Mnogo se ovih dana raspravlja o reformi školstva i kako će se to uopće učiniti. Pošto sam dobio neka saznanja kojim smjerom se želi ići, to su doista mali pomaci za ono što se treba učiniti kako bismo imali konkretne koristi od takve reforme. Što se tiče našeg školstva, nekoliko elemenata treba biti jasno demistificirano da bi se dobio bolji dojam koji put i način bolje odgovaraju našoj djeci, a time također i roditeljima koji tu djecu podržavaju u poticanju boljeg edukativnog odgoja.
Naime, reforma školstva se nije pokrenula od 1975. godine. Vjerujem da je većina svjesna da znanje koje je tada bilo aktivno mnogo zaostaje za onime što je danas doista potrebno omladini koja je podređena edukativnom sustavu – a on ne pruža ono što može da se postigne bolje za sve nas. Prvotno, ono čega nedostaje u školstvu je zanemarivanje kreativnosti kao nužnog elementa napretka individua koji su dio cjeline školskog, odnosno edukativnog sustava. Mora se i naglasiti činjenica da su studenti/đaci postali dio “pokretne trake” serijske proizvodnje obrazovnog kadra koji po završetku treba imati dovoljno materijala sa kojime raspolaže na tržištu rada. Također, većina je svjesna poražavajućeg saznanja da mladi odlaze iz zemlje jer ovdje nemaju ili ne mogu dobiti dovoljno dobar posao za ono za što su se školovali.
Pogledajmo to također iz druge perspektive, one poslovne (korporativne). Poslodavac očekuje da student/ica po završetku diplome imaju dovoljno znanja kojime će se uklopiti u radni kadar koji već organizirano funkcionira. Uzevši u obzir količinu (ne)kvalitetnog znanja dobivenog tokom obrazovanja, velik dio studenata/đaka također ne dobiva poticaje kojima bi isti imali volju i za samostalna istraživanja, projekte ili radove kojime bi se pokazali u onome što ih zanima u struci za koju su se i naposlijetku opredijelili. To će reći, poslodavac često ne može na temelju CV-a ili razgovora za posao dobiti dovoljno informacija za zaposlenje tek diplomiranog studenta, koji mora biti sposoban pokazati kompetencije na tržištu rada.
Nadalje, sustav školstva je nadaleko poznat kao “pokretna traka serijske proizvodnje”, gdje se sve đake/studente uči isto znanje nadajući se da će prema tome biti osposobljeni raditi različite poslove i suočavati se sa krajnje različitim izazovima. To je vrlo analogno farmaceutskoj/medicinskoj industriji koji se sa vrlo individualnim problemima bolesti suočavaju (odnosno pokušavaju) na gotovo iste načine. Previdjeli su vrlo važnu činjenicu – svaka osoba ima individualnu energetsku mrežu, pa prema tome joj se mora pristupiti na individualan način. Sir Ken Robinson, tvorac kreativnog obrazovnog kadra, poznat je po reformi školstva, koja se poistovjećuje sa revolucijom edukacijskog osoblja i sustava. Takav način je dobrodošao za cjelokupni sustav edukacije o kojemu se u članku objašnjava. Navedeni govor eminentnog revolucionista dan je u linku ispod:
https://www.youtube.com/watch? v=iG9CE55wbtY
Idući prema ovakvom sustavu obrazovanja, gdje se djecu i mlade ljude željne individualnog pristupa i shvaćanja, zajedno stvaramo evoluciju ljudske vrste, no to uključuje također i cjelokupni sustav planeta, poštno smo kao dominantna bića dio istiga. Osoba koja je doživljena i sa kojom se postupa empatijski, dobiva dodatnu motivaciju i volju da pokaže i više od danog; naposlijetku – ljudi su neograničena bića sposobna stvarati čuda, samo je ovaj cjelokupni sustav pomalo pridonio tome da to zaboravite. Koliko vas će povjerovati da ste sposobni činiti čuda, ili čak i mnogo manje od toga – upravljati vlastitim životom? Bitno je za naglasiti da je trenutni obrazobvni sustav pomalo hendikepiran, nedostaju neki osnovni elementi koji bi u protivnom stvarali genije na mnogim područjima, i to ne na način da postoje genijalni umovi koji su slučajom rođenja već bili predodređeni za to. Genijem se može postati ukoliko je okolina u kojemu student/đak odrasta kreativno stvarana, a ne samo da se uči opće znanje u nadi da će svi iz toga postati genijalci.
“Kada stvaramo okolinu da bude pogodna i za ljude sa nedostatkom, tada svi dobivamo pozitivne ishode tog rada” (Elise Roy)
Davor Predavec, portal3svijesti.org
