Shodno šamanskom gledanju, psihičke bolesti nisu patologija već su signali duhovne “hitnoće”, duhovne krize i treba ih takvima smatrati – objašnjava dr. Malidoma Patrice Somé (Gana, Afrika).
Što se na zapadu gleda kao duševna bolest, šamanska tradicija smatra “vijestima iz suptilnog svijeta.” Osoba koja prolazi kroz krizu, izabrana je kao medij poruka za zajednicu koje trebaju biti priopćene iz duhovnog carstva. “Mentalni poremećaj, poremećaj ponašanja svih vrsta, signalizira činjenicu da su se dvije očito nespojive energije, sjedinile u istom polju,” – kaže dr. Somé. Ove smetnje su posljedica ne dobivanja pomoći/podrške, u postupku/odnosu s nazočnosti energije iz suptilnog carstva.
Jedna od stvari s kojima se susreo dr. Somé, kada je 1980. godine prvi put došao u SAD za diplomski studij, je bilo kako se u ovoj zemlji odnosi prema duševnoj bolesti. Kad je kolega student bio poslan u institut za duševne bolesti zbog “živčane depresije,” dr. Somé ga je otišao posjetiti.
Šok viđenim
“Bio sam tako šokiran! To je bilo prvi put da sam se licem u lice susreo s onim, što je ovdje učinjeno ljudima, koji pokazuju iste simptome koje sam vidio u mojoj zajednici.” Ono što je dr. Somé-a pogodilo, jest da se pozornost dana tim simptomima temeljila na patologiji, na ideji da je to stanje nešto što se treba zaustaviti.
To je bilo u potpunoj suprotnosti načinu kako se u njegovoj kulturi gleda na takvu situaciju. Dok je promatrao pacijente na tom ekstremnom bolničkom odjelu – neki u luđačkim košuljama, neki pod lijekovima, drugi vrišteći – primijetio je: “Kakav gubitak! Kakav gubitak, da osoba koja je napokon usklađena sa snagom drugog svijeta, upravo biva upropaštena.”
Rečeno na drugi način – što može imati više smisla za zapadni um – jest, da mi na zapadu nismo obučeni u tome, kako se s time nositi ili čak misliti da priznajemo postojanje psihičkih pojava, spiritualnog svijeta. U stvari se psihičke sposobnosti ocrnjuju. Kada energija iz suptilnog svijeta izranja u zapadnoj psihi, taj pojedinac je potpuno nesposoban integrirati ju ili čak i prepoznati što se događa. Posljedica može biti zastrašujuća.
Bez odgovarajućeg konteksta i pomoći u tome kako da se odnosi prema probijanju s druge razine stvarnosti, za sve praktične svrhe, osoba “poludi”. Teško doziranje antipsihoticima čini problem još složenijim i sprječava usvajanje/pripajanje, koje bi moglo voditi do razvoja duše i izrasti u pojedinca koji je primio te energije.
Međutim, u tom trenutku treba imati na umu, da nisu sva duhovna bića koja ulaze u energetsko polje osobe, tu u svrhu poticanja ozdravljenja. Postoje također i negativne energije, koje su nepoželjne nazočnosti u auri. U tim slučajevima je šamanski pristup – radije nego da radi na tome da uskladi proturječne energije – radi da ih odstrani iz aure.
U duševnoj bolnici, dr. Somé je vidio puno “bića” koja vise oko pacijenata, “entitete” nevidljive za većinu ljudi, ali šamani i vidovnjaci ih mogu vidjeti. “Oni uzrokuju krize u tim ljudima”. Činilo mu se da su ta bića pokušavala odstraniti lijekove i njihove učinke iz tijela ljudi, bića su se pokušavala spojiti s njima, te u tom procesu povećavala pacijentovu bol. “Bića su u energetskom polju osobe djelovala gotovo kao neka vrsta rovokopača. Stvarno su bili žestoki pri tome. Ljudi kojima su to radili, samo su vrištali i vikali.” On nije mogao ostati u tom okruženju i morao je otići.
