Kada su žene same odgovarale zašto vježbaju i što ih drži, izgled je završio na posljednjem mjestu. Otkriva to Antonia Kovačević, fitness trenerica i magistrica nutricionizma te organizatorica Body Sculpt izazova, u istraživanju o ženama koje vježbaju kod kuće, provedenom u svibnju 2026. među 98 sudionica iz Hrvatske, BiH, Srbije i dijaspore.
Rezultati ne govore o dijetama, transformacijama ni brzim rezultatima. Govore o tome kako žene doista žive s vlastitim tijelom te koliko vremena imaju, što ih boli, o čemu šute i što im zapravo pomaže da ustraju. Donosimo deset nalaza vrijednih pažnje.
1. Ono što žene drži nije ogledalo, nego osjećaj u tijelu
Na pitanje što ih je najviše držalo tijekom četiri tjedna, vidljiv fizički napredak odabralo je svega 6,1 % sudionica. To je posljednje mjesto na cijeloj listi ponuđenih odgovora.
Iznad njega je osjećaj u vlastitom tijelu, koji je navelo 13,3 % žena, dakle više nego dvostruko. Na prvom mjestu našli su se odnos s trenericom i objašnjenja (26,5 %) te mogućnost da se vježba kod kuće i brzo završi (24,5 %).
Zbrojeno, odnos i praktičnost nose 51,0 %, više od svih ostalih odgovora zajedno. Kako naglašava Antonia Kovačević, to su dvije stvari koje s izgledom nemaju nikakve veze.
2. Dvije od tri žene vježbale su s problemima
Neko fizičko ili zdravstveno stanje, bol tijekom vježbanja, ili oboje, navelo je 64,3 % sudionica. Bez ikakvih ograničenja bilo je njih 23,5 %.
Najčešće su navodile bolove u leđima, višak kilograma koji otežava skakanje, slabu kondiciju i bolove u koljenima te oporavak nakon poroda.
A onda dolazi obrat. Žene s nekim ograničenjem odradile su pun program u 69,2 % slučajeva, a one bez ograničenja u 58,7 %.
Najvjerojatnije objašnjenje nije da bol pomaže, nego da su žene koje znaju nositi neko ograničenje pažljivije birale, prilagođavale i planirale.
3. Najčešće mjesto na kojem tijelo progovori jest donji dio leđa
Bol ili nelagodu tijekom vježbanja prijavilo je 38,8 % sudionica, a najčešće mjesto bio je donji dio leđa, s 19,4 %. Slijede koljena, vrat i ramena te kukovi i zglobovi.
Važan je i podatak da je 11,2 % žena imalo bolove i prije nego što su uopće počele vježbati. Kretanje, dakle, nije uzrok, nego trenutak u kojem se već postojeća napetost jasnije osjeti.
Ako se prepoznajete u tome, na Atmi možete pronaći 11 vježbi za ublažavanje napetosti u vratu i ramenima, kao i dva jednostavna načina da oslobodite pritisnuti živac u lumbalnom dijelu.
Kod dugotrajne ili jake boli razgovor s fizioterapeutom ostaje prvi korak.
4. Svaka četvrta žena traži vježbanje bez skakanja, i za to ima ozbiljan razlog
Verziju treninga bez skakanja ili posebnu blažu varijantu zatražilo je 25,5 % sudionica. Nije riječ o izbjegavanju napora, nego o bolovima te zdjeličnom dnu.
Skakanje podiže pritisak unutar trbušne šupljine i opterećuje zdjelično dno. U presječnom istraživanju na 5130 žena učestalost inkontinencije iznosila je 34,3 %, a svaka sedma žena imala je curenje urina tijekom tjelesne aktivnosti. Za 9,8 % žena to je bila umjerena ili znatna prepreka vježbanju.
O tome se u sadržaju o vježbanju gotovo uopće ne govori, iako se tiče velikog broja žena. Umjesto skakanja, intenzitet se može pronaći u pilatesu, treningu snage i radu na dubokim mišićima trupa, o čemu na Atmi možete pročitati u tekstu o treningu dubokih trbušnih mišića za ravan trbuh i zdrava leđa.
5. Poslije 45. godine tijelo bira mekši ritam
U skupini od 45 godina naviše pilates bira 57,7 % žena, a HIIT tek 19,2 %. Ispod 45 godina odnos je gotovo izjednačen.
