jātasya hi dhruvo mrtyur
dhruvaḿ janma mrtasya ca
Onaj tko se rodio će sigurno umrijeti, a nakon smrti će se sigurno ponovo roditi. (Bhagavad-gita 2.27.)
Postoje neka pitanja koja se provlače kroz cijelo postojanje ljudskog roda. Kuda idemo nakon smrti? Da li i dalje postojimo ili jednostavno se život utrne poput izgorene svijeće. Ako postoji ponovno rođenje zašto se nitko nije vratio da nam objavi radosnu vijest?
Odgovore su nam prenosili rijetki ljudi koji su doživjeli iskustvo blisko smrti. Ili bolje rečeno, iskustvo nakon smrti. Sve te priče nisu bile dovoljne da uvjere običnog čovjeka da je život puno magičniji od svakodnevne borbe za koricu kruha. Te priče su toliko živopisne i stvarne da je teško povjerovati da većinu ljudi čine nevjerne Tome, urođeni skeptici. Ne, ne, to nije dovoljno, govore oni. Daj još dokaza. Nešto konkretno. Za neke od tih ljudi ni Anitina priča neće biti dovoljan dokaz o veličanstvenom životu koji prolazi mimo nas. Ali, ljudima otvorenog srca, iskustvo koje je doživjela Anita Moorjani će potaknuti i rasplamsati pomalo utrnjeni žar za životom.
Život s rakom
Njena priča života je započela saznanjem da ima rak. Četiri duge godine je umirala polako dok joj je rak izjedao tijelo, sve dok jednoga dana nije pala u komu i doživjela iskustvo koje ju je duboko promijenilo. Barem djelomice će ta priča promijeniti i naše živote. A razlog je jednostavan. Anitino iskreno obraćanje čitateljima je posljedica direktnog iskustva koje rijetki mogu ispričati jer su se vratili u ovaj život nakon kratkog ali duboko poticajnog putovanja do smrti i natrag. 2012. godine je objavila knjigu o tom iskustvu: Dying to be Me (Ponovno rođena; VBZ 2015.) http://www.vbz.hr/knjiga/moorjani-anita-ponovno-roena.
Rođena u Indijskoj obitelji u Singapuru i odrasla u Hong Kongu u multietničkoj zajednici gdje se govori hindi, engleski i kineski, odrastala je prilagođavajući svoj život zajednici i obitelji. Rak kao bolest nije postojao u njenoj obitelji. Ona ga je prva dobila. Uz svaku bolest dolaze i pitanja. Zašto ja, koja je moja krivica, kako se izliječiti… Probala je Ayur vedu, kinesku medicinu, kemoterapiju. Rak je pobjeđivao. Četiri godine je trajala borba između Anite i bolesti. Bitka koju je Anita gubila.
Nakon smrti
U momentu kada je izgubila sve otkrio joj se novi svijet. Svijet bez boli i patnje. Tu počinje njena priča koja govori tko smo zaista mi. O tome da živimo i bez tijela, da smo vječni, puni znanja i blaženstva. Bezuvjetna ljubav ju je preplavila i osjećala je da se napokon probudila. Postala je svjesna svih života koje je živjela istovremeno. Vjerojatno je teško koristiti riječi svakodnevnog govora za opisivanje nadnaravnog doživljaja i prebaciti transcendentalne osjećaje u ograničeni trodimenzionalni svijet gdje prvenstveno komuniciramo riječima. Konačno sam stigla kući. Rekla je Anita kada je napustila bolešću iscrpljeno tijelo.
Njena priča teče tako glatko i stvarno da izgleda tako jednostavno. Tako je lako se probuditi iz izmaglice materijalnog svijeta i postati probuđen i pun svjesnosti o tome tko smo. Anita je primijetila da je U tom svijetu nestala sva bol, žalost i tuga. Postajala je svjesna svega oko sebe iako joj je fizičko tijelo bilo duboko u komi. Znala je svaku riječ koja je izgovorena među liječnicima i njenim najmilijima. U trenutku prepuštanja preplavila ju je bezuvjetna ljubav i osjećala je ne kao da je napustila tijelo već da se probudila iz nekog ružnog sna. Duša mi je konačno vidjela svoju stvarnu veličanstvenost.
Tko sam ja?
Naši životi nisu sjecište prostora i vremena, prikazani kao linija života od rođenja, preko odrastanja, starosti pa do smrti. Naši životi (množina) su po njenim riječima, trenutni događaji jer sve što se dešavalo i što će se tek dogoditi, odvija se upravo sada. Jer samo sada i postoji. Ne postoji linearno vrijeme. Anita nije prva koja je to uvidjela i izrekla. Ali nije jednostavno to shvatiti i prihvatiti.
Svemir ima smisla, shvatila sam. Otvarala su se vrata percepcije. Znam zašto imam rak. Razlog je strah. Polako su se pojavljivali odgovori na mnoga pitanja koja su godinama bila nedorečena. Najednom sam postala preplavljena shvaćanjem da Bog nije biće, već stanje bića…a da sam ja bila to stanje bića. Zanimljiv preokret u shvaćanju tko smo mi u odnosu na Svevišnjeg. Njena se priča nastavlja sa širenjem svijesti kada je shvatila smo svi povezani. Baš svi. Svaki čovjek, biljka, životinja, planine. Sve što je živo i neživo u cijelom Svemiru.
Živjeti neustrašivo
Svatko tko bude pročitao njenu knjigu na svoj način će interpretirati Anitino životno iskustvo. To nije nešto što se dešava svakome od nas barem jednom u životu. Zato postoje ljudi, poput Anite Moorjani, koji nam mogu opisati takva iskustva stvarnog života. Iskustva života izvan ovog materijalnog tijela, izvan Platonove pećine, iznad svega opipljivog. Ovo je priča namijenjena za one koje vjeruju. Credo quia absurdum, vjerujem jer se protivi zdravom razumu. Istom razumu koji ne može odgovoriti na obična pitanja: Tko sam, odakle dolazim, kamo idem?
Usprkos neizlječivoj bolesti, Anita se potpuno oporavila za samo nekoliko tjedana. Umjesto da je bila mrtva, ona je izrekla svoje iskustvo na web stranici www.nderf.org gdje su i mnogi drugi govorili o iskustvu bliske smrti. Nakon toga je slijedila knjiga i brojna predavanja širom svijeta. 14. i 15. ožujka Anita Moorjani će održati predavanje u Zagrebu (http://alternativainformacije.com/prijavnica-za-anitu-moorjani-u-zagrebu/) gdje ćemo iz prve ruke moći čuti tu nevjerojatnu priču.
Kao pripremu za to predavanje navodim njene riječi koje ukratko opisuju njeno poimanje života u kojeg se vratila nakon velikog putovanja: Jedino univerzalno rješenje koje vam mogu ponuditi je da bezuvjetno volite sebe i da neustrašivo budete ono što jeste!
Autor: Neven Ilak
