Svaka dvadeseta osoba u SAD-u (5% populacije) pati od anksioznosti ili paničnih napada. Podaci o tome koliko postotaka ljudi pati od ovog problema u našoj zemlji ne postoje, jer su takva istraživanja vrlo skupa za izvođenje (Epidemiološka istraživanja). Jedno je sigurno, a to je da su ratovi (prije svega bombardiranja) doveli do porasta javljanja ovog i drugih anksioznih problema. Ali pored okidača stresa iz vanjske okoline, ljudi koji su skloni ovoj vrsti problema imaju određene karakterstrike koje ih predisponiraju (čine podložnim) za ovu vrstu problema. Ti predisponirajući faktori su i genetskog i okolinskog porijekla.
Ako patite od anksioznosti ili paničnih napada vi onda imate i određeni broj specifičnih crta osobnosti (od kojih su većina uglavnom pozitivne) i koje vas odvajaju od tzv. “prosječne osobe”.
Crte osobnosti osoba sklonih napadima panike i anksioznosti
Vi ste vrlo senzitivni. Vi ste osjetljivi na stimulanse iz okoline kao što su temperatura, svjetlo, mirisi i zvukovi. Također ste često osjetljivi na druge ljude i njihove osjećaje. Mnoge osobe s problemom anksioznosti/paničnih napada imaju visoko razvijenu intuiciju.
Vi ste vjerovatno osoba s nadprosječnim IQ-om.
Vi ste kreativni. Biti inteligentan i ujedno i kreativan je odlična stvar. Tipično, vi imate vrlo bogatu i snažnu imaginaciju.
Vi imate intenzivne emocije i visok stupanj emocionalne reaktivnosti. To je obično urođena crta, koja čini vaše životno iskustvo snažnijim i jačim.
Mnoge poznate osobe imaju ovakav profil osobnosti koji je u vezi s anksioznošću i fobijama i među ostalim tu spadaju: Johny Carson, Barbara Streisand, Carly Simon, Bob Dylan i Vladimir Horowitz.
Djeca roditelja koji pate od anksioznosti i fobija na nesreću, često nauče odnositi se prema vanjskom svijetu kao opasnom mjestu. Slijedi spisak onoga što može doprinositi anksioznosti/paničnim napadima:
Vaši roditelji su vjerovatno bili vrlo kritični i/ili su vam postavljali vrlo visoke standarde. Dijete koje raste s kritičkim, perfekcionističkim roditeljima nikada nije potpuno sigurno da li je prihvaćeno od strane svojih roditelja. Kao odrasla, ovakva osoba može postati previše željna (pohlepna) da joj se udovoljava, previše željna da dobro izgleda i da bude osoba koja “vrijedi”, a sve to na račun zadovoljenja vlastitih potreba i osjećaja. Ako ste rasli s osjećajem nesigurnosti, imat ćete tendenciju da kao odrasla osoba zavisite od sigurne osobe ili sigurnog mjesta i uskratit ćete sebi aktivnosti koje podrazumijevaju publiku, javno izvođenje ili socijalne situacije u kojima postoji mogućnost da ispadnete “loši”.
Widget not in any sidebars
Vi ste rasli s emocionalnom nesigurnošću i ovisnošću. Postoji veliki broj disfunkcionalnih situacija u obitelji koje mogu stvoriti duboko ukorjenjenu nesigurnost kod djeteta. Gubitak roditelja uslijed smrti ili razvoda može pogodovati razvoju jakih strahova od ostavljanja u djetinjstvu. Zanemarivanje, odbacivanje, fizičko i seksualno zlostavljanje ili alkoholizam u obiteljii može doprinijeti da se dijete osjeća vrlo nesigurno. Kada dijete odgovori na tu nesigurnost jakom ovisnošću, postavljena je osnova za kasniju tendenciju za prezaštićenošću (traženju oslonca) u sigurnoj osobi ili sigurnom mjestu. Iako anksioznost/panični napadi nisu jedini tip problema koji se može razviti kod djece koja su naučila biti previše ovisna, to je čest ishod.
Vi možda imate kumulativni stres. Stres se može gomilati mjesecima ili godinama kao posljedica dugoročnih psiholoških (neriješenih) problema. Stres se također može akumulirati kao posljedica velikog broja “velikih životnih promjena” (kao što su brak ili razvod, mijenjanje poslova, mijenjanje mjesta stanovanja, zdravstvenih ili financijskih problema itd.) tijekom kratkog vremenskog perioda. Kada se stresom ne upravlja na adekvatan način, on ima tendenciju da se akumulira. Dugoročni efekti stresa su različiti. Neki ljudi razviju kronične tenzijske glavobolje, čir, visok krvni tlak itd. Neki postanu depresivni. Kod onih osoba kod kojih postoji genetska predisponiranost za anksiozno reagiranje, panični napadi se mogu javiti umjesto psihosomatskih bolesti. Važna implikacija navedenog je da adekvatno upravljanje stresom – uključujući relaksaciju, vježbanje, dobru ishranu, upravljanje vremenom, socijalnu podršku i usvajanje nisko-stresnih uvjerenja i stavova u vezi života, može pomoći u redukciji ili eliminiranju vaše vulnerabilnosti na panične napade.
Dr Vladimir Mišić
psiholog i psihoterapeut
email: [email protected]
