Ako vam se skupilo dosta toga u životu i imate osjećaj da više ne možete dalje – umorni ste od svega i nemotivirani, vrlo je vjerojatno da ste totalno iscrpljeni – mentalno, emocionalno i tjelesno. Ovakvo stanje najčešće dolazi kao rezultat pokušaja da se osoba uhvati u koštac s previše stresa, preplavljenosti neugodnim emocijama, previše emocionalnog naprezanja i trošenja tijekom nekog dužeg razdoblja. Sad ste došli do točke kada više ne znate što i kako dalje samo znate da niste dobro. Kako da otkrijete da se nalazite u ovakvom stanju i da vam je potrebna pomoć jer ste zakoračili u depresivno stanje?
Niste za ništa zainteresirani i bez motivacije
Upravo je nemotiviranost dio psihičke iscrpljenosti jer osoba postaje nemotivirana baš zato jer je istrošena i iscrpljena. To vam je kao da odradite trening u teretani. Izlazite premoreni i jedva čekate da dođete doma, istuširate se i odmorite. Sigurno vam neće pasti na pamet da idete ponovo ići vježbati isti dan tako premoreni i iscrpljeni. E pa tako je i s emocionalnom i mentalnom i motivacijom. Ako ste previše umorni da budete motivirani, postat ćete nemotivirani.
Također, u mnogim slučajevima ovakve vrste iscrpljenosti i u depresivnih ljudi javlja se stanje anhedonije. To znači da je osoba potpuno izgubila interes za neke aktivnosti u kojima je prije uživala – druženje s prijateljima, hobi, itd. Sve se više povlači u sebe i ima osjećaj indiferentnosti na druge.
Otuđenje kao princip života
Inače stanje anhedonije smatraju bolešću 21. stoljeća, jer statistika pokazuje strahovit porast ove bolesti, poglavito u posljednje tri godine. Drugi oblik njezine surovosti ogleda se u činjenici da od ove bolesti najčešće obolijevaju osobe oko 32. godine života, dakle radno najsposobnija skupina ljudi.
Ubrzani ritam života, prevelika očekivanja jednostavno nam nameće otuđenje kao princip života. Drugo, polako i sustavno pretvara čovjeka u stroj koji ima sve manje vremena za uživanje. Oboljeli su stalno u stanju lošeg raspoloženja i nezainteresiranosti. Njihova dijagnoza u biti i jest ne-bitnost, tj. odsutnost biti. To znači kada nam je sve nebitno, uključujući i nas same.
Život postaje isprazna kolotečina bez sadržaja i užitka. Oboljeli žive u vanjskom svijetu koji do njih ne dopire, a isto tako ne uspijevaju prodrijeti ni u svoj unutrašnji svijet. I tako povučeni i udaljeni od svega, samo prividno u zoni komfora, prestaju živjeti i počinju preživljavati.
Ne spavate dobro
Kod anksioznih i depresivnih osoba, jedan od prvih znakova njihove psihičke i emocionalne iscrpljenosti upravo je poremećaj u spavanju – ili premalo ili previše. Međutim, u praksi sam se više susretala s osobama koje ne mogu zaspati, imaju isprekidan san i na kraju završe na hipnoticima.
Jedan od razloga zbog kojeg ljudi ne mogu zaspati kada su iscrpljeni, anksiozni ili depresivni jest poremećaj u njihovom prirodnom bioritmu. Napomena: ako je osoba na antidepresivima, onda je kvalitetan san jako bitan jer lijekovi neće biti učinkoviti ako tijelo nije dovoljno odmorno.
Imate poremećen apetit
Naše tijelo ima određene hormone i neuroprijenosnike. Kada smo gladni, određeni se hormoni proizvode u našem tijelu. Kada hormoni u tijelu nisu uravnoteženi, u ovom slučaju to je nedostatak hormona serotonina koji je zadužen za naše raspoloženje, dolazi do poremećaja u izlučivanju i količini svih hormona i neuroprijenosnika koji sudjeluju u tom procesu, a kao rezultat javlja se obično smanjenja teka.
