Budi dobar u školi. Pozdravi susjede na ulici. Upiši fakultet. Završi fakultet. Nađi posao, udaj se, rodi djecu. Kraj.
Kako kraj? A živjeli su sretno do kraja života?
Da, naravno. Tako završava svaka bajka…
Widget not in any sidebars
Samo, zašto se meni čini da svi ti likovi u bajkama, uključujući Snjeguljicu, Trnoružicu ili Pepeljugu na kraju svih tih priča nemaju više od, recimo, 20-ak godina?
I kako onda može biti kraj priče, kada priča tek tada u stvari počinje. Ona prava, sa pravim zapletom i napetošću koja ne prestaje idućih, recimo, najmanje 30-ak i više godina..
Jer tek sa brakom, sa djecom, sa prvim poslom počinje drama..i triler..malo komedije.. Ma sve je to dobro samo neka ne bude horrora..
Zvuči pesimistično? Niti malo. Zvuči realno. I to zna svatko tko je prevalio , recimo, 40-tu godinu života..
Jer kada si u dvadesetim godinama života, jedini ciljevi koje imaš su oni koje su ti postavili roditelji kada si bio dijete. Oni ciljevi koje su ti usadili u podsvijest dok su te bananom hranili na dječjem igralištu.
„Budi dobar u školi pa ćeš naći dobar posao, kupiti auto i stan.“
„Nađi dobrog dečka i udaj se. Rodi djecu i biti ćeš sretna.“
Koja prevara i laž.. To kakav si bio u školi danas nema nikakve veze sa tim kakav ćeš posao raditi, a još manje koliko ćeš zarađivati i koliko ćeš kvalitetno živjeti.. Možda bi roditelji danas trebali govoriti djeci: „Ako slučajno ne odeš iz Hrvatske, svakako se bavi politikom“. Svakoga dana ponavljati djeci prije spavanja najmanje tri puta. Šalim se, naravno, ali mnogima je to provjerena formula za uspjeh ..
A i ono drugo nije ništa manji kliše. Dečko može biti najbolji na svijetu, ali ako vam se desi da rata kredita za stan, sa režijama, postane veća od plaće, zaista brzo naučiš da je od ljubavi teško živjeti i da nije dovoljno biti mlad i zgodan da bi živjeli sretno do kraja života…
I što sada?
Mislim da bi za početak trebalo malo preinačiti bajke. Promijeniti kraj.
Izbrisati onaj dio sa „Živjeli su sretno do kraja života zato jer su ubili vješticu..“ i naučiti djecu da priča nikada ne završava. Da traje dok si živ. To kao prvo.
A onda ih naučiti da su ciljevi nešto puno više od toga da završiš fax, nađeš posao i dobiješ djecu.
Ciljevi su svakodnevne odluke kojima se mijenjaš, radiš na sebi i pomičeš se sa mjesta da bi svoj dan završio rečenicom: „Napravio sam najbolje što sam mogao“. Bez obzira koliko je taj isti dan bio dobar ili loš. Jedino tako imate šansu da vaša priča, bez obzira da li ste u njoj Pinokio, Ružno pače ili Ljepotica bez zvijeri, da vaša bajka završi sa sretnim krajem..
I zato: postavite te si cilj. Ostvarite ga. Povite postupak. Svaki dan.
Članak napisala:
Iva Mladenić Radošević,
Certificirani terapeut brze transformacije i certificirani hipnoterapeut
www.transformirajse.com
