Postoji ogromna moć izgovorene riječi, a mnogi od nas toga nisu svjesni! Naš unutarnji dijalog uspostavlja misaonu atmosferu u kojoj djelujemo i govorimo, a koja privlači iskustva u naš život. Riječi i fraze koje izgovaramo produžetak su naših misli. Riječ ili rečenica izlazi iz nas prema zakonu uma i vraća nam se kao iskustvo. Počnite slušati ono što kažete i ako čujete da upotrebljavate OVE riječi – izmijenite ih! Ako čujete negativnu priču – ne idite uokolo prepričavajući je! Prestanite prepričavati priče o problemima, smrtima i nesrećama. No ako čujete pozitivnu priču – svima ju ispričajte! Obično već nakon samo 10 minuta slušanja nekoga, možete reći ZAŠTO netko ima problema samo obraćajući pažnju na riječi koje koristi. TE riječi pridonose njegovom problemu! Ako često govori negativne stvari, možete li samo zamisliti kakav mu je unutarnji dijalog?
Postoji zakon gravitacije, elektriciteta i ostali zakoni fizike. Postoje i duhovni zakoni, kao što je zakon karme – uzroka i posljedice: što dajete, to vam se vraća. Postoji također i zakon uma.
Misao, izgovorena riječ ili rečenica, izlazi iz nas prema zakonu uma i vraća nam se kao iskustvo.
Tek sada počinjemo proučavati odnos između mentalnog i fizičkog. Počinjemo shvaćati kako funkcionira um i kako su naše misli kreativne. Brzina je naših misli velika, tako da ih je ispočetka teško oblikovati. Nasuprot tome, naša su usta spora. Pa, ako počnemo “uređivati” svoj govor time što ćemo slušati što govorimo ne dopuštajući pritom da kažemo negativne stvari, možemo početi oblikovati svoje misli.
Postoji ogromna moć izgovorene riječi, a mnogi od nas toga nisu svjesni. Hajdemo promatrati riječi kao temelj onoga što neprestano stvaramo u životu. Cijelo vrijeme upotrebljavamo riječi, ali smo rijetko svjesni što brbljamo ili kako izgovaramo riječi. Obraćamo malo pažnje izboru riječi. Zapravo, mnogi od nas govore u negacijama.
Kao djeca učili smo gramatiku. Učili smo odabirati riječi prema gramatičkim pravilima. Gramatička pravila stalno se mijenjaju, pa što nije bilo dobro u jednom vremenu, postaje dobro u drugome. Što je u prošlosti bio sleng, sada je općeprihvaćeno, ili obratno. Međutim, gramatika ne obraća pozornost na smisao riječi i na način na koji one utječu na naš život.
U školi nas, međutim, nisu učili da će naš izbor riječi utjecati na iskustva u našem životu. Nitko nas nije učio da su misli kreativne ili da mogu doslovno oblikovati naš život. Nisu nas naučili da nam se ono što damo oblikovano u riječima, vraća oblikovano u iskustvu. Čini drugima ono što želiš učiniti sebi. Što god date, vrati vam se! Nitko nas nikada nije učio da smo vrijedni ljubavi i da zavrjeđujemo dobro. I nisu nas naučili da je život ovdje da nas podrži.
Sjećate li se da smo se kao djeca nazivali često ružnim i okrutnim imenima i nastojali omalovažiti jedni druge? Zašto smo to činili? Gdje smo naučili takvo ponašanje?
Pogledajmo što smo naučili. Mnogima od nas roditelji su često ponavljali da smo lijeni, glupi ili budale. Bili smo smetnja, nedovoljno dobri. Možda smo pokleknuli čuvši te riječi, ali sigurno nismo znali koliko će se duboko ta bol u nama ugnijezditi.
Izmijenite unutarnji dijalog
Prečesto smo prihvatili rane poruke svojih roditelja. Čuli smo: ”Pojedi špinat”, “Pospremi sobu”, “Pospremi krevet”, sve da bi nas voljeli. Usvojili smo ideju da smo prihvaćeni samo ako napravimo neke stvari, da su ljubav i prihvaćanje uvjetovani. Ali to je bilo prema tuđim mjerilima vrijednosti i nije imalo nikakve veze s našim unutarnjim osjećajem vlastite vrijednosti. Prihvatili smo ideju da možemo postojati samo ako učinimo nešto da zadovoljimo druge, inače nemamo dozvolu ni postojati.
