“Slobodne duše su rijetke, ali prepoznaješ ih, jer se osjećaš dobro, vrlo dobro, kad si blizu njih ili s njima”. – Bukowski
Ljudi su toliko ogrezli u tamu, da nisu u stanju vidjeti svjetlost. Ali svjetlost postoji podjednako kao i tama, jer jedno su, iako se čini da nisu.
A što događa kada se pojavi tračak svjetlosti među ljudima? Kada se u tami pojave ljudi koji blistaju, sjaje, šire svjetlost?
Logično je da se u ljudima upale lampice, pa požele dobiti tračak te svjetlosti! Saznati što trebaju učiniti da bi i oni blistali?
Kako doći do toga stanja blaženstva? Međutim, često se događa suprotna reakcija. Ljudi ne mogu podnijeti svjetlost pa je pokušavaju ugasiti! Iritira ih, prkosi njihovom mraku, izaziva otpor!
Tjera ih da se bude iz košmara, a buđenje je vrlo teško, pa je onda lakše ugasiti to što sija, da ne kvari iluziju.
On je smiren, ne uznemiruje se, ne nervira se oko gluposti, ne plaši se sustava, vlasti, korupcije … Sigurno je lud! Tko zna što s njim nije u redu? Mora da je na nekim teškim drogama! Čudak.
Ona nije klasično žensko. Ne zanimaju je površnosti, više pažnje posvećuje svojoj unutrašnjosti. Iskreno odgovara na pitanja.
Ne pretvara se i u stanju je vidjeti ono što ljudi pokušavaju sakriti. Vidi ljudske slabosti i mane, podjednako kao i njihove vrline. Ona je vještica! Tko zna kakvu magiju koristi? Čudna.
Tako je oduvijek bilo i bit će. Ljudi su, nažalost, toliko duboko izgubljena u tami i kada vide svjetlost ne mogu je podnijeti pa je pokušavaju ugasiti … Previše je iritantna!
Demoni se bune, tjeraju je, pokušavaju zaustaviti Božanski zov koji se u dušama budi pri svakom kontaktu s djelićima Božjih znakova kojima nas poziva sebi…
Ali s druge strane, oduvijek su postojali ljudi koji su bili toliko hrabri da zanemare sve demone koji ih pokušavaju zaustaviti i zadržati u mraku. I ti ljudi su spremni krenuti putem svjetlosti.
Iako je taj put vrlo težak, izvana promatrano više djeluje kao put za Ad nego za Eden, ali samo oni hrabri znaju da jedino preko pakla možeš stići do raja. I svi koji obećavaju lakši, bolji, zanimljiviji put… lažu. Lažu i sebe i druge.
I baš zahvaljujući hrabrim dušama, ovaj svijet je i dalje u nekoj ravnoteži. I zlo, ma koliko se trudilo, nikako ne uspijeva prevladati dobro. Svjetlost i tama, stare drugarice, vjerno se smjenjuju i čine da se evolucija nastavi, ma koliko izgledalo nemoguće.
Kako kaže Bukowski: “Slobodne duše su rijetke, ali prepoznaješ ih, jer se osjećaš dobro, vrlo dobro, kad si blizu njih ili s njima”.
Zato, ne pokušavaj gasiti svjetlost kad je vidiš, ma koliko ti mučna bila. Shvati to kao poziv od Gospodina koji ti govori da je vrijeme da kreneš putem kojim se rjeđe ide, ali koračajući njime postaješ slobodna duša …
A to je jedini smisao u besmislu.
Jelena/carobnemisli.com
