Svi ti događaji koje nazivamo neugodnim, jer u nama izazivaju neugodne emocije, zapravo su prerušeni blagoslovi.
Kada se osvrnemo na svoj život, pogledamo ga neovisnim očima, vidjet ćemo ga kao nekakav skup raznoraznih doživljaja i iskustava – lijepih i malo manje lijepih, ugodnih i neugodnih.
Kao blagoslov doživljavamo velike, ugodne događaje, ispunjenje velikih i malih želja, možda neke jednostavne trenutke radosti, a tek ponekad se sjetimo da je i sam naš život jedan veliki blagoslov. Svi ovi, važni i vrijedni blagoslovi logično, imaju i svoju suprotnost, nešto što doživljavamo kao uskraćenost ili čak neku vrstu kazne. To su trenuci nemira, nestabilnosti, uznemirenosti, bola, tuge, ljutnje, doživljaja nepravde, neuspjeha, da ne nastavljam, spisak je poduži.
Promatrajući svoje živote, neki ljudi skloniji su da u njima vide blagoslove, dok drugi pažnju usmjeravaju na neugodne događaje, odnosno negativna iskustva. E sad, mi možda ne biramo događaje u svom životu, ali iskustva koja imamo u vezi s tim događajima svakako biramo. A upravo ta iskustva čine naše živote. Ako se dakle djetinjstva ili mladosti sjećamo kao skupa divnih, blagoslovenih trenutaka sigurnosti, spokoja i nesputane radosti, bez obzira što možda nismo išli na ljetovanje svake godine ili nismo imali nešto što nam je tada bilo važno, naše iskustvo djetinjstva bit će pozitivno, bez obzira na sve neugodnosti koje smo doživjeli u to doba. S druge strane, ukoliko se sjećamo tjeskobe, nemiaštine i patnje, potpuno ignorirajući pozitivne aspekte svog odrastanja, imat ćemo negativnu sliku, odnosno negativno iskustvo. Problem je što mi ta svoja iskustva, nosimo sa sobom kroz cijeli život. Rijetki su ljudi fokusirani na negativno, koji se u nekom trenutku zamisle i urade neku vrstu revizije unutrašnjih doživljaja, pa odaberu da pogledaju i onu drugu, pozitivnu stranu svojih životnih iskustava.
Ipak, svi ti događaji koje nazivamo neugodnim, jer u nama izazivaju neugodne emocije, zapravo su prerušeni blagoslovi. Oni nam pokazuju naše “slijepe mrlje” pomažući nam da unesemo svjetlost tamo gdje je tama. Svaka neugodna emocija ukazuje nam na neki neosviješteni dio našeg unutarnjeg života i zato je ne treba ignorirati. Svaka situacija koja nas uznemiri govori nam da se neki dio nas još uvijek drži starih obrazaca i ne želi da bude u sadašnjosti. Sve što nas čini ranjivim, direktno vodi ka rastu i razvoju, zato i jest blagoslov. Blagoslov su i ljudi koji u nama izazivaju neugodne emocije, baš kao i oni koji nam pružaju utjehu i sigurnost. Ako ovako promatramo život, u svemu ćemo vidjeti blagoslove, jer jedino oni i postoje. Svi događaji su izraz Ljubavi, samo su ponekad prerušeni. Bolje rečeno, mi nismo u stanju da vidimo da je u pitanju blagoslov, izraz Ljubavi, već nam se čini da je u pitanju kazna.
Ne vidimo jer spavamo, a u snu nismo u stanju da spoznamo Istinu. Tek buđenje u naš život donosi svjesnost. Međutim, mi možemo odabrati da potražimo blagoslov u svemu što nam se događa, posebno u uznemirujućim emocijama i trenucima, a tada će naš život biti obasjan svjetlošću svjesnosti, koja je najveći blagoslov.
Suzana Vemić, psih., Centar Prozor
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
