Stvari nisu uvijek onakve kakvim se čine. Ponekad donosimo brze pretpostavke o ljudima, okolnostima i situacijama. Osuđujemo ih, etiketiramo i stavljamo u kutiju ne uzimajući u obzir da postoji veća slika.
Čovjek je u zračnoj luci čekao međunarodni let. Let mu je kasnio pa je imao malo više slobodnog vremena. Vidio je da su neki kolačići u obližnjoj trgovini na akciji te je pomislio da bi se mogao počastiti. Kupio je dosta kolačića jer je mislio da bi kašnjenje leta moglo potrajati. Sjeo je za stol za kojim je već sjedio jedan čovjek te počeo čitati časopis koji je također ranije uzeo. Izmijenio je pogled s drugim čovjekom, a zatim pokušao izbjeći kontakt očima dok se vraćao čitanju.
Dok je bio zadubljen u svoj časopis slučajno je vidio da je čovjek koji je sjedio kraj njega hrabro zgrabio kolačić iz njegove posude. U početku je ignorirao incident kako bi izbjegao scenu. I sam je zgrabio jedan kolačić te se vratio čitanju časopisa. Ali izgleda da se drugom čovjek toliko svidio kolačić da je uzeo još jedan i počeo ga jesti.
To se nastavilo još neko vrijeme i svakim se trenutkom prvi čovjek sve više i više uznemiravao. Svaki put kad bio on uzeo kolačić, isto bi učinio i drugi čovjek. Kad je ostao zadnji kolačić nervozno ga je uzeo i prelomio ga napola te ga ponudio drugom čovjeku uz sarkastični smiješak. Čovjek je uzeo ponuđeni kolačić, a on nije mogao vjerovati kako se uopće usuđuje i gdje mu je kultura.
U glavi je razmišljao kako netko može biti tako nezahvalan. Drugi je čovjek konačno otišao i sa sobom ponio špraznu posudu. Prvi čovjek nije mogao vjerovati što se upravo dogodilo. Laknulo mu je kad je napokon pozvan njegov let. Prikupio je svoje stvari i dok je dizao torbu vidio je da se tamo nalazi puna posuda kolačića. Bio je potpuno šokiran i iznenađen. Ostao je zatečen.
Pomislio je u sebi – ako su moji kolačići tu, onda su oni kolačići bili – njegovi! Drugi je čovjek dijelio svoje kolačiće dok je prvi mislio da je on taj koji dijeli. I dok je prvi bio ljut i razdražen, drugi je čovjek bio velikodušan i ljubazan.
Osjećao se tako loše zbog toga što se dogodilo, ali nije mogao nigdje pronaći drugog čovjeka da mu se ispriča…
Stvari nisu uvijek onakve kakvim se čine. Ponekad donosimo brze pretpostavke o ljudima, okolnostima i situacijama. Osuđujemo ih, etiketiramo i stavljamo u kutiju ne uzimajući u obzir da postoji puno veća slika.
Ponekad sretnemo nekoga u određenom stanju ili fazi svog života i stereotipiramo ga na određeni način. Nemojmo tako brzo suditi. Nikad ne znaš kad bi se mogao zateći u tuđoj koži.
I zapamtite najbolja isprika je – promijenjeno ponašanje.
Jay Shetty
Pripremio: Dario Duišin Džunić
