“Uvijek reci da trenutku. Predaj se. Reci da životu – i pogledaj kako život iznenada djeluje za tebe umjesto protiv tebe.” – Eckhart Tolle
U svakom trenutku zaboravimo da živimo svoj život samo u tom trenu. Ups, evo ga već prođe. Još jedan trenutak. Beskonačan niz trenutaka kojih se uglavnom ne sjećamo.
Život nam se sastoji samo od trenutaka. Svakome od nas. Razlika je samo da netko svjesno živi život a većina nas samo promatraju svoj život kao da se dešava na kino platnu. Kada prođe još jedan trenutak uštipnimo se i probudimo. Bar da uhvatimo jedan trenutak svjesne pažnje. Ali i to brzo prođe.
“Vrijeme je samo koncept. U stvarnosti postojimo samo u vječnome sada. Prošlost je samo sjećanje, a budućnost obično sanjarenje. Sve naše priče o prošlosti i budućnosti su ideje koje nastaju i nestaju u trenu.” – Jack Kornfield
Rekli biste da nije ni malo teško uhvatiti taj trenutak. OK, evo ga. Tu je. Naprežemo moždane vijuge da bi što pozornije bili svjesni tog vražjeg trenutka. Upregnemo oči da bi bolje vidjeli, naboramo čelo da bi se fokusirali, podignemo uši da bi bolje čuli, ali od tog trenutka ništa. Nema ga. Još jednom je prošao pored nas neprimijećeno.
To nije način kako živjeti u trenutku. To je bespotrebno naprezanje i gubljenje energije koje ionako imamo malo. Opustite se. Ne razmišljajte. Jedna vrlo važna stvar je da shvatimo da nismo naše misli. Daleko od toga. Da bi bili dobri u kreiranju života trebamo kontrolirati misli. Opustite se.
Vrijeme ide mimo nas htjeli mi to ili ne. Svatko ima jednaku količinu vremena. 24 sata u jednom danu. Ni više ni manje. Ne možemo zaustaviti vrijeme, ne možemo ga potkupiti (da ide na naš mlin više nego drugima), ne možemo ga uskladištiti, uništiti, rastegnuti i strpati u džep. Vrijeme živi svoj život neovisno o nama.
“Vječnost je sastavljena od mnogih malenih trenutaka.” – Emily Dickinson
Paradoks je da što se manje naprežemo da dohvatimo trenutak to smo bliži njemu. Kada ga samo promatramo bez ikakve želje da kontroliramo taj djelić vječnog vremena, postajemo svjesni tog trenutka. Bivajući svjesni taj trenutak postaje dio našeg života i onda sve te momente istine možemo zaustaviti, rastegnuti, uobličiti na način da uskladimo vibraciju našeg uma sa vibracijom tog trenutka.
Postoji jedna određena zbrka koja postoji u svačijoj glavi. Zbrka misli. Monolozi, dijalozi i svakakve note jeftine glazbe. Povrh toga i neriješeni problemi i svakodnevna pitanja koja nas muče. Jednom riječju: zbrka.
“U ime Boga, stanite za trenutak, prekinite sa poslom, pogledajte oko vas.” – Lav Tolstoj
Pogledajte u sebe. Unutar vas. I vrijeme će stati. U tom trenutku uobličiti ćemo vlastiti život. Postoje mnogi načini da prekinete sa tom bukom u vašoj glavi koja vas sprječava da se posvetite sa samim sobom.
Meditacija, fokusiranje, vizualizacija, slušanje glazbe, odlazak u prirodu. Odaberite što želite, ono gdje se osjećate ugodno. Samo odaberite i posvetite se zaustavljanju vječnog vremena.
Sve što radimo u životu, radimo s ljubavlju. Tako ćemo najlakše i najbrže doći do cilja. U ovom slučaju govorimo kako da iskoristimo trenutak života bivajući svjesni tog malenog momenta. Ne vežemo se za njega, ne hvatamo ga, ne zaustavljamo, samo ga promatramo. S ljubavlju.
“Zapišite na srcu da je svaki dan najbolji dan vašega života.” – Ralph Waldo Emerson
Ma koliko ovaj svijet izgleda ponekad zbrkano i uznemirujuće ipak postoji predložak kako se može očitati naše trenutno stanje duha. Korak po korak možemo napustiti poziciju iz koje ne možemo sagledati životnu sliku. Krenimo od prvog koraka. Malog koračića.
Život počinje sa dahom. I udišemo, izdišemo cijeli život. Do posljednjeg daha. Čak i disanje prihvaćamo samo kao dio mehaničke radnje koje pumpa pluća i srce kisikom. Disanje je mnogo više od toga.
To je naša poveznica s nama samima. To nas definira da postojimo. Samo, radite to svjesno.
“Dišite. Opustite se. Posjetite sebe da je ovaj trenutak sve što imate.” – Oprah Winfrey
Kada pritisnemo svom snagom na neko mjesto uvijek se pojavi suprotna sila koja reagira na naš pritisak. Kada pritisnemo sebe, ili nas netko drugi stisne, prirodno se pojavi blokada kao obrambeni mehanizam. U to trenutku kada nastane bol ne pada nam na pamet da se opustimo. Stisnemo zube i uzvratimo udarac.
Ali, rješenje je upravo suprotno od toga. Prihvatimo ono što nam se događa. I bol će minuti. I život će krenuti dalje uz našu punu pažnju. Trenutak za trenutkom. Do posljednjeg daha.
“Obećao sam sebi da ću uživati svakog trena svakog dana koji mi je dan.” – Thich Nhat Hanh
Neven Ilak, nevenilak.com
