Napredna kultura se očituje u ravnoteži suprotnosti, a naša kultura obiluje jednostranošću. Kada kažemo suprotnost onda se misli na duh koji u našoj kulturi prepoznajemo pod intelektom, dok je jin princip ono zemljano ili emocionalno koje vlada instinktima i intuicijom.
Ono što tek trebamo naučiti jest kako promatrati paradokse polarnosti kojima se Zapadnjak čudi pošto je njegova svijest barbarska. Ono što mi zovemo napredak, ustvari je jednostranost koja na trenutke izgleda kao napredak, ali se brzo pretvara u zagađene rijeke ili navodeće rakete okrenute protiv čovječanstva. Primjerice, Zapad govori da je intelektualan i kulturan, a iza velebnih kazališta i knjižnica ustvari krije barbarsku ili jednostranu kulturu koja ne razumije suprotnosti koje čine psihički život.
Ono što Istok cijeni jest čovjek koji se oslobodio ega, a kod nas se cijeni pumpanje ega i koliko god ljudi govorili da tome nije tako, do toga se lako dolazi. Ako se upustite u analizu snova, vidjet ćete kako ispod praga svijesti leži volja za moć. Čovjekom ili primitivnom psihom vladaju instinkti i afekti i zato je vezan za animalnu religiju. Zapad se okrenuo reformi, duh je postao intelekt. Stara vjerovanja je prebrisao i našao se u teškoj neurozi. Boluje od stotina bolesti, psihičkih i fizičkih kojima nitko ni imena ne zna, a niti koliko ih je. Zapadnjaku je tijelo pod utjecajem straha, a bogove je sada zamijenio novim vjerovanjima u svemoguće bakterije i viruse. Danas pričamo o hrani kao da se radi o svetom Gralu. To je danas nova religija, ali ona je općeprihvaćena, pa se pravimo da je ne vidimo. Zapadnjak je na brzinu potisnuo instinkte i afekte koji su ostali skriveni u arhetipovima ili starim bogovima koji su se pretvorili u infekciju, u bolest koja ga je opsjela i sada je u akutnom stanju. Čas bi bacio atomsku bombu, čas truje rijeke i oceane, a onda se poziva na ekologiju. Potpuno je shizofren. Međutim, mi to bolesno stanje zovemo demokracijom.
Teško je ljudima objašnjavati prirodu psihičkih zakona kada ljudi ne priznaju postojanje instinkta i afekata osim na ugodnom druženju kada se filozofira o ‘duhovnosti’. Teško je jednom Zapadnjaku koji se skriva iza kvazi kulture, formalnog poznavanja jezika i formalnog obrazovanja, objašnjavati da je on u potpunom vlasništvu instinktivnog – afektivnog arhetipskog uma koji dominira njegovim ponašanjem.
Najbolje se to vidi u muško ženskim odnosima. Zapadnjak se zaklinje u ljubav, skida zvijezde kako bi pokazao kako on voli, ali u roku od nekoliko mjeseci, pada u neurotična stanja i gazi osobu kojoj je netom prije skidao zvijezde. To je Zapadnjak koji još uvijek ne prepoznaje svoju unutarnju prirodu. Pretjeruje u svojoj svjesnoj volji poput poslovnog čovjeka, koji je na vrhuncu svoje moći i gdje ostvaruje sve svoje želje, ali on ne zna da kada je ‘jang’ najveći da se tada u dubinama bića razvija jin koji onda poslovnjaka odjednom vraća u bankrot gdje postaje svadljiva i uvredljiva osoba, sve mu smeta i njime vlada ženski princip, donji dio njegova bića. Pokušajte se negdje vratiti u svoju prošlost i vidjeti kada ste bili na svom vrhuncu i onda je odjednom vama zavladao ovaj donji dio. Kada jin ili ženski princip zavlada mišljenjem onda ste slabi, neaktivni, nemoćni i pitate se gdje je ona osoba koja je svaku prepreku rješavala bez problema.
Onome tko dobro poznaje jyotish i psihologiju, ovo ponašanje se aktualizira kroz Sadhe sati ili Sedam godina tuge. Unatoč želji da svakoj osobi na konzultaciji objasnim važnost ovog perioda, u našoj kulturi takav način razmišljanja nije uvriježen. Objasniti da razdobljem Sedam godina tuge, vlada jin energija ili jungovski rečeno Anima, teško se prihvaća kao činjenica ili unutarnji zakon psihe jer tada bi ljudi prepoznali svoj drugi dio osobnosti i više to razdoblje ne bi zvali negativnim već bi ga shvaćali kao dio izgubljenog znanja kojeg se treba ponovno prisjetiti.
Ako bismo morali odrediti problem današnjice onda je to precjenjivanje svjesne volje i njezine moći. Danas ljudi precjenjuju svoje mogućnosti i zbog toga upadaju u psihičku neravnotežu i fizičke bolesti, te ne mogu vidjeti da je uravnoteženje unutarnjih suprotnosti najvažniji zadatak.
Svjesnost i volja su uzdignuli moral, ali on uništava ljudsko biće jer je moral neprijateljski prema instinktima i afektima. Moral čovjeka pretvara u sterilno biće koje je neprijateljsko prema emocijama. Ustvari, potrebno je uravnotežiti svjesnost i sposobnost. Točnije, potrebno je razviti ono što zovemo mudrost. Moral uništava, a mudrost liječi. Dakle, kod nas je na Zapadu preuveličana kultura, a ona zanemaruje prirodu instinkta i afekata koji se skrivaju u arhetipovima, praiskonskim slikama koje predstavljaju drugi dio čovjekove osobnosti. Kako ljudima objasniti da Zapadnjak koji se najviše poziva na moral, uništava svoje stanište jer se potpuno odvojio od instinkta svoje prirode. On pokušava kroz uništavanje svojeg staništa poslati poruku da mu je potrebna pomoć, da iznutra plače i da mu više ne pomaže njegova religija i znanost. Neki to danas zovu početkom novog doba, prelaskom iz trećeg u četvrti denzitet, a ustvari se radi o spomenutom unutarnjem raskolu o kojem nigdje ne možete pročitati niti se informirati jer se ovaj problem plastično predstavlja i obojen je novom religioznošću umjesto da sagledamo osnovne činjenice koje se nalaze unutar čovjekove duše.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