Pilates je pritom jedini tip treninga koji raste kroz sve tri dobne skupine. HIIT, suprotno očekivanjima, ima vrhunac u skupini od 35 do 44 godine, a ne kod najmlađih.
Zanimljivo je da intenzitet sam po sebi nije problem. Kada je trening bio zahtjevniji, 52,0 % žena osjećalo se motivirano i zadovoljno. Ali zabrinuto ili frustrirano osjećalo se 34,6 % žena starijih od 45 godina, naspram 6,9 % onih mlađih.
Poruka je jasna. Žene poslije 45. i dalje žele raditi ozbiljno. Ono što im ne odgovara je udar na zglobove. Zato dobro sjeda kretanje koje gradi snagu bez doskoka, poput čučnjeva izvedenih u vlastitom ritmu.
6. Većina žena nema vremena
Kao ono što je najviše utjecalo na broj odrađenih treninga, nedostatak vremena navelo je 30,6 % žena, a nedostatak motivacije 11,2 %. Omjer je gotovo tri prema jedan.
Zanimljiv je i obrazac po dobi: nedostatak vremena navodi 50% žena u skupini od 25 do 34 godine, 34,1 % u skupini od 35 do 44 te 15,0 % u skupini od 45 do 54 godine.
Ako Vam se čini da vremena za sebe nikada nema, možda će pomoći podsjetnik da briga o sebi ne mora biti velik projekt. Atma je za to pripremila 45 jednostavnih vježbi za zdravlje uma, tijela i duše, a Antonia redovno objavljuje kratke video treninge na svom BlissFit YouTube kanalu.
7. Trideset minuta je stvarna mjera, a ne kompromis
Trening u trajanju od 20 do 30 minuta bira 50,0 % žena, još 25,5 % bira 30 do 40 minuta, dok trening duži od 40 minuta bira 3,1 %, dakle tri žene od 98.
Zbrojimo i vidjet ćemo da 75,5 % žena traži trening između 20 i 40 minuta, a 64,3 % njih traži pola sata ili manje.
Zaključak koji se nameće nije da žene traže manje napora, nego da traže format koji se stvarno može odraditi. Kratki treninzi s vlastitom tjelesnom težinom, poput onih iz Atminog teksta o vježbama bez rekvizita, tu su najbliži stvarnom životu.
8. Početnice su bile jednako ustrajne kao iskusne vježbačice
Pet ili više treninga tjedno odradilo je 65,0 % žena koje prije nisu trenirale redovito i 71,4 % onih koje su već trenirale tri i više puta tjedno. Razlika je 6,4 postotna boda.
Raspon kroz sve četiri razine iskustva iznosi svega 11,4 postotna boda, od 60,0 % do 71,4 %.
Podatak dobiva na težini kada mu se doda još jedan: bez ikakve rutine u izazov je ušlo 61,2 % svih sudionica. Nije, dakle, riječ o skupini iskusnih vježbačica, nego o ženama koje su krenule od nule, u vlastitoj dnevnoj sobi, između posla i obitelji.
Što ovi podaci govore ženama koje razmišljaju o povratku kretanju
Ako se u ovim brojkama prepoznajete, vjerojatno ste primijetili jednou stvar.
Gotovo ništa u njima ne govori o disciplini, a gotovo sve o okolnostima.
Žene iz regije koje su sudjelovale u ovom izazovu ne dolaze kao iz “reklame”. Dvije trećine njih nosilo je neko ograničenje, tri četvrtine imalo je na raspolaganju pola sata, a većina je krenula bez ikakve rutine. Unatoč tome, odradile su više nego što je i sama trenerica mogla pretpostaviti.
Možda je najkorisniji zaključak upravo taj da program treba prilagoditi Vašem životu, a ne obrnuto. Trideset minuta koje ćete stvarno odraditi vrijede više od sat vremena koje ćete odgađati, a kretanje koje poštuje Vaše tijelo održat će se dulje od onoga koje ga ignorira.
Cjelovito istraživanje, zajedno s metodologijom, grafovima i popisom svih ograničenja, dostupno je na BlissFit stranici, a više o autorici možete pročitati na njezinoj stranici.
fitness trenerica i nutricionistica – Antonia Ćosić
