Problemi djece su odraz problema obitelji

Ako u obitelji ukućani nedovoljno dobro slušaju i razumiju dijete, ono se počinje obraćati roditeljima jezikom simptoma – to jest, stvara im probleme koji oni više nisu u stanju ignorirati.

Dijete kao da govori roditeljima: “Prijeko mi je potrebna vaša pažnja i briga!”, ili “Tata i mama, molim vas, ne svađajte se, hoću da ostanete zajedno, jer vas oboje volim!”

Često se mnogi roditelji čude odakle se kod njihovog sina ili kćerke pojavljuju problemi. Na primjer, dijete je previše nemirno, ćudljivo, agresivno, loše uči, izostaje s nastave, dolazi u sukob s nastavnicima i ukućanima, previše je uznemireno, stidljivo, spopadaju ga svakojaki strahovi i tako dalje.

Sve su to različiti simptomi dječjih problema s kojima se roditelji moraju suočiti. Samo neznatan dio tih simptoma mogu biti teškoće samog djeteta u čistom obliku. Većina njih pak su problemi obitelji u kojoj dijete živi. Navest ću dva primjera iz vlastite prakse.

Na konzultaciju kod psihologa došla je majka sa sinom od 13 godina. Dječak redovno odlazi od kuće, ne dolazi po nekoliko dana. Visi po kompjuterskim klubovima i nemoguće ga je odvojiti od igara.

Majka se žali da se toliko već namučila s njim da više nema snage. Pri tome govori o svom sinu s takvom mržnjom, kao da joj je on najgori neprijatelj koji je upropastio cijeli njen život. Počinjemo analizirati što je što.

Postepeno otkrivamo da u obitelji nema oca, da je dječak bio neželjeno dijete, da ima mlađu sestru na koju je usmjerena sva pažnja majke i bake, a sin se u obitelji osjeća kao stranac. Mislim da su dalji komentari nepotrebni.

Drugi primjer:

Otac dolazi na konzultaciju sa sinom adolescentom. Iznosi se problem lošeg uspjeha sina u školi, njegovog odbijanja da uči. Tijekom razgovora se otkriva da se otac stalno svađa s majkom, jer je ljubomoran. Reklo bi se, kakve to ima veze s učenjem sina. Ispostavlja se da ima neposredne veze.

Pošto se on boji razvoda roditelja, dio konfliktne energije u obitelji nesvjesno navlači na sebe. Radi toga je i “morao postati” loš đak. Rezultat toga je da roditelji dio svoje agresije namijenjene jedan drugome usmjeravaju na sina koji na taj način nesvjesno “spašava” obitelj od raspada. Tako ispada da se otac i majka bave njegovim “odgojem” umjesto da riješe problem u vlastitim odnosima.

I prvi i drugi slučaj ilustriraju u psihologiji poznati pojam identificirani pacijent. On označava čovjeka čiji problemski simptom odražava disharmoniju koja postoji unutar obitelji. Odnosno, nešto je narušeno u obitelji, u međusobnim odnosima njenih članova, ali samo jedan od njih stvara problem i nosilac je simptoma.

Vrlo često, zbog svoje bespomoćnosti, identificirani pacijenti su djeca. U svojstvu simptoma pri tome može biti bilo što: školski neuspjeh, loša disciplina, različita oboljenja djeteta (na primjer, noćno mokrenje), svakojaki strahovi i fobije i tako dalje. Na primjer, roditelji su obuzeti svojim problemima, nije im do djeteta i ono, da se ne bi osjećalo zanemarenim, počinje (naravno, nesvjesno) dobivati  loše ocjene u školi.

Nastavnici pozivaju roditelje, dijete dobiva batine. Na kraju krajeva, ono je dobilo pažnju i brigu koje su mu toliko nedostajale. Makar to bilo i u takvom obliku, ali i to je bolje nego ništa. Put rješavanju problema je pronađen – da ga roditelji ne bi zaboravljali, djetetu je neophodno da loše uči.

Kada se u obitelji pojavljuje identificirani pacijent cijela obitelj u pravilu vidi problem samo u njemu i traži pomoć u vezi s njim, formulirajući svoj zahtjev u ovakvom duhu: “Što da radimo s ovim djetetom?” ili: “Učinite s njim nešto!” Paradoks se sastoji u tome što je nemoguće pomoći takvoj djeci ne promijenivši postojeći sistem međusobnih odnosa u obitelji, sistem koji je doveo do problema. Ako, ne shvaćajući to, pokušamo djelovati samo na dijete, ništa nećemo postići.

Sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća vršena su istraživanja u obiteljima u kojima je bilo oboljelih od shizofrenije da bi se otkrilo kako su obiteljski odnosi međusobno povezani s bolešću jednog od članova porodice. Ispostavilo se da je promjena stanja bolesnika tijekom liječenja vodila do promjene stanja cijele obitelji. Što mislite, u kojem pravcu?

