Narednih pet postova posvećeno je sutrama, odnosno temeljnim duhovnim učenjima koja su relevantna za doba Vodenjaka – astrološki ciklus u kojemu se naša planeta trenutno nalazi. Doba Vodenjaka je, prema nekim tvrdnjama, službeno nastupilo 21.12.2020. i to konjukcijom Jupitera i Saturna u znaku Vodenjaka. Ovom razdoblju je prethodilo doba vladavine Riba. Kao i prethodno i ovo doba sa sobom donosi brojne lekcije, a temeljno obilježje mu je upravo potraga za slobodom.
Sutre su bogata ostavština naših predaka, koji su nam kroz njih nastojali poslati relevantne poruke te tako olakšati izazove doba u kojemu se sada nalazimo. Svaka sutra je poput svijeće kojoj je cilj osvijetliti stazu kojom hodamo. One nas vode putevima neizvjesnosti – od tame ka svjetlu, sumirajući složene duhovne koncepte ili učenja u jednostavne, neproširene rečenice. Sutre su sami vrhovi santi leda koji afirmiraju i sažimaju, te tako predstavljaju samu srž opširnih učenja, koja leže u njima.
Meditirajući na sutre, mi prodiremo dublje do pozadinskih učenja koja ih grade te radimo na njihovoj internalizaciji. Internalizacija se prvo događa na mentalnoj razini – ona povećava obim našeg znanja te mijenja način na koji razumijemo svijet oko sebe. Ovo mentalno znanje pak povećava našu osobnu odgovornost i priprema nas za pravi skok u svijet onkraj osjetila ili nas, možda, u njemu drži zarobljenima. U trenutku u kojem pomislimo da znamo, mi ne znamo.
Pali smo u klopku ega te, busajući se u prsa, znanje koje imamo vjerojatno samo koristimo kako bismo uzdigli svoju lažnu osobnost, nahranili niski osjećaj vlastite vrijednosti te produbili razliku između “mi i oni”. Ukoliko potraje, ova faza blokira naš daljnji rast i onemogućava određenom znanju da zahvati sve segmente našeg bića te tako uistinu postane živo u nama.
Samo i isključivo zahvaljujući dugotrajnoj i intenzivnoj duhovnoj praksi, proces internalizacije ovih znanja se nastavlja. Internalizacijom, svaka sutra postaje našom istinom te drastično mijenja način na koji promatramo, razumijemo i odgovaramo na sebe, svoj život i sve što se u njemu zbiva (Kao da između ovo “troje” postoji ikakva stvarna diferencijacija!) Internalizacija donosi pomirenje i istinsku autentičnost. Drugim riječima, ono što mislimo, to radimo, govorimo i zaista živimo u svojoj svakodnevici.
Sutre, kako je već naglašeno, sažimaju. Cilj ovog teksta je (očito) ići suprotnim smjerom- ponirati u suštinska učenja te ista predstaviti. Ideja je to učiniti na razumljiv, ali i dalje vrlo sažet način.
Najbolji način za razumijevanje svega pa i ovih sutri, je uvijek rad na sebi. Razvoj osobne prakse. Meditacija. Ono što nam može pomoći u ovom kontekstu je posezanje za određenim mantrama, koje afirmiraju svako od ovih učenja. Uz svaku sutru, navesti ću i preporučenu mantru, koja nas poput brzog vlaka može odvesti do same srži sutre koju afirmira.
Pa krenimo!
Prva sutra glasi: Prepoznaj sebe u drugome./Recognize the other person is you.
Prepoznati sebe u drugome znači slomiti ego, koji leži na ideji odvojenosti. Ego postoji samo kroz “Ja” i “Ti”, odnosno “Mi” i “Oni”. On percipira određenu odvojenost i promatra sebe u odnosu na druge. Promatrajući druge, on i dalje ostaje zainteresiran samo za sebe i ono što percipira “kao svoje”. On želi zadovoljiti svoje potrebe, a druge uglavnom promatra kroz prizmu pijuna koji mu u tom smislu služe ili ne služe. Ego uvijek želi više, jače, bolje.
On “mora” dobiti ono što želi- more uspjeti i biti “bolji” od “drugih”. (Ovaj postulat podjele je vrlo dobro opisan u mom tekstu “Samoproglašeni kralj vlastite planete”). Opisani raskoli su polazište svakog sukoba i rata (pa tako i unutarnjega), obzirom da ego smatra da su oni koje on vidi kao druge i drugačije nerijetko protiv njega, te mu pritom žele naškoditi ili napakostiti. Ove podjele su nepresušni izvori ljutnje, zamjeranja, frustracija, patnje i nejednakosti.
