Stav se može definirati kao podsvjesni, automatski način razmišljanja koji je zasnovan na dugom nizu iskustava i impresija (vjerujem da ne mogu letjeti, vjerujem da nisam vrijedan). Izgradnji stavova doprinose prije svega roditelji, zatim rodbina, škola, vjeroispovijest, društvo, mediji, okoliš itd. U zreloj dobi mediji i društvo čine primarni temelj za održavanje ili promjenu starih i izgradnju novih stavova. Međutim, najčešće odrasla osoba bira utjecaj medija i društva kako bi održala i učvrstila, a ne promijenila svoje stavove.
Piše: Kristijan Kolega / samoozdravljenje.com
Izgrađivanje novih stavova i promjena starih simptomatično je za širokoumni karakter.
Održavanje i učvršćivanje starih stavova simptomatično je ponašanje za uskogrudni karakter.
Ako smo uskogrudna osoba, naši osobni stavovi prema kojima vodimo svoj životni put često su ovisni o egzistencijalnim potrebama kao što su hrana, odjeća, dom, energenti, zabava i sl. Ukoliko nas netko ili nešto opskrbljuje sa egzistencijalnim potrebama, naš osobni stav biti će prirodno pristran i fleksibilan toj osobi ili pojavi. (npr. mrzim novce ali ako mi se ponudi dobro plaćeni posao razmislit ću, jer ipak, novac nam treba, ili, šef me tlači ali me i dobro plaća, stoga neću dati otkaz, i sl.)
Vede razlikuju egzistencijalne od esencijalnih stavova. Ukoliko našim životom dominiraju egzistencijalni stavovi, nije moguće biti istinski sretan i pozitivan.
Egzistencijalni stavovi temelje se na vjerovanju kako je preživljavanje i udobnost osnova bilo kakve sreće u ovom životu. Ukoliko to nije zadovoljeno, nema govora o napredovanju.
Esencijalni stavovi temelje se na vjerovanju kako je osobni integritet i duhovni identitet osnova bilo kakve sreće u ovom životu. Ukoliko to nije zadovoljeno nema govora o napredovanju, bez obzira na zadovoljeno preživljavanje i udobnost. Preživljavanje i udobnost smatraju se sekundarnim aktivnostima i ne daje im se najveći fokus.
Razlika u karakterima zasnovana je na razlici u stavovima pojedine osobe.
- Karakter zasnovan na egzistencijalnim stavovima naziva se materijalistički karakter i osnovni simptomi su strahovanje i tjeskoba, negativno razmišljanje i generalna napetost.
- Karakter zasnovan na esencijalnim stavovima naziva se duhovni karakter čiji su osnovni simptomi smirenost, opuštenost i zadovoljstvo.
Vede preporučuju duhovni karakter za kojeg se traži odustajanje od materijalističkog karaktera (transformacija svijesti). Odustajanje se provodi u praksi donošenjem kritičnih i velikih odluka o promjeni.
Najveća promjena je promjena egzistencijalnih u esencijalne stavove.
Osnovni korak u toj promjeni je odustajanje od preživljavanja i udobnosti, osim ukoliko dođe samo po sebi. To ne znači prizivanje smrti i neudobnosti, već skretanje većeg dijela pažnje s tih elemenata na elemente esencijalnih stavova.
Esencijalni stavovi su istine koje znamo o sebi, prirodi koja nas okružuje i izvoru, tj. uzroku svega. Ne razmišljati o esencijalnim stavovima znači degradacija vlastitog karaktera. Bez esencijalnih stavova nije moguće osjetiti duboku i trajnu sreću.
Biti pozitivan i u isto vrijeme imati strah za vlastitu egzistencije, nije izvedivo. Jedno pobija drugo, i ako smo većinu vremena vezani za egzistencijalne misli i osjećaje, to potvrđuje da su nam ti stavovi jače izgrađeni.
Osoba koja ima čvrste egzistencijalne stavove ima istu sudbinu kao i osoba koja to nema, drugim riječima, oboje su osuđeni na smrt. Stoga je u svakom slučaju bolje biti zasnovan na esencijalnim stavovima.
Ukoliko smo izgradili esencijalne stavove, naš život biti će vođen realnom pozitivnošću, što dovodi do privlačenja sličnih energija u naš život. Obitelj, veze, posao, slobodno vrijeme dolaze u ravnotežu i uznemirujući elementi nestaju iz našeg života.
Esencijalni stavovi stvaraju se redovnim ponavljanjem apsolutne istine:
- istina o sebi (ja sam vječan, nikada ne nestajem)
- istina o prirodi (priroda je vječna, nikada ne nestaje)
- istina o Izvoru (Izvor je vječan, nikada ne prestaje postojati)
Suočiti se s egzistencijalnom situacijom a u umu imati samo ove istine, pravi je put vježbanja duhovnog karaktera. Karakter se izgrađuje u kušnji, stoga udobnost i puko preživljavanje kamen su spoticaja pri izgradnji duhovnog karaktera. Onaj tko iskreno želi napredovati, mora odbaciti udobnosti koje nudi materijalistički karakter i izložiti se nepredvidivim stanjima koje donosi izgradnja duhovnog karaktera.
Nitko ne može sa sigurnošću vjerovati u postojanje Boga ukoliko ne stavi na rizik i kušnju sve svoje egzistencijalne stavove i ne prodrma temelje svog dosadašnjeg vjerovanja.
Ovo se najjednostavnije i najlakše prakticira u društvu istomišljenika i sljedbenika duhovnog puta. Duhovni put bira se prema visini standarda koji se od nas očekuje. Što je standard viši, to je rezultat poželjniji.
Konformizam se nikada ne nagrađuje. On se treba zamijeniti trajnim zadovoljstvom. Konformnost je loša zamjena za duhovnu sreću esencijalnih stavova.
Esencijalni stavovi izgrađuju se promjenom/pronalaženjem/prihvaćanjem životne misije vrijedne ljudskog života i posvećivanju ostatka života služenjem u toj misiji.
Misija u životu ne može biti preživljavanje i udobnost. Misija mora biti u domeni duhovnosti i tome se daje glavni prioritet.