U Dagaare- tradiciji, zajednica pomaže osobi da izmiri energije oba svijeta “svijet duha, s kojim su se on ili ona spojili i selo i zajednicu.” Ta je osoba tada u mogućnosti služiti kao most između svjetova i preko informacija im pomoći u životu i pri ozdravljenju koje im je potrebno. Prema tome, duhovna kriza završava, s rođenjem drugog – iscjelitelja.
“Odnos drugog svjeta s našim svijetom, je pokroviteljstvo,” – objašnjava dr. Somé. “Mnogo češće nego ne – znanja i vještine koje proizlaze iz ove vrste spajanja – su znanje i vještine koje dolaze izravno iz drugog svijeta.”
Bića koja su na odjelu duševne bolnice povećala bol zatočenika, zapravo su se pokušavala spojiti s njima, kako bi poslali poruke u ovaj svijet. Ljudi koji su izabrali da se s njima spoje, nisu dobivali nikakvu pomoć u učenju kako da postanu most između svjetova i pokušaj bića da se s njima stope je bio onemogućen. Rezultat je bio nastavljanje početnog nereda energije i obustavljanje rođenja iscjelitelja.
“U zapadnoj kulturi se stalno ignoriralo rođenje iscjelitelja” – navodi dr. Somé. “Zbog toga će postojati sklonost iz drugog svijeta, da nastave pokušavati uspostaviti kontakt sa što je moguće više ljudi, da izazovu nečiju pozornost i moraju se pojačano truditi.“ Duhove privlače ljudi čija osjetila nisu zatupljena. “Osjetljivost se shvaća otprilike, kao poziv da se uđe”.
Oni koji razvijaju tzv. mentalni poremećaj, su oni koji su osjetljivi, što se u zapadnoj kulturi smatra kao preosjetljivost. U kulturi domorodačkih naroda se na to ne gleda na taj način, pa se posljedično osjetljivi ljudi ne doživljavaju kao pretjerano osjetljivi. Na zapadu, je to “preopterećenost kulturom u kojoj žive i to ih jednostavno uništava” – napominje dr. Somé. Frenetičan ritam, bombardiranje osjetila i nasilna energija koje karakteriziraju zapadnu kulturu, mogu zasuti osjetljive ljude.
Šizofrenija i strana energija
Kod šizofrenije se radi o posebnoj “prijemčivosti na tok slika i informacija, koje se ne može kontrolirati” – izjavio je dr. Somé. “Kada se ta vrsta naleta dogodi u vrijeme koje se nije osobno izabralo – a posebno kada dolazi sa slikama koje su zastrašujuće i proturječne – osoba skreće u “bjesnilo”.”
Što je u toj situaciji potrebno, je prvo razdvojiti energiju osobe od vanjskih stranih energija, koristeći šamansku praksu (što je poznato kao “pomesti”), da se spomenute počiste iz aure pojedinca. Čišćenjem energetskog polja, osoba više ne prima poplavu informacija pa tako više nema razloga biti uplašena i uznemirena, objašnjava dr. Somé.
Tada je moguće pomoći osobi da se uskladi s energijom duhovnog bića, pokušajem da uspije iz drugog svijeta proći kroz njega i da “porodi” iscjelitelja. Ono što stvara probleme, je blokiranje tog izlaženja. “Energija iscjelitelja je visokonaponska energija. Kada je blokiran, to samo sagorijeva osobu, poput kratkog spoja – osigurači se puše.
To je razlog zašto to može biti jako zastrašujuće i razumijem zašto ta kultura te ljude više voli ograničiti/zatvoriti. Ovdje viču i vrište i stavlja ih se u luđačku košulju. To je tužna slika.” Opet, šamanski je pristup, raditi na usklađivanju energije, tako da nema blokada, “osigurači” se ne puše i osoba može postati iscjelitelj koji bi trebala biti.
Alex – Lud u SAD-u, iscjelitelj u Africi
U svrhu testiranja svog uvjerenja, da u zapadnom svijetu šamansko gledanje na duševne bolesti, vrijedi isto kao i u domorodačkim kulturama, dr. Somé je pri povratku u Afriku u svoje selo, poveo sa sobom i jednog duševnog bolesnika. “Bio sam potaknut vlastitom znatiželjom, otkriti ima li istine u općenitosti, da duševna bolest može biti povezana (uzrokovana) s usklađivanjem sa bićima s drugog svijeta” – kaže dr. Somé.
