjerovima i dimenzijama. Pošto je duša osoba, individua, mora doživjeti sadašnjost kao osoba ili individua. To je moguće jedino u interakciji s drugom osobom, ali ne s osobama iz pojavnog svijeta oko nas, već se ovdje upućuje na to da je sadašnji trenutak zapravo osoba, odnosno živo biće koje ima interakciju s nama u svakom momentu.
Jedna od definicija Boga je da je Bog sveukupnost svega u svakom trenutku. Drugim riječima, sve što se događa oko nas, u čitavom prostoru i vremenu, bili mi toga svjesni ili ne, jest nešto što se popularno naziva Bog, ili Svevišnji Gospodin, Stvoritelj, Izvor itd. Ukoliko smo svjesni ove činjenice, naše viđenje sadašnjeg trenutka mora biti daleko drukčije.
Više ne promatramo stvari i ljude, već imamo interakciju sa Svevišnjim Bogom, Izvorom čitave kreacije i svega što postoji (i ne postoji). Taj odnos mora biti osoban kako bi nas istinski privukao i ispunio. Naša introspekcija tada prelazi u razgovor, dijalog i općenito odnos s Osobom, a ne stvarima koji su mali djelići čitave kreacije koja nas okružuje.
Simptomi boravka u sadašnjem trenutku: Ispunjenost smislom postojanja i jasnoća puta kojim idemo, osjećaj potpune sigurnosti, doživljaj ljepote i obilja u svakoj pojavi, doživljaj povezanosti sa svime što promatramo, vjera u ljekovitost svega što doživimo, radost zbog prisustva i sudjelovanja u procesu života i vječnosti i jak osjećaj dobrodošlice svakom sljedećem trenutku koji dolazi u našu sadašnjost.
Kristijan Kolega, samoozdravljenje.com
