Ne, nisi umoran od rada… Nego od toga što ne radiš ono što voliš.
Ne iscrpljuje te druga osoba, nego to što si još uvijek dozvoljavaš da je trpiš.
Ne boli tišina, nego to što još nisi upoznao sebe njoj.
Ne gube stvari smisao, nego ti rasteš i težiš višemu.
Ne zahladi se odnos sam od sebe, nego se promijeni percepcija.
Ne možeš pobjeći od nemira, ako nisi u sebi sagradio mir.
I koliko god da tražiš smisao vani, on je unutra.
A naći ćeš ga kad zatvoriš oči. Kad sve izvanjsko nakratko odrežeš i ostaneš u tišini.
U kojoj se spoznaje nanižu jedna za drugom. U kojoj misli postaju samo oblačići koje puštaš da odlebde negdje u beskraj. A sav taj žamor zamre i pretvori se u čudo tišine.
U kojoj si sam. A ipak nisi.
U kojoj nema nikoga, ali osjećaš prisutnost.
U kojoj unutarnje stanje postane toliko upečatljivo, da ono izvanjsko postaje blijedo.
A srce preplavi toplina ljubavi i zahvalnosti.
Toliko posebne da se ne može riječima opisati…
Zato ne boj se ostati u tišini. U kojoj ćeš štošta o sebi spoznati. I svašta saznati.
I uvidjeti da nije do okolnosti. Nego kako ćeš se TI prema njima postaviti.
Da nije do druge osobe. Nego što ćeš TI učiniti.
Da nije do vanjske promjene, nego je TI iznutra moraš pokrenuti…
A onda kreneš ususret nekoj novoj stvarnosti. ❤️
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
