Događa se svima. Ljudi samo zatvore oči na dobre namjere. Proklinju svaki iskren trud koji činimo kako bi nekome pomogli. Zašto se to događa? Ova mudra priča ima odgovor.
Nekada davno, mlada djevojka u suzama, zakucala je na vrata starog mudraca i ispričala mu svoju priču.
”Ne znam kako da nastavim sa svojim životom”… – drhtavim glasom je rekla.
„Cijelog života sam tretirala ljude onako kao bih voljela da oni tretiraju mene. Bila sam iskrena, otvorila sam im svoje srce, svakog pozvala unutra… Kada god sam mogla, pokušala sam činiti dobro svima, nisam očekivala ništa zauzvrat, pomagala sam sa svim što sam imala. Svi su me izrugivali. Povrijedili su me do kosti… vrijeđali me… Jednostavno sam umorna. Molim te, reci mi… što mogu učiniti?”
Mudrac je strpljivo slušao i dao joj savjet :
– ”Skini svu svoju odjeću i prošeći ulicom potpuno gola” – mirno je rekao mudrac.
– ”Oprosti, ali nisam toliko nisko pala… Vjerojatno ste ljuti ili se šalite! Ako to učinim, mogu očekivati svašta… Svi će mi se smijati, to će biti Božji sud…”
Mudrac je odjednom ustao, otvorio vrata i stavio ogledalo na stol.
– ”Sramota te je da se prošećeš gola, ali iz nekog razloga nije te sramota ogoliti svoju dušu pred cijelim svijetom. Držiš je otvorenu kao ova vrata. Puštaš svakoga da uđe. Tvoja duša je ogledalo, zato možemo vidjeti našu refleksiju u drugim ljudima. Njihove duše su zlobne, baš kao i ružna slika koju vide kada pogledaju tvoju čistu dušu. Oni nemaju ni snage ni hrabrosti da priznaju da si bolja od njih i oni su ti koji bi se trebali promijeniti.”
– ”Što bih trebala učiniti? Kako mogu promijeniti ovu situaciju u kojoj se nalazim, kada ništa, u suštini, ne ovisi o meni?” – upitala je djevojka.
– ”Pođi sa mnom, imam ti nešto pokazati… Pogledaj, ovo je moj vrt. Zalijevao sam ga i brinuo o ovom predivnom cvijeću već godinama. Da budem iskren, nikada nisam svjedočio cvjetanju pupoljka. Sve što vidim su ovi predivni cvjetovi i njihova očaravajuća ljepota i miris.”
”Drago dijete, uči od prirode. Pogledaj ovo prelijepo cvijeće i učini što ono čini – pažljivo otvaraj srce drugima, tako da nitko i ne primijeti. Otvori svoju dušu dobrim ljudima. Odmakni se od onih koji trgaju tvoje latice, bacaju na zemlju i gaze ih. Trava ti nije čak ni do koljena, zato nemoj im pomoći. Sve što će ikada vidjeti u tebi su refleksije.”