Inače ključnu ulogu u regulaciji teka imaju hormoni leptin i grelin. Povišena količina leptina u krvi, rezultira smanjenim apetitom, a povišena količina grelina, rezultira povećanjem.
Tužni ste
Tuga se više odnosi na stariju generaciju. Razlog nastanka tuge kod starijih ljudi jest depresija i emocionalna iscrpljenost povezana sa stresom koji ti ljudi ne mogu podnijeti.
Kod emocionalno i psihički iscrpljenih osoba (depresivnih), karakteristično je to što njihov um radi 24/7, iako ga pokušavaju zaustaviti. Zbog tog osjećaja osoba često počinju iznenadno plakati dok ne postanu preumorni da pokažu bilo kakve osjećaje. Nedostaje im hormona serotonina kad su jako tužni.
Tuga može biti zamaskirana i u izrazitu iritabilnost, ljutnju, prenaglašen osjećaj frustracije koji ne odgovora situaciji u kojoj se javlja. Tuga ima važnu ulogu jer nam pruža informaciju da nam je potrebna pomoć ili utjeha. Iako se tuga više odnosi na starije uslijed depresije i emocionalne iscrpljenosti povezane sa stresom, kronični osjećaj tuge jednako je prisutan i kod mladih.
Sve vas iritira i ide vam na živce
Iritacija znači kada osobi sve i svatko ide na živce. Ima mali prag tolerancije na stres i frustracije. Drugim riječima, kada vam sve ide u životu kako treba, niste stresirani i ne brinete oko mnogo toga.
Ali, kada se više ne možete nositi s određenim stvarima, kao rezultat iscrpljenosti, vi postajete iziritirani.
Nemate strpljenja
Nestrpljenje ide ruku pod ruku s iritacijom. Manjak strpljenja češći kod mlađih ljudi, dok je tuga češća kod starijih. Osobe jednostavno nemaju strpljenja pričati jer im je um na milijun drugih mjesta te se ne mogu koncentrirati na samo jednu stvar.
Za njih male stvari postaju velike, a velike stvari postaju još veće. Sve to može biti okidač za nesuglasice s ukućanima, kolegama na poslu ili osjećaj nestrpljivosti kada se osjećate uzrujano zbog svakog poteza neke vam bliske osobe.
Kako si pomoći?
Ako ste se negdje prepoznali, najbolje da potražite stručnu pomoć jer stanje u kojem se nalazite neće čarobno nestati samo od sebe. Možete samo još dublje potonuti u tešku depresiju, a to svakako ne želite. Jako je bitno da se pokušate motivirati i fokusirati se na sve ono što je pozitivno u vašem životu. I ono najbitnije, zastanite. Napravite pauzu. Sve vaše obveze mogu čekati dok vama ne bude bolje.
Ohrabrujem osobe da se posvete tretmanima u kojima će moći razgovarati o svojim problemima, kao što je razgovor s psihoterapeutom koji može pomoći klijentu da se otkriju i postepeno rješavaju uzroci stresa, koji je rezultirao stanjem emocionalne i psihičke iscrpljenosti.
Jedan od najvažnijih faktora u procesu psihoterapije svakako se odnosi na tzv. kognitivnu restrukturaciju. To su sve naše spoznajne, emocionalne i motivacijske komponente kroz koji doživljavamo svijet.
Postepeno klijent dolazi do novih i dubokih uvida u sebe i svoju ličnost, u druge ljude i odnose s njima.
Također će naučiti da zna sagledati stvari iz različitih perspektiva, i prihvati i sebe i sve svoje emocije kao i ljude oko sebe. Mijenjamo očekivanja od sebe i drugih. Sve nam to omogućava jednu drukčiju sliku svijeta od onoga kakav ste poznavali do tada.
Ne brinite, ostajete ista osoba kao i prije nego ste se doveli u stanje teško emocionalne i psihičke iscrpljenosti, samo postajete puno sposobniji i osnaženi da se znate nositi sa različitim životnim izazovima. A životnim izazovima nikad kraja, zar ne! U tome i jest ljepota življenja!
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
