Jedinstvenost ovog dana je zlatna žica na gitari života koju toliki propuste okinuti dok sviraju svoju životnu pjesmu. Niti jedan dan više nikada neće biti ovakav kakav je ovaj današnji! Da, možda će biti sličan, s mnogo naoko istih pojavnih elemenata i odvijati se unutar okvira istih prostornih koordinata, ali ipak će biti različit, bit će jedinstven.
Niti jedan dan u povijesti života nikada nije bio isti, nije imao isto vrijeme, isti raspored oblaka na nebu, istu dinamiku. Pogledajte bilo što oko sebe u bilo kojem trenutku i pronaći ćete da ništa nije istovjetno, čak ni jednojajčani blizanci koje je golim okom nemoguće razlikovati nisu istovjetni, niti jedan otisak prsta nije identičan, niti jedna snježna pahulja, sve je jedinstveno i raznoliko.
U svakoj, na prvi pogled bezličnoj pahulji se skriva pravo čudo. Dovoljno je samo ispružiti dlan i na njemu pronaći geometrijske uzorke savršenih proporcija i oblika od kojih je svaki različit. Na nas pada savršenstvo ljepote koje nam potvrđuje da živimo u svijetu čudesa koji je bez početka i kraja.
Cjelokupno životno tkivo je u neprestanom odvijanju, širi se, razvija, raste, mijenja se, uvijek u novim pravcima, uvijek sa svježim ishodima. Čak i ako svaki dan gledamo istu stvar, uvijek ćemo vidjeti nešto novo, uvijek ćemo zamijetiti nešto što ranije nismo!
Ono što svaki trenutak čini jedinstvenim je upravo sama dinamika odvijanja i međudjelovanja unutar te “juhe života”, svojevrsno “vrenje” koje pridonosi njezinom stalnom širenju, pri čemu se u dodiru sa svjetlošću naše svijesti rađaju uvijek nove, posebne, suptilne nijanse doživljavanja, percipiranja i dubljeg razumijevanja koje svakom danu daju posebni, jedinstveni pečat…
Nikada se ništa u našem životu nije ponovilo onako kako je jednom bilo, nikada u životu nismo pomislili dvije istovjetne misli. Pogledamo li malo bolje, ispostavlja se da većinu “važnih” stvari u životu za koje nam se čini da će biti još prilika, uglavnom radimo samo jednom, okolnosti nikada nisu iste. Današnji dan se više nikada neće ponoviti! Sve je jedinstveno i samim time neprocjenjivo.
Koliko smo često svjesni toga? Koliko često to uspijemo prepoznati, umjesto da samo slijepo prolazimo pokraj svega uzimajući sve to zdravo za gotovo? Koliko smo često zahvalni na ovom trenutku i koliko često zastanemo da bismo doista uživali u njemu? Uvidjeti to znači otvoriti se prema čudesnosti i veličanstvenosti bivanja, dotaknuti svetost ovog našeg života. A kad to prepoznamo, jedini način na koji istinski možemo cijeniti taj dar i slaviti tu jedinstvenost je da izrazimo zahvalnost na tome.
Tajna života nije u tome što smo svjesni. Tajna života je biti svjestan da si svjestan!
Život u suštini postaje dragocjen i istinski vrijedan življenja onog trenutka kad shvatimo da naše bogatstvo ne leži u gomilanju novčanica, kovanica i ostalih luksuznih materijalnih stečevina, nego u količini svetih, dubokih i istinskih trenutaka, punih oduševljenja, ljepote, iskrenosti, razumijevanja i dobrote koji dotiču ono duboko sveto mjesto unutar nas koje nas grije, ispunjava divljenjem i prožima radošću od koje naše srce pjeva.
Koliko si Ljubavi, dobrote, razumijevanja i radosti podijelio danas s drugim živim bićima koja te okružuju, koliko si puta danas punim plućima uspio udahnuti tu divotu, tu čaroliju, koliko si prisutan u svom životnom iskustvu, toliko si istinski bogat.
Gotovo svi smo u životu uglavnom usmjereni na pobjedu ili poraz, ali rijetko tko uviđa ljepotu igre. Kad igraš isključivo da bi pobijedio, već si izgubio! Kad igraš radi draži i radosti same igre, onda pobjeda i poraz gube svako značenje. Ti jednostavno igraš i u tome je cijeli smisao i sva svrha tvojeg bivanja.
Sve ono što vidimo oko sebe, cjelokupna ta dinamika odvijanja, cjelokupno “polje svijesti našeg života” je u suštini ogledalo sebstva, naše istinske prirode koje nam preko pojavne raznolikosti i neprestane dinamike prikazuje svu čar i bogatstvo svoje raskoši, dajući nam naznake i obrise svega onoga što ono jest i što može biti, a samim time i svega što mi jesmo!
To je ta neprestana komunikacija koja se odvija na jednoj dubljoj, intimnoj razini svakoga od nas, razini koja je skrivena od očiju uma, a za koju je jedini preduvjet utišati misli i otvoriti srce, otvoriti se doživljavanju da bismo ju mogli prepoznati.
Ljepota nas svojom prirodnošću i opuštenim bivanjem u svakom trenutku tiho doziva da ju zamijetimo i da ostanemo malo s njom. Ona je vječno prisutna i otvorena svima da ju otkriju. Mi smo potrebni ljepoti jednako toliko koliko je i ona potrebna nama, jer ljepota nema drugoga načina da doživi samu sebe osim preko nas, a mi nemamo drugog načina da spoznamo svoju istinsku prirodu osim preko ljepote.
Spoznaja da je esencija svake ljepote kojoj svjedočimo izvan sebe samo odraz unutarnje ljepote koja smo mi sami – to je ljubav.
I ta spoznaja se može probuditi u svakome od nas u bilo kojem trenutku, jer svi mi već jesmo “to” koje se zaogrnulo svim ovim različitim tijelima da bi se moglo razumjeti i prepoznati se kao “to” i imati iskustvo sebe.
Sve je dio jednote. Sebstvo je propustilo esenciju svoje svjetlosti kroz filtre svih ovih različitih pojavnih oblika tvoreći pritom uvijek nove, neponovljive i jedinstvene izražaje! Prepoznati to je istinsko poštovanje. Shvatiti to je istinska svetost.
Svetost nije ništa drugo nego upravo ono što joj sama riječ govori – prepoznati da je SVE-TO!
Gdje god bili i što god radili jednostavno budite svjesni da je jedinstvenost svega toga neponovljivi dar koji nam život poklanja danas!
Ne propustite podijeliti Ljubav i smijeh, suosjećanje i dobrotu sa svima i svime oko sebe kad god možete, jer ćete u suprotnom propustiti život!
Uronite potpuno u svaki trenutak.
To je najljepši i jedini mogući način da životu kažete hvala!
67 STVORITE NOVO JA
