Kao što u običnom ogledalu, kada se pogledamo, ne možemo vidjeti ničije tuđe lice, već samo svoje, tako i u karmičkom ogledalu možemo vidjeti samo onu osobu s kojom smo u energetskoj rezonanci, koja je materijalizirani, vidljivi prikaz naše vlastite nevidljive, potisnute potrebe za kontrolom.
„Drugi ljudi su samo ogledalo vas samih. Ne možete voljeti ili mrziti nešto kod druge osobe, osim ako to ne odražava nešto što volite ili mrzite kod sebe.” – Deepak Chopra
„Sve što nas iritira kod drugih može nas dovesti do razumijevanja samih sebe.” – Carl Gustav Jung
Vanjski svijet, a osobito ljudi koje privlačimo, zrcali ono što je skriveno duboko u našoj podsvijesti. A podsvijest, kao jedna od tri razine svijesti (svjesni dio, podsvjesni dio i nesvjesni dio) obuhvaća sva ona uvjerenja i obrasce po kojima postupamo poput robota, mehanički, ni ne znajući od kuda potječu i ne pitajući se služe li nam ili nas više ograničavaju i onemogućavaju nam da budemo oni koji smo na razini duše.
Velika većina ljudi ne zna tko su zaista. Niti se usuđuje propitati. Zato što ta potraga zahtijeva napuštanje upravo tih programa koji su nam prikačeni još dok smo bili nesvjesni vlastitog postojanja. A svako napuštanje poznatoga pa taman bilo ono i loše po nas, znači ogoljavanje i ostajanje bez vanjskog sloja zaštitnog omotača.
No, kako je u ljudskoj prirodi da neprestano raste, razvija se i uči (jer čemu onda služi svijest koja nam je dana kao jedinoj vrsti živih bića OVDJE), život nas, u trenucima kada nas želi podići na sljedeću stepenicu našeg puta, jednostavno izuva iz starih cipela i gurka izvan naše sigurice. Tada se u nama aktiviraju strahovi koji, bez obzira na to kako ih zvali, svi u svom korijenu imaju strah od smrti.
Čak i ako zaista vjerujemo u to da smrt ne postoji (jer ona je samo prijelaz u drugi oblik postojanja u krugu vječnoga života koji se stalno okreće), činjenica da prestaje ono što nam je poznato i da nas neminovno čeka novo, ali nepoznato, može djelovati zastrašujuće. Jer ono što ne poznajemo, ne možemo kontrolirati.
A onda ni zaštititi se od potencijalne povrede. Barem tako vjeruje naš um (ego), kojemu je kontrola rješenje za strah. A da bi to postigao, razvio je suptilne mehanizme kontrole koji, iako su vođeni motivom preživljavanja, zapravo predstavljaju oblik manipulacije.
No, Izvor života (kako god ga poimali) ne želi da mi odemo odavde u onom istom odijelu u kojem smo došli OVDJE. I zato traži od nas da se oslobodimo svega onoga što nije naša prava suština. Svega onoga što nije istinito. A to je i ta prikrivena manipulacija. I zato nam donosi susrete s ljudima koji, ne samo da su ogledala naše potrebe za sigurnošću, već su i radikalna, uvećana ogledala našeg vlastitog nesvjesnog, suptilnog manipulativnog obrasca koji naš um koristi kako bi preživio.
Kao što u običnom ogledalu, kada se pogledamo, ne možemo vidjeti ničije tuđe lice, već samo svoje, tako i u karmičkom ogledalu možemo vidjeti samo onu osobu s kojom smo u energetskoj rezonanci, koja je materijalizirani, vidljivi prikaz naše vlastite nevidljive, potisnute potrebe za kontrolom.
Dok je manipulacija jedne osobe u tom ogledalu svjesna ili nesvjesna igra moći radi dominacije i hranjenja vlastitog ega kroz tuđu nesigurnost, manipulacija druge osobe je nesvjesna obrambena strategija uma (ega) kojom pokušava upravljati ponašanjem drugoga kako ne bi bila povrijeđena. Dakle, oboje „igraju“ na istoj energetskoj ploči, ali s potpuno različitim motivima.
Budući da naš um (ego) ne može sam vidjeti svoje nesvjesne manipulacije i strahove, život nam dovodi druge ljude kao zrcala poručujući nam: “Sam ne vidiš svoj mehanizam kontrole u sebi pa sam ti doveo nekoga tko će ti ga pokazati izvana, kako bi ga konačno postao svjestan.”
Zato karma, kao neminovna posljedica te igre, nije kazna, već učenje. Učenje kroz koje dolaziš do dubokog razumijevanja da te ta druga osoba ne kontrolira zato što si slab/a, već zato što ste oboje sačinjeni od iste energije kontrole – ta druga osoba kontrolira tebe, a tvoj um pokušava kontrolirati ishod odnosa ili vlastitu sigurnost.
Kada tvoj um shvati da je nemoguće kontrolirati ili promijeniti onoga tko manipulira motiviran dominacijom i konačno odustane od potrebe da tim odnosom upravlja ili da ga popravi, a ti lagano izađeš i odeš iz te priče, ogledalo se razbija. Jer je ispunilo svoju svrhu.
„Sloboda dolazi tek kada prestanemo pokušavati kontrolirati neizbježno.” – Buddha
Shvaćaš da je ta osoba bila samo „glumac“ u službi tvoje evolucije, a ono što je ostalo je čistina bez naboja. Zahvalnost za sve što je bilo i za sve što si u međuvremenu postao. Olakšanje zbog preuzimanja odgovornosti i vraćanja sebi svoje osobne moći.
„Kada otpustim ono što jesam, postajem ono što bih mogao biti. Kada otpustim ono što imam, primam ono što mi je potrebno.”- Lao Tzu
Osvještavajući uloge (svoju u te druge osobe), otpuštajući potrebu da kontroliramo nemoguće i potpuno prihvaćajući odgovornost za sebe i svoj život, mi postajemo istiniti, a to znači stvarni – više se ne ponašamo (jer ponašanje je gluma, ulaženje u uloge), već samo bivamo.
U svome tijelu. U tišini koja se rasplinjuje u nama dodirujući i prekrivajući ona mjesta na kojima su nekada bili strahovi.
Martina Setnik
