Ne poistovećujte se s unutarnjim stanjem koje trenutno u vama prevladava. To je razlika između svjesnog shvaćanja sebe i nesvjesnog.
Ako trenutno, ili dugo, ili skoro uvijek, osjećate tugu, to je samo unutarnje STANJE koje vas obuzima. Umjesto “tužna sam”, prava dijagnoza je “ovo je osjećaj tuge u meni”.
Mi smo puno, bezgranično širi od stanja koja se u nama javljaju. Isto kao što se pojavi tuga, pojave se i razočaranost, beznađe, nesigurnost, ugroženost, ljutnja, ali i radost, želja, veselost, ushićenost … Sve to su stanja koja se u nama pojavljuju i nestaju, smjenjuju ih druga. Sve to dolazi u naš Prostor Postojanja, kroz njega prolazi, odlazi. Ako možete biti sada ljuti, a poslije veseli, a onda tužni, pa potom smijati, onda ste od svega toga širi, veći, prostraniji, čim sve to u vas stane.
Neka se stanja uspijevaju u nama ukorijeniti upravo zato što ih ne uočavamo kao stanja, već se s njima poistovjećujemo i dajemo im svoju energiju životnog postojanja da i ona, kao, prividno postoje.
Napravite svjesnu razliku između “tužna sam” i “ovo je osjećaj tuge” i ne analizirajte zašto je ona tu. Nesvjesni um neprestano smišlja razloge zašto ste tužni, od neuzvraćene ljubavi do teškog života iz milijun razloga, zato što je on nesvjestan i jedino što može je održavati stanje nesvijesti proizvodeći stanja koja tu nesvjesnost održavaju.
Uočite sebe kao svjesno Postojanje koje sve to može vidjeti. I koje nije nijedno od tih stanja, već potpuno neovisno i slobodno da ta stanja primi, ali i otpusti.
Izvor: Sandra Djeri facebook profil / www.facebook.com/groups/640602599419318/
Preuzeto sa: novasvest.com
