U materijalnom svijetu nitko ne želi bijedu, ali ona dolazi neočekivano, poput šumskog požara koji izbija iako nitko nije upalio šibicu. Nitko ne želi rat, ali ratovi se vode. Nitko ne želi glad, ali glad dolazi. Nitko ne želi epidemiju, ali ona dolazi. Nitko ne želi borbe, ali one se vode. Nitko ne želi nesporazume, ali oni su tu. Zašto? To je kao razbuktali šumski požar koji vatrogasci ne mogu ugasiti. Razbuktalu vatru problema ne može ugasiti takozvani napredak u znanju.
Piše: A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
Ne. To nije moguće. Kao što se veliki šumski požar ne može ugasiti naporima vatrogasaca ili izlijevanjem vode, životni se problemi ne mogu riješiti materijalnim procesima. Ima mnogo primjera.
U drevnom vedskom spisu Srimad Bhagavatamu, mudri kralj Prahlada Maharaja je rekao: „Dragi moj Gospodine, otac i majka nisu pravi zaštitnici djece.” Oni brinu o svojoj djeci; to im je dužnost, ali nisu krajnji zaštitnici. Kad prirodni zakoni pozovu dijete, otac i majka ga ne mogu zaštititi. Iako se obično smatra da su otac i majka zaštitnici djeteta, ustvari nije tako. Ako netko plovi oceanom i misli da ima dobro utočište, hoće li ga to zaštititi? Ne. Unatoč tome, može se utopiti. Lijepi avion leti nebom, svi se osjećaju sigurnim, ali iznenada se sruši. Ništa materijalno ne može nas zaštititi. Pretpostavimo da je netko bolestan. Može otići dobrom liječniku koji će mu dati dobar lijek, ali to mu ne jamči da će preživjeti. Što je onda krajnje jamstvo?
Prahlada Maharaja kaže: „Moj dragi Gospodine, ako nekog zanemariš, ništa ga ne može zaštititi.” To je naše praktično iskustvo. Možemo izmisliti toliko mnogo načina rješavanja problema, koje postavljaju zakoni materijalne prirode, ali oni nisu dovoljni. Nikada neće riješiti sve probleme, niti će nam pružiti pravo olakšanje. To je činjenica. Zato je rečeno u Bhagavad-giti: „Maya, vanjska energija, vrlo je snažna. Nitko je ne može nadići. To je gotovo nemoguće.” Kako se možemo osloboditi materijalne prirode? Nadalje u Bhagavad-giti Krišna kaže: „Predajući se Meni, osoba se može osloboditi okova materijalne prirode.” To je istina. Moramo pročistiti srce kako bismo spoznali naš odnos s Bogom.
Katha Upanišada izjavljuje nityo nityanam cetanas cetananam. Svevišnja Apsolutna Božanska Osoba ili Apsolutna Istina je vječna. Bog je vječan i mi smo vječni, ali Vede izjavljuju da je On vrhovno živo biće. Nije mrtav. Kad On ne bi bio živ, kako bi ovaj svijet mogao postojati? Krišna kaže u Bhagavad-giti: „Sve se odvija pod Mojim nadzorom.” I u Bibliji je rečeno: „Bog stvori.” To je istina. Nije jednom postojala masa materije i onda se zbilo ovo i ono. Ne. Vede nam govore stvarne činjenice, ali mi moramo otvoriti oči da bismo vidjeli. Ceto-darpana-marjanam. To je proces pročišćavanja srca. Kad pročistimo srce, moći ćemo shvatiti što Vede kažu. Trebamo se pročistiti. Ako čovjeku koji boluje od žutice date malo kandis šećera, reći će da je veoma gorak, no je li uistinu gorak? Ne, vrlo je sladak i lijek je za žuticu. To propisuje i suvremena znanost i vedski spisi. Ako uzme veliku količinu kandis šećera, ozdravit će od žutice. Osoba koja je ozdravila kaže: „Ovo je veoma slatko.” Slično tome, suvremena žutica bezbožne civilizacije može se izliječiti transcendentalnom praksom pjevanjem svetih imena Boga. U početku može izgledati gorko, ali s napretkom, vidjet ćemo kako je ugodno.
Čim shvatimo svoj identitet, svoj odnos s Bogom, postat ćemo sretni. Toliko patimo, jer smo se poistovjetili s materijalnim svijetom. Zato smo nesretni. Tjeskoba i strah nastaju zbog poistovjećivanja s materijalnim svijetom.
