U današnjem ritmu života prilično je jednostavno zaboraviti sebe i biti izvan sebe, jer ritam života je ubrzan i pretrpan podražajima i informacijama izvana. Tako je naša pažnja zaokupljena onime što se događa izvan nas i ako dozvolimo da se to stalno događa, zaista budemo “izvan sebe”. Kao da živimo na površini samih sebe, nepovezani sa svojom suštinom i pravom biti. Takvo stanje nas ne ispunjava i što god postigli i imali izvana, ne postižemo unutarnje ispunjenje.
Međutim, postoje načini kako se vratiti sebi. Jedan od načina je meditacija. Naravno, postoje mnoge vrste meditacije, ali ona koju ću ovdje spomenuti je meditacija svjesnog promatranja.
Ugodno se smjestite u polulotosov položaj ili sjednite u stolicu (uspravne kralježnice, dlanova opuštenih u krilu, oba stopala su na podu u širini kukova). Kod ove meditacije nije toliko važno biti u savršenom položaju, već u onome koji nam je ugodan, kako bi mogli promatrati procese koji se odvijaju.
Započnite s promatranjem-osluškivanjem okoline. U ovom slučaju okolinu promatramo zatvorenih očiju, odnosno više ju osjećamo i promatramo unutarnjim okom. Definiramo zvukove, mirise, temperaturu zraka i sve ono što nas okružuje u sadašnjem trenutku.
Postajemo svjesni okoline u kojoj se nalazimo.
Zatim pažnju prebacujemo na promatranje svojeg tijela. Skeniramo tijelo od glave do stopala i vidimo postoji li nekakva senzacija koja je prisutna (napetost, opuštenost, bol, svrbež, trnci, hladnoća, toplina…). Tako postajemo svjesni svojeg prvog, najopipljivijeg sloja – fizičkog tijela. Na taj način se polako počinjemo vraćati sebi.
Promatrajući vlastito tijelo spoznajemo da postoji tijelo i onaj koji promatra tijelo. A tko smo pravi mi?
Zatim isti proces ponavljamo s mislima i na kraju s emocijama. Tako promatrajući dijelove sebe, shvaćamo da mi nismo niti tijelo, niti misli, niti smo emocije. Na taj način približavamo se promatraču unutar sebe, odnosno svojoj biti. Ta bit je uvijek mirna, sve promatra i ništa ne sudi. Vrlo je ugodno i regenerirajuće biti povezan s tim dijelom sebe. Kada promatramo i djelujemo iz tog dijela sebe svijet izgleda potpuno drugačije i osjećamo da se ne moramo boriti već tečemo sa životom. Tada živimo iz dijela sebe koji je na potpuno drugačiji način povezan sa svime što ga okružuje, osjeća se dijelom cjeline, a ne jedinkom koja je izdvojena od svega ostalog.
Živjeti iz svojeg središta i svoje prave prirode je stanje koja većina ljudi nesvjesno traži izvan sebe (kupujući stvari, realizirajući projekte, ostvarujući odnose), ali tu dubinu ispunjenosti, ljubavi i mira možemo osjetiti jedino kroz vezu sa samim sobom, sa životom unutar nas. To je naša bit. Mi smo život koji se manifestira u beskonačno mnogo oblika.
Promatrati svijet iz svojeg središta, iz svoje biti je najveće blagostanje koje možemo postići.
Autor: Iva Solarević Jeličić, prof.
ordinacija.hr
Stock images by DepositPhotos.
