Često kažete: “Dao bih ja, ali samo onima koji zaslužuju.” Drveće u voćnjaku vašem ne kaže tako, kao ni stada na pašnjaku vašem. Daju da bi mogli živjeti – jer čuvanje je propadanje.
Ima onih što daju malo od svog blaga i za to što daju, priznanju se nadaju, a ta skrivena nada obezvređuje njihove darove.
A postoje i oni što malo imaju, a sve daju. Takvi u život vjeruju, a njihova škrinja nikad nije prazna.
Ima onih što s radošću daju, a radost im je nagrada. I onih koji s bolom daju, a taj bol krštenje je njihovo.
A ima i onih što daju, a bol u davanju ne poznaju, za radošću ne žude, nit vrlinu svoju u davanju ističu; daju kao što u dolu mirta u polju odiše miomirisom svojim.
Kroz ruke takvih Bog nam se obraća, kroz oči njihove smiješi se na zemlju.
Često kažete: “Dao bih ja, ali samo onima koji zaslužuju.”
Drveće u voćnjaku vašem ne kaže tako, kao ni stada na pašnjaku vašem. Daju da bi mogli da žive, jer čuvanje je propadanje.
Jer onaj tko je vrijedan dana svojih i noći svojih, bez sumnje je vrijedan svega što imate da mu date.
A onaj tko je zaslužio da se napoji na moru života, dostojan je i da natoči pehar na vašem potočiću.
I tko ste vi da bi čovjek pred vama grudi svoje razderao i ponos svoj pogazio, kako biste vidjeli njegovu vrijednost ogoljenu i njegov ponos pogažen?
Najprije se uvjerite da ste vi davanja dostojni i da kroz vas valja dati. Jer uistinu, život je taj što životu daje, dok ste vi, što se darodavcem smatrate, ništa drugo do svjedoci.
Khalil Gibran
alternativainformacije.com
