Nemojte živjeti na ‘autopilotu’ – preuzmite odgovornost!

Da bismo svjesno utjecali na svoj fizički život, potrebno je osvijestiti podsvjesni um i ovladati tehnikama njegove kontrole. U protivnom ćemo samo proletjeti kroz ovaj život u potpunosti na “autopilotu”.

Činit će nam se da samo gledamo zbivanja, a da ništa ne možemo promijeniti. Takav je stav suprotan stavu osobe koja se ozbiljno bavi duhovnim životom. Pravilan bi stav trebao biti preuzimanje odgovornosti za svaku misao, emociju i jačinu fokusa, i prihvaćanje fizičke realnosti kao direktnog proizvoda našeg fokusa.

To je prvi korak u ozdravljenju; preuzimanje odgovornosti za sve što nam se događa.

To se vrlo lako postiže sljedećim primjerom:

Zamislite stablo nasred livade okružene šumom. Priđite mu i zagrlite ga, osjetite koru drveta, pogledajte prema krošnji i opazite kako se osjećate. Sad se postavlja sljedeće pitanje: može li itko osim vas znati što ste zamislili u detalje (boju livade, šume, osjećaj kore drveta, impresiju krošnje, lišće itd.)? Odgovor je, naravno, ne. Nitko osim nas samih nikad ne može doživjeti našu viziju, kao što ni mi ne možemo doživjeti stanje uma druge osobe. Naše su impresije uvi­jek samo naše, upravo iz razloga što smo ih mi sami kreirali, a nakon toga i osjetili kao kemijsku posljedicu u svome tijelu. Bez obzira na to kakva je sugestija ili utjecaj vanjskog svijeta, naša interpretacija unutar uma naš je vlastiti izbor. Dok sam ja sugerirao stablo, netko je mogao zamisliti zgradu, ili avion, na primjer.

Realnost moje sugestije nije uzrok kreacije vaših misli, već slobodna volja onoga tko zamišlja. Slobodna volja u ovom svijetu očituje se ovisno o tome na što se fokusiramo. To je jedina slobodna točka našeg neovisnog djelovanja. Fokus možemo usmjeriti gdje god mi hoćemo, i u tome nas nitko i ništa ne može spriječiti. Upravo u usmjeravanju fokusa leži tajna ozdravljenja i sreće. A to je sve naša vlastita odluka; to na što ćemo se fokusirati i koliko dugo, naš je vlastiti i slobodni odabir. Budući da su misli, emocije i želje naša vlastita kreacija, mi smo njihovi vlasnici i na taj način potpuno odgovorni za te kreacije.

To znači da bez obzira na to kakve su informacije prisutne u fizičkoj stvarnosti koju doživljavamo u sadašnjem trenutku (financije, obitelj, posao, politika…), način na koji te situacije utječu na nas uvijek je i isključivo naša vlastita kreacija, i stoga naša vlastita odgovornost. Čak i da je fizička realnost “negativna” za nas, emocije koje osjećamo dok promatramo tu realnost naš su vlastiti odabir reagiranja na vanjske podražaje. Baš poput moje sugestije da zamislite stablo, vi ste mogli zamisliti avion, jednostavno tako da odlučite slobodnom voljom unutar svog uma: “Hmmm, on kaže stablo, ali ja hoću zamisliti avion.”

Ukoliko primijetimo da nam se teško oduprijeti sugestiji izvana, moramo shvatiti da to nije ništa drugo do proizvod loše navike, a navike se mogu mijenjati tako da našem umu predstavimo neku drugu naviku.