Alex je bio 18-godišnji Amerikanac, koji je pretrpio psihotični slom u dobi od 14 godina. Imao je halucinacije, bio sklon samoubistvu i prošao kroz cikluse opasno teške depresije. Nalazio se u duševnoj bolnici i primao puno lijekova, ali ništa nije pomoglo. “Roditelji su bili učinili sve, no bezuspješno. Više nisu znali što bi još mogli učiniti.”
S njihovom dozvolom, dr. Somé je njihovog sina uzeo u Afriku. “Nakon osam mjeseci, Alex je postao sasvim normalan“ – izvjestio je dr. Somé. Čak je bio u stanju s iscjeliteljima sudjelovati u poslovanju iscjeljivanja; sjediti s njima cijeli dan, pomažući im i potpomagajući ih u onome što su radili sa svojim klijentima … U mom je selu proveo oko četiri godine. Alex je ostao vlastitim izborom, a ne zato što bi mu još trebalo ozdravljenje. Osjećao se “mnogo sigurnije u selu nego u Americi.”
Kako bi svoju energiju uskladio s energijom bića iz duhovnog carstva, Alex je prošao kroz šamanski ritual izrađen za tu svrhu, iako je obred bio malo drugačiji od onog koji se koristi s Dagaara-ljudima. “On nije bio rođen u selu, tako da se primijenilo nešto drugo, no iako ritual nije bio doslovno isti, rezultat je bio sličan.” – objašnjava dr Somé. Činjenica da je usklađivanje energije bilo uspješno i izliječilo Alexa, pokazalo je dr. Somé-u da je veza između drugih bića i duševne bolesti zaista univerzalna.
Nakon obreda, Alex je počeo dijeliti poruke, koje je duhovno biće imalo za ovaj svijet. Nažalost, ljudi kojima je govorio nisu govorili engleski (u tom trenutku je dr. Somé bio odsutan). Cijelo je iskustvo međutim dovelo do toga, da se Alex upisao na studij psihologije. Nakon četiri godine se vratio u USA, jer je “otkrio da su sve stvari koje je trebao učiniti, bile učinjene i tada je mogao dalje krenuti svojim životom.”
Posljednje što je dr. Somé čuo, bilo je da je Alex na postdiplomskom studiju u psihologiji na Harvardu. Nitko nije mislio da će ikada biti u mogućnosti završiti preddiplomski studij, a kamoli završiti napredni stupanj.
Dr. Somé sažima o čemu se radilo kod Alex-ove duševne bolest: “On je bio dosegao stupanj hitnoće. Njegova zadaća i njegova svrha su bili da bude iscjelitelj. Rekao je da nitko na to nije obraćao pažnju. ”
Nakon što je vidio koliko je šamansko gledanje dobro radilo za Alex-a, dr. Somé je zaključio da je stvar duhovnih bića, predmet/tema kako na Zapadu, tako i u njegovoj zajednici u Africi. “Ipak i dalje ostaje pitanje, da se odgovor na ovaj problem mora naći ovdje na licu mjesta, umjesto da se u potrazi za tim treba putovati preko mora. Tu bi morao postojati put, na kojem malo pozornosti izvan patologije ovog cijelog doživljaja, vodi do mogućnosti primijeniti podesni ritual da se pomogne ljudima.”
Čežnja za duhovnom vezom
Zajednička nit koju je dr. Somé primijetio u “duševnim“ smetnjama na Zapadu, je bila “vrlo drevna zastala (blokirana) naslijeđena energija, koja konačno izlazi na van kroz osobu.” Njegova zadaća je onda da istražuje unazad, ići natrag u vremenu i otkriti što je taj duh. U većini slučajeva je duh bio povezan s prirodom, posebno s planinama ili velikim rijekama.
