Radi doživljenih trauma i strahova slijedimo određene obrasce ponašanja i doslovno provociramo, kreiramo sebi poznata stanja i emocije pa koliko god ta stanja i emocije nisu idealni- nama su sigurna zona. To se prelijeva u odnose. Od toga nam se teško odvojiti jer nam daje privid sigurnosti, no cijena te “sigurnosti” je gubljenje sebe, inspiracije i u konačnici smo na autopilotu, zarobljeni vlastitim strahovima. Istina je zapravo potpuno suprotna, to nije sigurnost, a ljuštura-na samo ili u odnosu, nije rješenje.
U ovoj realnosti učimo kroz emocije. Energija Izvora dolazi i ona je jednostavna, ali nije lagana. Vrijeme je velikih promjena, iznutra i izvana. Promjena vibracije u našoj realnosti nas “stišće” da se suočimo sa starim limitacijama, koje mnogi vučemo životima. Gaia je srce kreacije, emocija i ovdje najviše učimo kroz odnose i emocije.
Stoga će nam odnosi biti glavna refleksija nas samih. Ne možemo ostati ono što jesmo, jer se naš sistem usklađuje s planetarnim promjenama, mi smo jedno s Njom.
Odnosi su “na udaru”
Mnogi od nas nezadovoljni su odnosima u svom životu sada. Ono što je nekad bio dobar odnos, radi ubrzanih promjena, više nije. U najmanju ruku tu je osjećaj da bi odnosi mogli biti bolji.
No ono na čemu zapinjemo je odgovor na pitanje kako to promijeniti i razumijevanje uzroka problema. Sve kreće od nas samih. Iz iskustva znamo da neki krenu raditi na odnosima na površini, promjenom mentalnog stava ili primjenom naučenih informacija, što može dati privremeno olakšanje, ali potom se vrate problemi. Vrtnja u krug.
Koliko god apstraktno zvučalo zapravo je vrlo fizički. Manifestacija naših unutarnjih stanja nije ništa misteriozno. Mi smo energija, kao i sve oko nas. Želimo promjene, no ne uspijevamo izaći iz svojih “začaranih” krugova. Uzrok je naša vibracija, a nju diktiraju naša uvjerenja, emocije i programi s kojima smo se poistovjetili. Imamo traume, i zaštite nastale na energetskoj razini koje s nesvjesne razine diktiraju reakcije u odnosima.
Sigurna zona nije sigurna
Radi doživljenih trauma i strahova slijedimo određene obrasce ponašanja i doslovno provociramo, kreiramo sebi poznata stanja i emocije pa koliko god ta stanja i emocije nisu idealni- nama su sigurna zona. To se prelijeva u odnose.
Od toga nam se teško odvojiti jer nam daje privid sigurnosti, no cijena te “sigurnosti” je gubljenje sebe, inspiracije i u konačnici smo na autopilotu, zarobljeni vlastitim strahovima. Istina je zapravo potpuno suprotna, to nije sigurnost, a ljuštura-na samo ili u odnosu, nije rješenje.
Te strahove ne moramo nužno svjesno osjećati, dovoljno je da nas neki osjećaj limitira da živimo kako je zaista u skladu s nama i našim potrebama. To je postalo dio našeg karaktera. Posljedično biramo odnose s ljudima s kojima ostajemo u svojoj sigurnoj zoni, gdje je na početku mir, a zatim dolaze jedni te isti problemi pa se pitamo Što radim krivo? Zašto ništa ne ide na bolje? Zašto se vrtim u krug?
Vremenom zaboravimo što nas čini sretnima. Radimo kompromise i prilagodbe.
Kreiranje vlastitih emocija
Naš sistem je sposoban stvarati emocije da bi sebe zaštitio od ponavljanja traume pa tako može stvoriti emocije prema nekome, jer detektira da odnos s tom osobom može održavati dalje osjećaj sigurnosti. Ako osjećamo sigurnost u arhetipu oca, ili majke, makar odnos s njima bio negativan, sistem će detektirati sličnost s njima kod neke osobe koju smo sreli i osjećati sigurnost. Naravno obrasci će se pojaviti nakon nekog vremena i imat ćemo ponavljanje situacije kakve smo imali s majkom, ocem, ili bivšim partnerom.
Takav nalet “strasti” može biti silovit, nakon čega slijedi rušenje iluzije u odnosu. Ne želimo ga napustiti makar nas crpi, jer dijete u nama osjeća sigurnost, dok na površini patimo.
Isto tako, ako je odnos pozitivan i ne hrani dovoljno ove emotivne mijazme radi kojih “trebamo” nekoga, sami ćemo stvarati negativna stanja da bi isprovocirali one situacije koje su nam poznate. Dobro su nam poznati odnosi u kojima se stalno žali i priča o problemima- iluzija povezanosti i razumijevanja ili u kojima su stalno svađe i tenzije i čim se malo smiri situacija, ponovo se vrtimo u krug.
Kako činiš sebi, činiš drugome: trajna promjena vibracije
Kao energoterapeut uvijek radim uzročno, po principu da sve kreće od nas i odnosa sa sobom. Nesvjesnim stanjima je teško pristupiti, no moguće je kroz energetski rad. Mogu se osvijestiti jako neočekivane stvari, koje vuku korijen iz ranih formativnih godina, prenatalnih stanja koje smo primili od majke ili čak iz prošlih života.
Takvim radom, u kojem je obavezna integracija naše esencije-duše, vidimo da ispod trauma i limitirajućih programa nije praznina, već ono što zaista jesmo. Radi se o buđenju te esencije. Čemu promjena ako nije u skladu s našom esencijom? Upoznajemo ju kako ona postaje prisutna na ljudskoj razini i onda spontano otpuštamo limitacije jer imamo iskustvo nečeg boljeg.
Događa se dakle otpuštanje svega onoga što više nismo, a dopuštanje sebi da budemo ono što jesmo. To je sloboda u nama koja se potom reflektira i u odnosima. Događa se spontanost da dajemo ono što jesmo, koja čini da druge više ne “trebamo”, već dolazi sloboda da volimo i prirodno se povezujemo.
Ne učimo dakle sebe izgraditi prema nekim vanjskim informacijama, već otkrivamo ono što uistinu jesmo a time dolaze i naše autentične emocije, neovisne o umu i naše izvorne sposobnosti i potrebe.
Odnosi postaju također slobodni, jer kako se smanjuje parazitsko “trebanje” upakirano u snažne emocije, nestaje prilagodba i kompromis po pitanju onoga što jesmo. Sloboda je dvostrana, jer kako činiš sebi činiš i drugome.
Saša Momić/eartharian.com
