Ne ignoriraj se, ako su te drugi ignorirali!

Najgora pomama današnjice što i dalje ignoriramo pozive duše i otuđujemo se od našeg istinskog bitka. Voli se danas, sad i odmah!

Katkada nismo fantastično, nitko od nas, koliko god imali mnogo, imamo svoje strahove, bojazni i načine kako ih rješavati. No kad se nađemo pred zidom i u današnje pompozno vrijeme imamo hrabrosti obratiti se nekome o nama samima, vlastitim osjećajima i bojaznima te stignemo na debeli Ignore, osjećat ćemo se još lošije.

Život svaki dan pruža neiscrpne mogućnosti u vlastitim tjelesnom, umnom, duhovnom, energetskom i sličnim napredovanjima. Takve stvari je korisno primjećivati, biti zahvalan na njima i uplesti ih u svoj život. No tokovi života kao da katkada imaju svoj tijek mimo nas samih i može se dogoditi nešto neočekivano što će nas pokolebati u daljnji ishod našeg života i njegovog poimanja.

Depresija ne dolazi sama, ne rađa se sa nama, a naš dio postaje tek kad u srži shvatimo takav obrazac i počnemo ga na sebi primjenjivati. Depresija jest otuđivanje od kvalitetnog života iz mnogih razloga, koje nismo znali ili mogli spriječiti. Većina podloge za „kvalitetne depresivce“ oblikuje se u ranoj životnoj dobi koja kasnije svojim stasanjem i razrastavanjem nas može dovesti do velike otuđenosti od nas samih, a time i prekid kvalitetnih odnosa sa našom okolinom također.

Poznajem mnoge ljude koji su nažalost depresiju prihvatili kao dio života i stvarnosti, kao posljednji modni hit, a samim time je i propagiraju kao društveno prihvatljiv sloj postojanja. No mnogi znaju da loš osjećaj prema sebi ne treba njegovati, te su samom tom spoznajom vođeni oslobađanju sebe i drugih od zamršenog ustroja misli koje nosi depresija sama.

Najveći problem današnjice je u bijegu od stvarnosti pomoću raznih tehnoloških naprava koje, mnogima ne nose fantastično iskustvo kojem su se nadali. Oni koji nisu pobornici korištenja tehnologije za razbibrigu, imaju vlastite načine bijega od svakidašnjice kojom nisu zadovoljni.

Dakle kad razbrojimo ljude po kategorijama i raznovrsnosti ostaje jedan mali dijapazon ljudi koji ustvari i žele neku promjenu, vide neke bolje stvari koje žele upletene u svoje postojanje i pokušaju raditi na tom polju, no zna se dogoditi da se nađu ljudima kojima jest depresivno funkcioniranje nit vodilja života (ne na njihovu krivicu uvijek, no konstrukcija društava koja su nam danas poznata hvalevrijedno podržavaju takav način života), stisnu vam debeli Ignore, dakle najčešće ne namjerno i imaju masu razloga zašto je nešto onako kako jest iako im to nikada nije niti odgovaralo, ali moraju braniti vlastiti način života i postojanosti, jer što si bez onog što te čini tobom, čak i ako te to nešto sputava konstantno?

No oni ljudi koji u sebi imaju ljubavi, depresiju će sasjeći u korijenu. Na razne načine. Treba se dakle zagledati u sebe i priznati sebi što želimo od života. Svi ga poimamo na različit način pa samim time i želje i uživanje u njemu mogu biti različiti. Priznajmo si što doista želimo i počnimo ostvarivati ono što želimo. I nije tako teško. Teške su promjene koje promjenom vlastitog odnosa prema životu mogu biti zastrašujuće.

Dakle depresija ne mora odmah nestati, ona se naime promjenama koje nam stižu radom na sebi može i produbiti. Važno je da ne njegujemo beskrajan osjećaj otuđenosti i tuge, ili još gore priviknemo se na takvo življenje.

Obratiti se nekome za pomoć nije loša stvar, samo se danas tako tretira i to je još veći razlog zbog čega ljudi koji su upleteni u depresiju ikojim aspektom vlastite postojanosti i ne traže pomoć od nikoga i ostanu zarobljeni u raljama života od kojeg ne mogu pobjeći.

Depresija je veoma čvrst i realan životan obrazac, koji može odrediti kvalitetu vašeg života.

No i sreća je velik, čvrst i realan obrazac koji može biti upleten u vašu stvarnost.

Da depresiju katkada izazivaju postupci i neadekvatno ponašanje drugih nad nekim pojedincem, koji se tada ne osjeća dovoljno dostatno za prigrliti sreću, jer je nije vrijedan. No to je daleko od istine. Sreća je jedan od naših primarnih duševnih parametara koje smijemo posjedovati i njegovati u nedogled.

Kada odrastemo i svjesni smo sebe, vlastitih mogućnosti i volimo se, lako se odupiremo raznim nametanjima društva, ljudi oko nas i materijalnim stvarima. No nisu svi sretnici koji imaju privilegiju i želju za radom na sebi i stoga nisu ni svjesni kada se zakače na nešto što vodi u loše stanje duha. Najgora pomama današnjice što i dalje ignoriramo pozive duše i otuđujemo se od našeg istinskog bitka.

Dakle najgora stvar, koja jest postala svjetski popularna je sebi „stiskati“ debeli Ignore.

Voli se danas, sad i odmah.

Nera Crnčić