U slučaju planina, uzevši za primjer da objasni fenomen, “to je duh planine koji je šetao uz osobu i posljedično stvorio izobličenje vremenskog prostora, koje je utjecalo da je osoba uhvaćena u njemu. Ono što je tu potrebno, je spajanje ili usklađenje dviju energija, tako da osoba i planinski duh postanu jedno.” Šaman pri tome provodi određeni obred za ostvarivanje tog poravnanja.
Dr. Somé vjeruje da je tu situaciju vrlo često otkrio u USA, jer “većina tkanina ove zemlje je izrađeno energijom stroja (op. prev.: a ne rukama, kada ljudi u svoj rad utkaju svoje misli, osjećaje, predanja, priče …), a rezultat toga je odvajanje i odsjecanje od prošlosti. Možete bježati od prošlosti, ali se ne možete sakriti od nje.” Naslijeđeni duh svijeta prirode dolazi u posjetu. “Pri tome se ne radi toliko o tome što Duh želi, već što osoba želi” – kaže on.
“Duh u nama prepoznaje poziv za nečim veličanstvenim, nešto što će život učiniti smislenim, pa duh odgovara na taj poziv.”
Taj poziv, za koji ni ne znamo da smo ga odaslali, odražava “jaku čežnju za dubokom vezom, vezom koja nadilazi materijalizam i posjed stvari i kreće se u opipljivu svemirsku dimenziju. Većina ovih čežnji je nesvjesna, ali, svjesno ili nesvjesno, za duhove ne čini bilo kakvu razliku.” Oni reagiraju na oboje.
Kao dio obreda za spajanje planine i ljudske energije, oni koji primaju “energiju planine”, pošalju se u planinsko područje po vlastitom izboru, gdje pokupe kamen koji ih pozove. Taj kamen donesu natrag na ostatak obreda i zatim ga zadrže kao pratioca; neki ga čak nose okolo sa sobom. “Prisustvo kamena čini/pridonosi puno u podešavanju sposobnosti poimanja osobe,” napominje dr .Somé. “Oni dobivaju sve vrste informacija koje se mogu upotrijebiti, tako da je to kao da su dobili neko opipljivo vodstvo iz drugog svijeta, o tome kako živjeti svoj život.”
Kad se radi o “energiji rijeke,” to biće pozove, idi na rijeku i nakon razgovora s duhom rijeke, pronađe kamen vode (ili u vodi) i vrati ga natrag za istu vrstu rituala kao s duhom planine.
“Ljudi misle da u izvanrednoj situaciji kao što je ova, mora biti učinjeno nešto izvanredno” – kaže dr. Somé. To obično nije slučaj. Ponekad je tako jednostavno, kao nošenje kamena.
Sveti obred – gledanje na duševne bolesti
Jedan od darova koje šaman može donijeti zapadnom svijetu, je ljudima pomoći da ponovo otkriju obrede/rituale, koji nažalost tako nedostaju. “Potpuno napuštanje/odustajanje od obreda, može biti poražavajuće. S duhovnog gledišta, ritual je ako će netko živjeti, neizbježan i nužan” – pisao je dr. Somé u ritualu: Snaga, iscjeljivanje i zajednica. (Power, Healing, and Community) “Reći da je ritual u industrijaliziranom svijetu potreban, je premalo rečeno. Vidjeli smo kod mojih vlastitih ljudi, da je bez toga vjerojatno nemoguće živjeti razuman život.”
Dr. Somé nije osjećao da se rituali iz njegovog tradicionalnog sela jednostavno mogu prebaciti na Zapad, tako da je tijekom godina šamanske rada ovdje, osmislio obrede koji zadovoljavaju vrlo različite potrebe ove kulture. Iako se rituali mijenjaju/prilagođavaju prema pojedincu ili skupini sudionika, on smatra da u cijelosti postoji potreba za određenim ritualima.
Jedan od njih uključuje pomaganje ljudima da otkriju, da njihova nevolja dolazi od činjenice, da ih “bića iz drugog svijeta pozivaju, da surađuju s njima u činu liječenja.” Obred im omogućuje da izađu iz nevolje i prihvate taj poziv.