Podjele su nam služile. Upravo nam je iluzija odvojenosti pomogla da istražimo sebe kao jedinke te tako zaista duboko iskusimo trodimenzionalnu realnost u koju smo sišli. Doba Vodenjaka nas budi iz ove odvojenosti te nas vraća u naručje drugima. Ono označava naš povratak Jedinstvu.
Prva sutra govori: Vidim te. Prepoznajem te. Ja sam ti i ti si ja.
Tvoja tuga je i moja, osobna. Tvoja radost i tvoj uspjeh su moja radost i moj uspjeh. Nema stvarne granice između tebe i mene.
Dio smo Jednoga. Naša iskonska priroda je potpuno ista, a svaka razlika među nama je samo prividna. Ti i ja potječemo iz istog Izvora, mi smo braća i sestre, djeca istoga doma. Razlike koje uočavamo nisu ništa drugo doli dio kreativne i zanimljive igrice koju igramo na ovoj planeti. Kada ti predbacujem, kada te mrzim, kada ti škodim i činim loše- isto činim i sebi. Kada te volim, kada ti pomažem da rasteš, kada te njegujem- ponovno isto to činim i sebi.
Prva sutra znači priznavanje osobe odgovornosti za okolnosti kojima svjedočimo te provocira dublje razumijevanja svih odnosa u kojima smo se nalazili ili se nalazimo. Svatko koga sretnemo po putu je naš učitelj. Navedeno u naše živote na velika vrata donosi do zahvalnost. Zahvalnost, za sve one koje smo susreli, susrećemo ili ćemo tek susresti.
“We’re all just walking each other home.” – Ram Das
Ova sutra govori: Prizvao/la sam te u svoj život. Došao si po svetom pozivu. Trebali smo se susresti. Ti si refleksija mog unutarnjeg svijeta. Pomažeš mi da rastem. Daješ mi upravo ono što mi je potrebno, što god to bilo. Na istoj smo frekvenciji. Ti me učiš kako trebam ili, možda, kako ne trebam i ne želim. Ti si moje ogledalo. Prstom upireš u moje tamne točke te me tako vraćaš svjetlu. Pokazuješ mi što mi to preostaje razriješiti. Pomažeš mi osvijestiti što to još imam nadići.
Baš kao i ja, ti si sveti predstavnik Izvora. Ti si Bog u svom ogrtaču.
Nemogućnost da gledamo van dualnosti pa prepoznamo Izvor u svemu i svima jest upravo nemogućnost da ga uopće vidimo.
“Bez obzira na vanjsku formu, jedna božanska iskra gori u svakome od nas. Iz navedenog bi razloga naše ponašanje uvijek trebalo biti obojeno oprostom.” – Vinoba Bhave
Prva sutra raste u suosjećanju i otvorenom srcu. Hrani našu poniznost i utišava našu (socijalnu) anksioznost. Nema boljih i nema lošijih. Ispod ovog neba- svi smo mi isti. Svi smo mi preuzeli uloge savršeno nesavršenih ljudskih bića koja su u datom trenutka najbolja što mogu biti. Ona nas podsjeća da smo ispod gole kože svi jednaki. Bačeni smo u ovaj svijet neizvjesnosti. Dijelimo istu suštinu, iste strahove, iste potrebe… Svi mi, samo težimo biti voljeni, prihvaćeni, radosni… Sve pogreške i povrede proizlaze iz našeg zamućenog, ograničenog rasuđivanja i rezultat su određene nemogućnosti da dođemo u kontakt s tom Bezuvjetnom Ljubavi i Mudrošću, od koje smo zaista samo prividno odvojeni.
Temeljna teza ova sutre je: Kreator i kreirano su isto.
Nema razlike između Šive i Šakti. Ispoljenoga i neispoljenoga.
Priroda je golo ispoljavanje neispoljenoga. Ona je vidljivi dio onoga Što Jest, odnosno mali dio svega onoga Što Može Biti.
Prva sutra afirmira se kroz mantru: Humee Hum Tumee Tum, Wahe Guru. I Am Thine In My Myself, Wahe Guru.
Humee Hum afirmira našu svijest, našu dubinu.
Tumee Tum je prepoznavanje te dubine u drugome.
Wahe Guru baca nas pred noge Univerzalne svijesti te tako pomiruje individualno i kolektivno.
Odvojite koji trenutak za sebe pa barem na trenutak zaboravite na svijet individualnosti, svijet raskola i podjela. Istina i samo istina će nas osloboditi.
U idućem tekstu, nastavljamo s drugom sutrom.
S ljubavlju,
Svoja. Naša. Vaša. Svačija i Ničija…,
Ana M. Akasha/zagrljaj-cjelovitosti.com
