Danas se meditacija u velikoj mjeri preporučuje kao praksa koja umiruje um, otklanja stres, pomaže u dostizanju viših razina koncentracije ili opuštanja itd. U ovom članku objašnjavamo razliku između meditacije i pojanja, zašto je u današnje vrijeme teško meditirati i zašto pojanje ima veći značaj za one koji teže duhovnom rastu.
U članku koristimo termin „meditacija“ za opis nadsvjesnog stanja bez misli. To stanje se može iskusiti nakon intenzivnog vježbanja. Pojanje je ponavljanje Božjeg Imena.
Sljedeća tablica prikazuje zašto u sadašnjem razdoblju Kaliyuge pojanje pruža više dobrobiti od meditacije.
| Meditacija | Pojanje | ||
|
1. Ograničenja u duhovnoj praksi |
A. Koliko ljudi može prakticirati? | Poneki | Puno |
| B. Koliko dugo se može raditi tijekom dana? | Nekoliko sati | Puno sati | |
| C. Razlog | U meditaciji postoje ograničenja jer osoba mora sjediti na određenom mjestu, koncentrirati se na disanje i koncentrirati svoj um. | Nema ograničenja u pojanju jer osoba može pojati bilo gdje. | |
|
2. Razlozi za postizanje manje ili veće dobrobiti |
1. Osoba ne može raditi služenje (Satseva) dok meditira.
2. U podsvjesnom umu se ne stvaraju nove impresije kao što je slučaj kod pojanja. Uslijed toga potrebno je više vremena kako bi se uništile impresije koje osoba nosi iz mnogih prethodnih života i pročistio um. 3. Moguće je biti u komunikaciji s Bogom, međutim u doba Kaliyuge u kojem se nalazimo malo ljudi može to postići putem meditacije. |
1. Pojajući osoba može raditi služenje (Satsevu).
2. U podsvjesnom umu se stvaraju impresije pojanja, poništavaju se impresije iz prošlih života i manje vremena je potrebno da se pročisti um. 3. Moguće je biti u stalnoj komunikaciji s Bogom. |
|
Slijedi detaljnija analiza praktičnih dobrobiti pojanja u usporedbi s meditacijom.
Widget not in any sidebars
Nesmetana duhovna praksa: U meditaciji moramo sjediti u određenom položaju. Ako patimo od bolova u leđima, sjedenje u tom položaju može biti otežano. Kod pojanja nemamo takvih ograničenja. Nadalje, kod pojanja nije potrebno vrijeme za ulaženje u meditativno stanje kao kod meditacije.
Kontinuitet duhovne prakse: Teško je meditirati cijeli dan bez prekida, dok pojanje može teći neprekidno. Da bismo se spojili s Božanskim principom, neophodno je neprekidno obavljati duhovnu praksu.
Smanjenje broja impresija: Možemo pojati i dok jedemo. Dok nam je um zaokupljen pojanjem, zaboravljamo što jedemo i to nam pomaže da se smanji broj impresija prema određenoj hrani. Ako nastavimo pojati prilikom obavljanja svih aktivnosti, sve impresije se polako smanjuju. Prilikom meditiranja to se ne događa.
Stalno „probuđeno stanje“ ili duhovno iskustvo Boga: Osoba koja meditira izlazi iz stanja meditacije u budno stanje budući da postoji sklonost ka fizičkoj dimenziji. S druge strane, kad je pojanje kontinuirano, mi smo stalno u „probuđenom stanju“, tj. na neki način smo u stalnom stanju meditacije.
Privučenost fizičkoj dimenziji: Impresije u podsvjesnom umu nas vuku prema fizičkoj dimenziji. Tijekom meditacije sklonosti iz podsvjesnog uma su potisnute, ali ne i uklonjene. Pojanjem se one u velikoj mjeri uklanjaju.
Nastanak suptilnih misli u umu: Održavanje uma bez misli znači ne obraćanje pažnje na ono što se događa unutar ili izvan nas. Međutim, u ovom stanju suptilne impresije u nekom trenutku ipak izađu na površinu. S druge strane, kad se koncentriramo na Božje Ime, zbog odbijanja drugih misli ili uspostavljanja centra Bogoljublja, suptilne impresije ne dolaze do svjesnog uma. Zbog toga je pojanje superiornije od stanja bez misli.
Duhovna iskustva i duhovna razina: Duhovna iskustva koja osoba ima dok je u meditativnom stanju nisu odraz njegove duhovne razine. Nasuprot tome, duhovna iskustva tijekom pojanja ukazuju na duhovnu razinu osobe. Na primjer, dostizanje stanja bez misli u meditaciji ne znači da je osoba dostigla Samospoznaju, dok iskustvo neprekidnog pojanja govori o dostizanju duhovne razine od 40%.
Ego:
Ego je veći i teže ga je prevladati putem meditacije iz nekoliko razloga:
- Nije lako ostvariti povezanost s Božjim principom tijekom meditacije jer ostaje ideja i iskustvo da smo odvojeni od Boga. Osjećaj „ja sam odvojen od Boga“ je ego.
- Lako je imati misli kao što su: „Ja meditiram“, „Ja ulazim u meditativno stanje“, koje ne samo da povećavaju svijest o sebi, umu i tijelu, već mogu voditi i do misli da smo posebni i jedinstveni i tako povećavati ego.
Dok pojamo, svjesniji smo Boga. Imamo i svijest da pojamo samo zahvaljujući Božjoj milosti. Kao rezultat, ne razvija se ego obavljanja duhovne prakse, već dolazi do njegove razgradnje.
Pojanje nas štiti od negativnih energija: U stanju meditacije u umu nema misli. U tom stanju nas mogu ometati negativne energije. S druge strane, kada pojamo oko nas se stvara zaštitni omotač koji nas štiti od negativnih energija.
Potpunost u duhovnoj praksi: Pojanje možemo raditi tijekom bilo koje svakodnevne aktivnosti, što znači da se istovremeno mogu događati i drugi aspekti duhovne prakse. Na primjer, osoba se može truditi razviti duhovnu emociju (bhav), bezuslovnu duhovnu ljubav (priti), može proučavati svoje osobne mane i ego i truditi se smanjiti ih i tako dalje. Ovo je važno jer trebamo obavljati duhovnu praksu dok ispunjavamo druge obaveze, kao što je briga o kućanstvu, djeci, poslu itd.
Danas mnogi ljudi prakticiraju meditaciju kao psihološku tehniku za samopomoć, prije nego alat za duhovni rast. Zbog toga su i dobrobiti koje proistječu iz takve meditacije na psihološkoj razini.
Na osnovu usporedbe koju smo u tekstu predstavili, u današnje vrijeme pojanje ima veću vrijednost za duhovni rast.
Ako već meditirate sa željom da ostvarite duhovni rast, preporučujemo da meditaciju dopunite duhovnom praksom pojanja. U našem članku Koje Božje Ime treba ponavljati možete naći više informacija o tome koje Božje Ime trebamo pojati.
Izvor: SSRF, Pojanje i meditacija – u čemu je razlika?
