Odabir partnera “iz glave”: Ostajete li u vezi samo radi osjećaja sigurnosti?

Priznati sebi da taj “idealni” partner možda ipak nije za vas može biti jako teško. Od te spoznaje možete godinama bježati. On je dobar, voli vas, drži vas kao kap vode na dlanu, radi, ukratko ima sve kvalitete koje bi partner trebao imati. Pa što onda tu nije u redu?

Pitate se da li je problem u vama? Kako je jedna moja klijentica rekla: „Sigurno je do mene. Pa kako ne mogu voljeti takvog muškarca?“

U ovom slučaju radi se o odabiru partnera, kako ja to nazivam, „iz glave“. Vaš kognitivni, logički dio je zaključio da je taj partner dobar za vas. Kao da postoji neka šablona, okvir prema kojemu je on savršen. No u stvarnosti to tako ne ide. Naš drugi dio, srce, ne može tek tako biti potisnut. Ako niste ušli srcem i glavom u vezu, tada to dugoročno neće funkcionirati.

Svakodnevno viđam osobe koje ostaju u vezama u kojima nisu sretne iako je partner divan. Kada samo jedna strana daje, tada to nije dovoljno i jednom mora doći do problema. Iz ovakve veze nije lako otići. Uglavnom se javljaju ove misli:

„Što ako više nikada ne nađem tako dobrog partnera?“
„Što ako shvatim da sam pogriješila i više ne mogu natrag?“
„Što ako ostanem sama nakon izlaska iz te veze?“
„Što će drugi reći?“

U pozadini ovih misli je strah od samoće. Zbog tog straha mnogi ostaju godinama zarobljeni u odnosu koji uopće nije za njih. Vjerujući da će se ljubav jednom ipak u njima probuditi, ostaju i čekaju taj trenutak. Ovo je zapravo jednako kao da ste u disfunkcionalnom odnosu i čekate da se nešto promijeni. U to slučaju vas možda partner ne voli na način koji vi želite te ste vi ti koji dajete previše. Ovdje je obrnuto, vi ste ti koji ste voljeni, ali vi takve osjećaje ne osjećate prema toj osobi.

Ponekad se osobe trude, čak i prisiljavaju ne bi li što osjetili prema drugoj strani.

„Ipak je on dobra osoba i nekako ću ga zavoljeti.“

Nažalost ili na sreću, to u životu tako ne ide. Ostajanjem u takvom odnosu kradete mogućnost za istinsku sreću sebi, ali i drugoj strani. Ako se odvojite, postoji mogućnost da uvidite da je ta osoba možda ipak za vas te da želite raditi na tom odnosu. No ako ostajete te ste pritom frustrirani, nezadovoljni i držite to za sebe, taj odnos nema budućnosti. Uz to može doći do prevare partnera i paralelnog života. A ponekad je zadnja krajnost ovakvog odnosa to da se jedan od partnera razboli.

Sve neizrečeno u odnosu osjeti se na jednoj drugoj razini. Iako mislite da partner to ne osjeti, to nije istina. Osjeti, samo prešućuje kao i vi. To je njegov dio priče kao i razlozi zašto to čini te time na neki način „dobrovoljno“ ostaje u ovakvom odnosu.

Osjećaj sigurnosti je još jedan od razloga ostajanja u takvoj vezi. Osoba se osjeća sigurno, zaštićeno te nije sama odgovorna za sve što se događa u njezinom životu. U terapijskom radu sam primijetila da većinom muškarci i žene koji u djetinjstvu nisu imali sigurnost u okrilju obiteljskog doma traže to u ljubavnim odnosima.

U ovom slučaju mogu u partneru vidjeti onog sigurnog roditelja kojemu se uvijek mogu povjeriti, osloniti se na njega, reći mu sve što ih muči, znati da je on uvijek ovdje za njih te da ih bezuvjetno voli. Toliko su uvjerene da ih on nikada ne bi ostavio da tog istog partnera mogu i varati te godinama lagati o svojim osjećajima.

Duboko u sebi ta osoba nije sigurna u svoje osjećaje, misli i odluke te se boji da će krivo odlučiti i na kraju ostati sama. Taj konflikt može izazvati jaku nervozu i nemir u osobi. U terapiji puno puta radimo upravo na tom konfliktu, dijelu osobe koji želi izaći iz takvog odnosa i živjeti punim plućima svoju autentičnost te onom drugom dijelu koji se boji te na neki način i dalje želi ostati malo, ovisno dijete koje treba mamu i tatu.

Koliko god ta sigurnost u ovakvim odnosima izgledala stvarna, ona je zapravo lažna. Prava sigurnost se nalazi u vama. Zakoračati vlastitim putem uvijek donosi rizik, ali kao i sve ostalo u životu ni tu nema garancije. S druge strane, živjeti cijeli život sa pitanjima „Jesam li možda trebala…Što da sam…i slično“ dovodi do frustracije, patnje, tuge i nemira.

Ostati u samoći, povezati se sa svojim najdubljim emocijama, vratiti sebi sebe, razvijati ljubav prema sebi samo su neki od zadataka koje možete proći da bi u vaš život došla osoba koja će vas voljeti i koju ćete vi voljeti. Srcem i glavom uravnoteženo, a ne samo glavom koja vas uvjerava da to mora biti tako jer je strah u pozadini jači.

„Komadić ljubavi ima tisuću puta veću moć nego stijena straha.“

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, savjetnica u procesu gestalt psihoterapije.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]

Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite.

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha

Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com