Jeste li čuli za špiljske ribe? Možda ovakvo pitanje ne zvuči kao da pripada web stranici namijenjenoj duhovnosti, ali dajte nam priliku za koju rečenicu više. Dakle, kako im samo ime kaže, spomenute ribe žive u špiljama u okolini bez svjetla, s vrlo suženim spektrom ambijentalnog zvuka. Ne vide gotovo ništa, a donedavno su ih pogrešno smatrali prvacima izvrsnog sluha u životinjskom svijetu. Ispostavilo se da detektiraju samo niskofrekventne zvukove koje proizvodi njihov plijen, dok ambijentalne zvukove iznad tog frekvencijskog spektra uopće ne čuju, kako ih ne bi ometali u lovu. Sluh i vid su im ograničeni na opseg iskustva, pa ne percipiraju svijet izvan njega.
Život špiljske ribe sličan je ljudskom iskustvu. Svojim fizičkim osjetilima percipiramo samo određene frekvencijske spektre, što se posebno odnosi na vid i sluh, na koje se pretežno oslanjamo. Tisućama generacija čovječanstvo je živjelo u “špilji”, vjerujući da je to sve što postoji.
Gledano iz više perspektive, svatko od nas je čista svijest, bezgranične moći kreacije. Sve više i više ljudi pristupa ovom stanju svijesti u meditativnim ili drugim izvantjelesnim iskustvima. Ivan se kao osamnaestogodišnjak “isključio” iz te perceptivne stvarnosti, a njegovu priču o tome možete pogledati na našoj platformi “Menjam se”. U tom stanju bio je telepatski vođen da sagleda aspekte holografske prirode našeg zemaljskog iskustva, a zatim je ponovno “uključen”, što nam pomaže da našu perceptivnu stvarnost prepoznamo kao konstrukt, odnosno simulaciju namijenjenu stjecanju iskustva.
Svaka je simulacija programirana, što znači da postoji jedan ili više “programera” koji su implementirali kod koji ju je kreirao. Dekodiranje nam pokazuje projekciju simulacije, ali to nije jedino što je programirano. Programira se i sam izgled poligona, zakonitosti koje unutar njega vrijede, svojstva igrača i objekata, te pravila interakcije između igrača, objekata i poligona.
Što ovo zapravo znači? Programirali smo prirodne zakone da se primjenjuju na Zemlji, ali to ne znači da su univerzalni. Na nekom drugom poligonu mogu vrijediti ista, slična, ili različita pravila – ovisi o čemu se dogovorimo, jer ih mi određujemo. Programirali smo ovozemaljsko iskustvo i odredili kako izgledamo, gdje se krećemo, što možemo, a što ne možemo činiti unutar poligona, kao i što možemo percipirati, a što ne. Naša su fizička osjetila ograničena našom voljom na percepciju određenih frekvencijskih spektara, ali to, kao i kod špiljske ribe, ne znači da ne postoji ništa izvan toga. Uostalom, nećemo misliti da su psi ludi jer laju kad čuju ili nanjuše nešto što mi ne možemo, nego ćemo ih dodatno dresirati. A što ako netko tvrdi da je vidio izvanzemaljce ili čuo Božji glas?
Predlažemo analogiju s automobilima i njihovom dodatnom opremom: u cijelosti je ugrađena na svakom vozilu, ali otključan je samo dio koji smo platili. Isto je i sa suptilnim osjetilima koja nam omogućuju pristup frekvencijskim spektrima izvan uobičajenih – možemo ih otključati, a najčešći način je duhovna praksa.
Svatko od nas može otključati suptilna osjetila i proširiti polje percepcije, samo se treba reprogramirati. Različite tehnike to omogućuju, a mi biramo hoćemo li biti vođeni od duhovnog učitelja ili ćemo se sami usavršavati. Sve je već u nama, a kada to shvatimo, prestaje iluzija da mi nešto ne možemo ili da to drugi moraju umjesto nas. Kada smo probuđeni, vidimo sebe u drugima, a njihova pomoć je manifestacija naše povećane vibracije, otključanih novih frekvencijskih spektara, scenarija i iskustava.
U kršćanstvu riba simbolizira Krista, donositelja svjetla u naše živote. Prepoznajemo li špiljsku ribu kao simbol sebe, ostaje nam odlučiti hoćemo li ostati u špilji ili ćemo otključati unutarnje svjetlo i izaći van, proširujući polje doživljaja. Izbor je samo naš.
Posjetite nas na društvenim mrežama:
