Ovih dana je moderno biti površan i ponašati se da nitko i ništa nije tvoja stvar. Ovaj suludi trend ide toliko duboko da su ljudi počeli zanemarivati svoju prirodu kakva ona jeste. Nazadno je u posljednje vrijeme dosta toga, pa se čak i svojstveno svi trude ne vidjeti tu nazadnost. Njene stupove stavili su u egzistenciju, opravdavajući je time da se danas može preživjeti samo ako se vjeruje da sve što nam je potrebno mora biti plaćeno. Ona počiva i u viđenju drugog i drugačijeg, gdje se svima prije traže mane nego što se njeguju vrline. Čini se da su nazadnost obukli u raskošne haljine i stavili je na pijedestal. Još malo pa će joj prinositi žrtve i obožavati je kao neko božanstvo plodnosti. Mnogi od Vas sada misle kako oni nisu takvi i šute. Upravo su ti dužni dići glas. Sve dok ovom božanstvu žrtvujemo šutnju, ono hrani svoju snagu. Ukoliko i dalje šute, onda su prosječni i nema im pomoći!
No u tome svemu, spominje li itko kakvo smo skrnavljenje priredili ljubavi i nježnosti? Mislim da pola čovječanstva već odavno uz nazadnost opslužuje strah. Druga polovina pak, toliko je emocionalno sama sebe osakatila da je obukla sebe isključivo u nagon i takva hoda svugdje gdje je vidljiva. Takvi ne hodaju samo po ulicama gradova, šumama i plažama, takvi hodaju po groblju ljubavi za koje misle da su oni ponosni vlasnici svakog nadgrobnog spomenika isklesanog na tom groblju. Paradoksalno je da oni od svoje gluposti nisu shvatili da je ljubav besmrtna, te da je njihovo groblje iluzija u koju su sami sebe uvjerili kako ne bi osjećali. O čemu ja uopće pričam?
Pogledajmo lik modernog čovjeka. Uzet ćemo tipičnog alfa muškarca danas u kojeg se prosječna žena zaljubi, pa nakon prosutnih emocija pred budalom se žali kako nikada nije bila sretna. On je gospodin samom sebi koji je specijalizirao prelijevanje iz šupljeg u prazno! Tu su mišići koji su veći od njegovog mozga, pogled koji je u sumaglici nagona, ovakvim ženama postao iluzija u kojoj lutaju u vlastitim strastima. Njegov svijet se sastoji od novca i materijalnog, a njegova duša je već odavno prepotentna i glavna samoj sebi.
U svom samoljublju, ovaj pećinski čovjek današnjice se odrekao ljubavi i strastveno šapuće prosječnim ženama po ekranima mobitela svoje bezumlje u obliku poruke: “Samo sex, baby!” te se tako hrani njihovom patnjom, jer ih je uvjerio da je on pokopao ljubav, te da je on vlasnik tog groblja. Naravno, ženska srca bez i trunke ljubavi pristaju na ovo u nadi da će sutra naći nešto bolje.
Kako ne bi ispala nepravedna, moram se osvrnuti na isti ovakav stereotip žene koji dominira nad prosječnim muškim mozgom koji nastoji u ovom bezumlju naći žensko biće koje će dati ljubav njegovom djetetu i njemu. Problem ovih muškaraca je što su pod utjecajem gore navedenog modernog neandertalaca, pa su tako umjesto njegovog apetita da zaradi pet puta više nego troši, naučili kako je sramota pokazati osjećanja i da je manje muško ako je nježan i pažljiv. Iako, ovaj stereotip se utapa u ljubavi koju ne pronalazi. Tako pada u ralje idealne žene današnjice, za koju ne primjećuje da je moderna neandertalka.
Ona je iluzija jake žene, koja je sve svoje usmjerila na to da njena figura bude izvajana, a njene usne napuhane i zategnute. Spremna se spustiti na svakakve nivoe da dođe do materijalnih stvari u koje se zapravo zaljubljuje. Ova nesretnica je prošla mnogo stvari koje su je trebale ubiti, pa je tako dopustila traumi da je proždre i ispljune u ambis pokvarenosti. Jednostavno, uz svu fizičku ljepotu, ona ne prepoznaje onu duhovnu, pa je tako njen šarm umjetni.
Ovaj prosječan muškarac misli da je voli, ali zapravo on voli iluziju iza koje stoji hladna praznina. Ovu iluziju naziva šarmom, i tako jedino što mu je preostalo korisno je da glumi opasnog dečka po uzoru na modernog neandertalaca, koji je san moderne neandertalke. Svakako, jer je gazila po osjećanjima brojnih ljudi, moderni neandertalac je imuniziran protiv emocija, pa će u vezi s njim spoznati samo agoniju za koju može kriviti samo vlastitu nesposobnost da upravlja emocijama.
Na ovaj način imamo mnogo prosječnih žena zaljubljenih u iluzije radi kojih ne dolaze do istinske ljubavi koja zapravo postoji. Zbog istog, imamo i prosječne muškarce koji u gmizanju i puzanju za ženama prizemnog šarma gube viziju prosječne žene koja bi im itekako mnogo više mogla dati. To baš govori o besmislu groblja ljubavi koje se stvorilo.
Ljubav se zapravo snebiva i gleda kako čovjek potpuno neprirodno srlja za seksualnim, ne gledajući da seksualnost jedino postoji ako je zapaljena bakljom koju nosi ljubav. Tako smo kod ljubavi izazvali gorčinu i ona je ugasila svoju baklju i gleda u vlastitu groblje u kom nije nikad bila pokopana.
Ana Dominik Rodić, adominicarts.wordpress.com