Ove rane poruke doprinose onome što nazivamo unutarnji dijalog: način na koji razgovaramo sami sa sobom. Vrlo je važan način na koji razgovaramo sami sa sobom jer je to temelj izgovorene riječi. On uspostavlja misaonu atmosferu u kojoj djelujemo i koja privlači iskustva u naš život. Ako se podcjenjujemo, takav će nam biti i život. Ako se volimo i poštujemo, život može biti divan i radostan poklon.
Ako nam je život nesretan ili smo nezadovoljni, najlakše je okriviti roditelje ili druge i reći da je to zbog njih. Ukoliko to učinimo, zaglavili smo se u tim uvjetima, problemima ili nezadovoljstvu. Riječi okrivljavanja ne donose nam slobodu. Sjetite se: postoji moć naših riječi. Naša moć potječe i od preuzimanja odgovornosti za naš život. Biti odgovoran za vlastiti život zvuči zastrašujuće, ali mi smo stvarno odgovorni, bez obzira na to prihvaćamo li to ili ne. Ako želimo biti odgovorni za život, moramo biti odgovorni i za ono što govorimo. Riječi i fraze koje izgovaramo produžetak su naših misli.
Počnite slušati ono što kažete. Ako čujete da upotrebljavate ograničavajuće ili negativne riječi, izmijenite ih. Ako čujete negativnu priču – ne idite uokolo prepričavajući je. Pomislite da je već daleko stigla i ne mislite više o njoj. No ako čujete pozitivnu priču – svima je ispričajte.
Opasne riječi
Kada ste u društvu, slušajte što ljudi govore i kako to kažu. Možete li možda povezati ono što govore s njihovim životnim iskustvima? Vrlo velik broj ljudi živi život u “trebao bih”. Često u jednom izričaju čujemo i desetak “trebao bih.” Isti ti ljudi čude se što im je život tako težak ili zašto se ne mogu izvući iz određene situacije. Silno žele kontrolirati stvari koje ne mogu kontrolirati. Oni okrivljuju ili sebe ili druge, a potom se pitaju kako to da ne žive slobodno.
Možemo također odstraniti “moram” iz svojeg rječnika ili mišljenja. Kada to učinimo oslobodit ćemo se velikog dijela opterećenja koje smo si sami nametnuli. Stvaramo ogroman pritisak govoreći: “Moram ići na posao. Moram ovo… Moram ono … Moram …” Hajdemo umjesto toga reći biram. “Ja biram ići na posao jer mi to sada omogućava da platim stanarinu.” Biram otvara nove različite mogućnosti u našem životu. Sve što radimo jest izbor, čak i onda kada nam se čini da to nije tako.
Mnogi od nas također koriste “ali“. Kažemo nešto, ubacimo ali i imamo dva suprotna stava. Dajemo sami sebi konfliktne poruke. Čujte sebe kada idući put upotrijebite Ali.
“Ne zaboravi” nam je isto tako nepotrebno. Navikli smo govoriti: “Ne zaboravi ovo ili ono…” I što se dogodi? Zapravo se želimo sjetiti, a zaboravimo, pa počnimo, dakle, koristiti sjeti se umjesto ne zaboravi.
Kako započinjete dan?
Kada se ujutro probudite, proklinjete li činjenicu što morate na posao? Prigovarate li vremenu? Kukate li da vas boli glava ili možda leđa? Što potom pomislite ili kažete? Vičete li na djecu da ustanu? Većina ljudi govori isto ili slično svakog jutra. Kako, s ovim što ste rekli, započinje vaš dan? Je li to pozitivno, radosno i sretno? Ili je to možda osuđivanje i proklinjanje? Ako prigovarate, žalite se, nezadovoljni ste, zar se ne pripremate za takav dan?