Poboljšanje bolesnika dovodilo je do pogoršanja međusobnih odnosa u obitelji! Događaju se neke loše stvari: ispada da je obitelj nesvjesno bila zainteresirana za tešku bolest jednog od svojih članova. Pri tome je također jasno da liječenje bolesnika ne bi moglo dati trajne rezultate bez promjene čitavog sistema međusobnih odnosa u obitelji.

Naravno, shizofrenija je krajnji primjer, ali on ilustrira opći princip, opću zakonitost koja djeluje i na ne tako teške probleme. Nažalost, oba opisana slučaja s dječacima-adolescentima pokazala su se, kako ponekad kažu doktori, neizlječivim, to jest, previše zapuštenim.

Roditelji su došli sa zahtjevom: učinite nešto s našim djetetom. Nisu bili spremni uvidjeti kako oni sami stvaraju probleme kod svoje djece. Što čeka njihovu djecu u budućnosti? Misliti o tome je previše tužno.

Od ovakvih stvari nisu pošteđene ni obitelji vjernika, naročito onih gdje se vjera samo deklarira za sebe i za okolinu, ali je u raskoraku s realnim postupcima. Poznavao sam jednu osobu koja je sve svoje slobodno vrijeme posvećivala vrlo plemenitom poslu – služenju u sestrinstvu koje je organizirano pri hramu.

Ona je posjećivala u bolnici djecu bez roditelja i njegovala ih je. Pri tome se žena stalno žalila na probleme s mužem i s vlastitom djecom: na njihov loš uspeh, loše ponašanje u školi i tako dalje. Ali, pomažući drugoj deci, ona je u realnosti zapustila svoju obitelj. Točnije, kako mi to kažemo, izbjegla je rješavanje problema u vlastitoj obitelji, potpuno se posvetivši sestrinstvu.

Teško je da će vjernici otići kod psihologa, već će se prije obratiti za pomoć svećeniku. Ali suština njihovog problema ostaje ista: “Šta da radim s mojim djetetom?” Tu nisu dovoljni obični savjeti o neophodnosti molitve za svoju djecu, zato što molitva za nekoga pretpostavlja iskrenu i vatrenu ljubav prema tom čovjeku. U danom slučaju radi se upravo o nedostatku takve ljubavi, njenom deficitu.

Važno je, uspostavivši kontakt, pokazati tim ljudima kako svojim postupcima i svojim odnosom stvaraju probleme kod svoje djece da bi kroz shvaćanje i uviđanje toga mogli krenuti putem promjene. Navest ću još jedan slučaj iz prakse.

Majka je dovela kćerku na konzultaciju. Djevojčica je pohađala osmi razred. Problem je bio pušenje. Pri tome je problem prijavila majka. Teško da bi kćerka došla na konzultaciju da majka nije inzistirala na tome. U jednom trenutku upitao sam djevojčicu što će se za nju promijeniti ako ostavi pušenje.

Odgovorila je da će se odnosi s mamom popraviti. To je značilo da je njeno pušenje simptom koji regulira njen odnos s majkom. U najmanju ruku, uz pomoć tog simptoma ona kao da je privlačila majčinu pažnju na sebe. Dalje se naš rad uglavnom odvijao oko teme međusobnih odnosa s majkom.

Rezultati su bili sljedeći. Djevojčica je istakla da su se njeni odnosi s majkom poboljšali, pri čemu, kao da je usput prestala i pušiti. Odnosno, pušenje je u danom slučaju bilo samo simptom koji odražava probleme u odnosima majke sa kćerkom.

Ako u obitelji ukućani nedovoljno dobro slušaju i razumiju dijete, ono se počinje obraćati roditeljima jezikom simptoma – to jest, stvara im probleme koje oni više nisu u stanju ignorirati. Dijete kao da govori roditeljima: “Prijeko mi je potrebna vaša pažnja i briga!”, ili “Tata i mama, molim vas, ne svađajte se, hoću da ostanete zajedno, jer vas oboje volim!” – i tako dalje.

Zato, dragi roditelji, ako vas odjednom počnu uznemiravati neki problemi vaše djece, najprije stavite sebe na njihovo mjesto. Doslovno pogledajte obiteljsku situaciju očima svog djeteta, u njegovo ime opišite kako doživljavate tu situaciju: što vas uznemirava, što vam je potrebno, što očekujete od roditelja, što im hoćete reći.

Napravite svojevrsni prijevod s jednog jezika na drugi: izrazite u ime djeteta ono što dijete jezikom simptoma govori jednostavnim riječima upućenim vama.

Često je taj jednostavan korak dovoljan da dođe do važnih promjena u odnosima.

Maksim Bondarenko, psiholog/detinjarije