Nije izgovorila nijednu riječ. Samo je pustila. Nitko nije bio tu kada se to dogodilo. Nije bilo aplauza i čestitanja. Nitko joj se nije zahvalio, nitko ju nije pohvalio. Nitko nije ništa primijetio. Kao list što pada sa stabla, tako je i ona samo pustila.
Pustila je.
Bez razmišljanja ili riječi, samo je pustila.
Oslobodila se straha.
Oslobodila se predrasuda.
Oslobodila se tuđih mišljenja koja se motaju oko njene glave.
Oslobodila se svih neodlučnosti u sebi.
Oslobodila se svih “pravih razloga”.
Skroz i u potpunosti, bez oklijevanja i brige, samo je pustila.
Nikoga nije pitala za savjet.
Nije čitala knjigu o tome kako pustiti.
Nije tražila potvrdu.
Samo je pustila.
Pustila je sve uspomene koje su je vraćale nazad.
Oslobodila se svih strepnji koje su je sprječavale da ide naprijed.
Pustila je sve planove i proračune o tome kako uraditi “prave” stvari.
Nije obećala da će pustiti.
Nije pisala dnevnik o tome.
Nije odredila datum kada će to napraviti.
Nije objavila svima, nije dala oglas u novinama.
Nije provjeravala vremensku prognozu i dnevni horoskop.
Samo je pustila.
Nije analizirala da li bi trebalo pustiti.
Nije pozvala svoje prijatelje da bi razgovarala o tome.
Nije išla na seanse.
Nije izgovorila nijednu riječ.
Samo je pustila.
Nitko nije bio tu kada se to dogodilo.
Nije bilo aplauza i čestitanja.
Nitko joj se nije zahvalio, nitko ju nije pohvalio.
Nitko nije ništa primijetio.
Kao list što pada sa stabla, tako je i ona samo pustila.
Nije bilo napora.
Nije bilo borbe.
Niti je bilo dobro, niti je bilo loše.
Bilo je što je bilo i to je upravo samo to.
U tom procesu puštanja, pustila je da sve bude kako treba biti.
Mali osmjeh se pojavio na njenom licu.
Blagi povjetarac je puhnuo kroz nju.
I sunce i mjesec su zasjali…
Izvor: forensicsoul.com