Kakve su vaše misli prije sna? Jesu li to moćne, iscjeljujuće misli ili su to siromašne misli, brige? Kada kažemo siromašne misli, ne misli se samo na nedostatak novca, već i na negativan način mišljenja u vezi s bilo čime u vašem životu, tj. s bilo kojim dijelom vašeg života koji ne teče slobodno. Brinete li se o sutrašnjici?
Što će biti sutra? Mogli bi pročitati nešto pozitivno prije sna. Za vrijeme sna odvija se proces čišćenja, koji nas priprema za idući dan.
Uočit će te da vam uvelike koristi kad svoje probleme ili brige predate snovima. Znajte da će vam snovi pomoći u svemu što se događa u vašem životu.
Vi ste jedina osoba koja može misliti u svom umu. Mi biramo svoje misli, a one su temelj unutarnjega dijaloga.. Promatrajte svoje misli i riječi i usput si opraštajte što niste savršeni. Dopuštajte sam sebi da budete ono što jeste, i ne nastojte biti nekakva super osoba, koja jedino tada može biti prihvaćena u tuđim očima.
Kada povjerujete životu i doživite život kao prijateljsko mjesto, bit ćete puno radosniji. Vaš humor će postati smiješan, a ne zajedljiv. Radite na tome da prestanete kritizirati i osuđivati samog sebe i ostale ljude.
Crne misli
Prestanite prepričavati priče o problemima, smrtima i nesrećama. Vrlo smo brzi u širenju loših vijesti. Začuđujuće, zar ne?! Prestanite pratiti vijesti jer govore samo o katastrofama, smrti i nasilju, a dobrih je novosti malo, odnosno ne prenose se. Strah i šok na žalost zaokupljaju više pažnje opće populacije od dobrih vijesti.
Velik broj ljudi ne želi čuti dobre vijesti, već, naprotiv, obožavaju loše vijesti jer tako imaju mogućnost prigovaranja. Isuviše nas velik broj reciklira loše vijesti sve dok ne počnemo vjerovati da na svijetu postoji samo zlo.
Možda na početku, kada odlučite prestati ogovarati i prigovarati, na vaše iznenađenje, otkrit ćete da možda nemate drugima puno za reći. Ali, ako ja ogovaram druge, onda drugi vjerojatno ogovaraju mene, jer što dajemo, to nam se vraća.
Slušaj dobro…
Obično već nakon samo deset minuta slušanja možete reći zašto netko ima problema, jer čujete riječi koje rabi. Njegove riječi pridonose njegovom problemu. Ako govori negativno – možete li zamisliti kakav mu je unutarnji dijalog? Vjerojatno je to posljedica istog modela negativnog programiranja – koje nazivamo “siromašno mišljenje”.
Evo vježbe: upalite na mobitelu diktafon, snimač i snimite neki svoj razgovor. Poslije preslušajte što ste i kako govorili. Vjerojatno ćete biti iznenađeni. Čut ćete koje riječi govorite, ali i intonaciju kojom govorite. Obratite pažnju i zapišite riječ ili izraz koji ste upotrijebili tri ili više puta, jer to je vaš model. Neki su od modela pozitivni i podržavajući, a neki koje ponavljate opet, i opet, i opet … negativni.
Moć podsvijesti
Naša podsvijest ne prosuđuje. Prihvaća sve što kažemo i stvara u skladu s našim vjerovanjima. Ona uvijek kaže da. Naša nas podsvijest dovoljno voli da nam da sve što izjavimo. Ali mi možemo birati. Odaberemo li loša vjerovanja i stavove, pretpostavlja se da to i želimo. Podsvjesno nam daruje to što želimo sve dok ne promijenimo misli, riječi i vjerovanja. Ustvari, nismo nikad onesposobljeni jer uvijek možemo ponovo birati. Postoje milijarde i milijarde misli među kojima možemo izabrati.
Naše podsvjesno ne razlikuje istinito od lažnog, dobro od lošeg.
Dakle, ne omalovažavajte se! Ne govorite: “Oh, kako sam glup!” jer će to vaša podsvijest usvojiti i nakon nekog vremena tako ćete se i osjećati. Ukoliko to ponovite nekoliko puta, vaša će podsvijest to usvojiti kao vjerovanje.
