Dvije staze tu u šumu skreću,
I žaleć što objema ići neću,
Ja ostadoh jedan putnik, dugo stajah,
Promatrajući sve do kraja,
Gdje nestaje u trave što je spleću;
Tad drugom, isto tako zgodnom, krenem,
Jer možda ima na me veće pravo,
Neutabana i obrasla travom;
Premda su obje bile prelaženjem
Zapravo podjednako izgažene,
I obje tog jutra ležale su
U ušću nepocrnjelom od nogu
O, kanio sam prvom krenut drugi put!
Al znajuć kako staze beskrajne su,
Ja sumnjam da se na nju vratit mogu
Jednom ću o tome pričati s tugom
Kad vrijeme bude prošlo dugo, dugo:
Dvije staze su se račvale, a ja –
Ja pođoh manje iskušanom, drugom:
Odatle nastala razlika je sva.
Robert Frost
(preveo A.Šoljan)
24 HIMALAJSKA LAMPA