Drugi se obred treba povezati s uvođenjem/iniciranjem. U domorodačkim kulturama diljem svijeta, mladi se ljude kada dosegnu određenu dob, uvode u doba zrelosti / odraslih. Nedostatak takve inicijacije na Zapadu, dio je krize koju ljudi ovdje doživljavaju, kaže dr. Somé, tako da je zajednice potaknuo, da okupe “kreativne sokove ljudi koji su imali tu vrstu iskustva, u pokušaju da dođu na neku vrstu alternativnog rituala, koji bi barem počeo ostavljati trag u ovoj vrsti krize.”
Još jedan ritual, što govori o potrebama onih koji k njemu dolaze za pomoć, podrazumijeva izradu lomače. U krijes stave “stvari koje su simbol problema koje pojedinac nosi u sebi … To bi moglo biti pitanje bijesa i frustracije protiv pretka, koji je u nasljedstvo ostavio ubojstvo i porobljavanje ili bilo što, tj. stvari s kojima potomak mora živjeti“ – objašnjava on.
“Ako se tome prilazi kao stvarima koje blokiraju ljudsku maštu, životnu svrhu osobe, pa čak i pogled na život, kao nešto što se može poboljšati – onda ima smisla početi razmišljati, kako taj zastoj preokrenuti u put/cestu, koja može voditi do nečeg što je kreativnije i ispunjavajuće. ”
Primjer pitanja s precima, dodirnut obredima osmišljenim od dr. Somé-a, što se odnosi na ozbiljne poremećaje u zapadnom društvu, upali u procesu “iskru prosvjetljenja“ u sudionicima. To su obredi naslijeđeni, a poremećaj na koji ciljaju, je masovno okretanje-leđa-precima. Neki od duhova koji pokušavaju izbiti na površinu (op. prev.: da ih se primijeti) – kako je ranije opisano – može biti “predak koji se želi spojiti s potomkom, u pokušaju da izliječi ono što nisu bili u mogućnosti učiniti dok su bili u svojim fizičkim tijelima.” ( Misli se pri tome da nasljednici poravnaju neizvršeni dug predaka prema nekome.
Možda su nekome ostali dužni ili nešto obećali, dali zavjet, o čemu nije znao niti jedan drugi član obitelji?; da traže oprost od obitelji koja je npr. pretkovom krivicom pretprila štetu ili im pruže pomoć bilo kakve vrste. Možda se dogodilo nehotično ubistvo?; ili da izliječe recimo neku tjelesnu bolest koja im je ostavljena u nasljeđe (npr. kao „nasljedne bolesti“, poremećaj rada u nekim organima i sl.), jer duša predaka – koja sada iz drugih dimenzija ima jasan uvid u uzroke svih djelovanja – traži izvršenje pravde, smirivanje uzburkanih energija i ponovnog uspostavljanja božanskog reda i mira.)
“U slučaju da odnos između živih i mrtvih nije u ravnoteži, slijedi kaos” – kaže on. “Narod Dagaara vjeruje, da ako takva neuravnoteženost postoji, dužnost je živih da izliječe svoje pretke. Ako ti preci nisu izliječeni, njihova će bolesna energija proganjati duše i psihu onih, koji su odgovorni da im pomažu.”
Obredima se usredotočuje pažnja na izlječenje odnosa s našim precima za oba specifična pitanja, kako pojedinog pretka, tako i većih kulturnih pitanja, sadržanih u našoj prošlosti (op.prev.: kao ratovi, pomori od zaraza i sl., što ostavlja teško energetsko nasljeđe). Dr. Somé je vidio da se pri ovakvim obredima, događaju izvanredna ozdravljenja.
Primanje svetog rituala kao pristup duševnoj bolesti – umjesto da se prema osobi odnosi kao prema patološkom slučaju – daje osobi koja je pogođena –a doista i zajednici u cjelini –priliku da počnu na to gledati također s te točke gledišta, što dovodi do “cijelog izobilja mogućnosti i inicijative provođenja obreda, što može biti vrlo, vrlo korisno za sve prisutne“ – navodi dr. Somé.
Izvor: malidoma.com / Preuzeto sa: zvono-istine.org