Podsvjesno nema smisla za humor. Za vas je vrlo važno da to znate i razumijete. Ne možete se šaliti na vlastiti račun i misliti da to ništa ne znači.
Vaša podsvijest prihvaća to kao istinu, bez obzira na to što to vama djeluje simpatično i smiješno.
Ne šalite se, dakle, na svoj račun i ne podcjenjujte se jer to neće donijeti dobra iskustva. Također ne podcjenjujte druge. Podsvijest ne razlikuje vas od drugih. Čuje riječi i vjeruje da govorite o sebi. Idući put kada nekoga poželite kritizirati, upitajte se zašto sebe smatrate takvim. Vi u drugima vidite samo ono što ste vi. Umjesto da kritizirate druge, pohvalite ih i već za mjesec dana vidjet ćete promjenu na sebi.
Naše su riječi, zapravo, posljedica našeg pristupa i stava. Obratite pažnju kako govore usamljeni, nesretni, siromašni ili bolesni ljudi. Koje riječi koriste? Što su prihvatili kao istinu? Što kažu o sebi? Što kažu o svom poslu, životu, vezama? Čemu teže? Čemu se nadaju?
Budite svjesni njihovih riječi, ali, molim vas, ne hodajte okolo govoreći ljudima koje ne poznajete da svojim načinom govora uništavaju svoj život. Ne radite to ni s članovima obitelji, ni s prijateljima, jer oni tu obavijest neće cijeniti. Tu informaciju koristite za sebe. Vi vježbajte, vi se mijenjajte, jer će čak i vrlo mala promjena vašeg načina govora promijeniti i vaša iskustva.
Kako promijeniti stvari?
Ako ste bolesni i uvjereni da je bolest kobna, i da ćete umrijeti, i da je život loš jer vam se nikad ništa dobro nije dogodilo … Što tada?
Možete odabrati da se riješite tog negativnog poimanja života. Počnite s afirmacijama: da ste osoba vrijedna ljubavi, da zavređujete ozdravljenje te da na tjelesnoj razini privlačite svako dobro koje vam je potrebno da biste ozdravili. Budite sigurni da želite ozdraviti i da vam kao zdravoj osobi ne prijeti nikakva opasnost.
Mnogi se ljudi osjećaju sigurni samo kad su bolesni. Obično su to osobe kojima je teško reći ne. Jedini način da one kažu ne jest: “Ja sam tako bolestan!” Savršena isprika, zar ne!?
Ljudi imaju mnoge razloge zašto se smatraju blokiranima i u bezizlaznoj situaciji. Uvijek su kao zaglavili zbog ovog ili onog. Ako vjerujemo da smo u neprilici i blokirani pa to prihvatimo, onda je to uistinu tako. Dovodimo se “u nepriliku”, jer se ispunjavaju naša negativna uvjerenja. Hajdemo se umjesto toga usmjeriti na ono u čemu smo dobri.
Samo VI možete spasiti sebe!
Ne može vas spasiti nikakva knjiga ili predavanje. Važno je što ćete vi učiniti s njima. Možete čuti bezbroj ideja, ali važno je što ćete vi učiniti s tim informacijama. Čitajte knjigu ili slušajte predavanje s temama po vašem izboru, iz mjeseca u mjesec, uvijek iznova, uvijek ispočetka. Tako će te ideje postati novi usvojeni model. Jedina osoba koja može izmijeniti vaš život jeste vi!
A sada, koje su to poruke koje želite čuti?
Voljeti sebe je neizmjerno važno jer kada volite sebe, ne uspoređujete se i ne povrjeđujete se. To je recept za svjetski mir.
Ako ne povrjeđujete sebe, ako ne povređujem druge, kako može biti rata?
Što nas više to postigne, to će planet biti bolji. Počnimo biti svjesni tako što ćemo slušati riječi koje govorimo sebi i drugima! Tako možemo započeti promjene koje će iscijeliti nas, a ujedno i cijeli svijet.
Prema knjizi Louise Hay: “Moć ozdravljenja je u nama”
