Evo na što je genij i velikan svog doba, filozof, pedagog i ezoterik Rudolf Steiner, snažno upozoravao još prije 100 godina: “Doći će vrijeme, možda čak ne ni u tako dalekoj budućnosti, kada će se kazati da je kod ljudi bolesno kada o duhu i duši uopće misle! Duša će se dokinuti kroz “ljekovito” sredstvo. Izumit će se c*ep*vo kroz koje će se organizam toliko preraditi u što ranijoj mladosti, po mogućnosti odmah po rođenju. Materijalističkim liječnicima bit će povjereno da istjeraju duše iz čovječanstva. U određenim podzemljima svakakva društva rade na takvim stvarima. Takvim bi se c*ep*vom jednostavno postiglo labavljenje eterskog tijela u fizičkom tijelu. Čim se etersko tijelo olabavi, čovjek bi postao automat. Materijalističko doba nastoji iz određenih krugova paralizirati sav duhovni razvoj čovječanstva, učiniti ga nemogućim; dovesti ljude do toga da odbace, jednostavno kroz svoj karakter, da odbace sve duhovno, da to vide kao ludost.”
Tko je Rudolf Steiner?
Rudolf Steiner, velikan i genij svoga doba, rođen je 27. veljače 1861. godine u Donjem Kraljevcu, a umro 30. ožujka 1925. godine u Dornachu (Švicarska). Steiner je u prvom redu bio duhovnjak, ezoterik i filozof, odgajatelj i utemeljitelj Waldorfske pedagogije koju danas provodi preko tisuću škola i vrtića na 6 kontinenata, pisac i glavni utemeljitelj pravca antropozofije. Antropozofija ili ljudska mudrost je znanost o čovjeku kao osjetilnom i nadosjetilnom biću i o njegovoj neodvojivoj povezanosti sa svijetom i svemirom, a danas se često tumači kao spoj zapadne filozofije idealizma, gnosticizma, kršćanstva i hinduističkih učenja.
Steiner je još prije 100 godina upozorio je na 3 pojave koje su se ostvarile, ostvaruju se upravo i tek će se ostvariti.
Prvo se tiče moći medija kojima se Steiner suprotstavio još u doba kad se još nije mogao naslutiti razmjer njihova razvoja prigovarajući im manipulativnost koja može napraviti veliku štetu u duševno-duhovnom razvoju, jer njihove poruke zavode i zaobilaze naše pravo ja. Mislim da ne treba puno elaborirati na ovu temu, većina ljudi je nakon ove 2 godine masovne histerije svjesna da mediji ne da dijele istinite informacije već propagandu i pranja mozga, što već ulazi u domenu crne psihijatrije. Poznato je da je informacija formacija, ona formira svijest. Pošto je kompleksna čovjekova svijest vrlo osjetljiva na utiske iz okoline, tj. na ono čemu smo preko osjetila najviše izloženi, na sve što slušamo i gledamo, posebno ako se ponavlja iznova i iznova, to postaje naša realnost, prihvaćamo je kao istinu koja postaje dio našeg programa i mi nastavljamo kroz život misleći da je to naše osobno uvjerenje.
Drugo se Steinerovo vizionarsko upozorenje tiče ljudske prehrane. Neprestano je govorio kako se treba okrenuti prirodnom uzgoju hrane i to što više vegetarijanske hrane. Iako se sam pridržavao vegetarijanstva, nije drugima branio jedenje mesa, ali je upozoravao na opasnosti industrijskog uzgoja mesa i jedenje takvog mesa. Na europskoj je konferenciji o zdravstvu, održanoj 1923. poručio da će krave, biljojedi, poludjeti budu li ih hranili mesom. Svi znamo što se poslije dogodilo s kravljim ludilom. Prema znanstvenim istraživanjima, ljudi su po anatomiji puno bliži biljojedima i stoga konzumacija mesa, osim u uvjetima neophodnim za preživljavanje, dugoročno loše utječe na čovjekovo zdravlje, psihu i duh. To je govorio i sam Tesla: Ubijanje i jedenje mesa životinja destruktivno utječe na ljudski moral i trebalo bi se napustiti!
Treće upozorenje ćemo obraditi u nastavku teksta.
Napomena: Zbog algoritma i moguće cenzure zbog tzv. “medicinskih dezinformacija”, umjesto riječi c*epi*o – koju je ovdje koristio Steiner i koja se naravno odnosi na bocku i bockanje – koristit ćemo riječ “ubrizgavajući pripravak” i “ubrizgavanje”.
Izvodi iz nekoliko predavanja Rudolfa Steinera, u periodu od 1917. do 1924.
Prevedeno ekskluzivno za ATMU
“Suočeni smo s vrlo specifičnim pokretom… Kao što je na onom Koncilu u Carigradu ukinut duh, odnosno kako se dogmatski odredilo: Čovjek se sastoji samo od tijela i duše, govoriti o duhu je krivovjerno – tako će se nastojati u drugačijem obliku ukinuti duša, život duše. I doći će vrijeme, možda čak ne ni u tako dalekoj budućnosti, kada će se na nekom takvom kongresu poput onog održanog 1912., razviti nešto sasvim drugo, kada će se pojaviti neke sasvim druge tendencije, kada će se kazati: Kod ljudi je bolesno već i to kada o duhu i duši uopće misle. Zdravi su samo oni ljudi koji uopće govore samo o svom tijelu.
Smatrat će se simptomom bolesti kada se čovjek tako razvija da može doći do shvaćanja: postoji neki duh ili duša. To će biti bolesni ljudi. I naći će se – u to možete biti sasvim sigurni – odgovarajući lijek, kroz kojega će se djelovati. Onda je duh bio ukinut. Duša će se dokinuti kroz ljekovito sredstvo. Ukinuti. Izumit će se, iz “zdrave perspektive”, ubrizgavajući pripravak kroz koji će se organizam toliko preraditi u što ranijoj mladosti, po mogućnosti odmah po rođenju, da ovo ljudsko tijelo ne dođe na pomisao: postoji duša i duh.
Tako će se oštro sučeliti dvije struje pogleda na svijet. Jedna će morati razmisliti o tome kako se oblikuju pojmovi i ideje kako bi odgovarali pravoj stvarnosti, stvarnosti duha i duše. Ostali, sljedbenici današnjih materijalista, tražit će ubrizgavajući pripravak koji će tijelo učiniti “zdravim”, odnosno učiniti ga takvim da po svojoj konstituciji ovo tijelo više ne govori o takvim glupostima kao što su duša i duh, već “zdravo” govori o silama koje žive u strojevima i kemiji, koje sačinjavaju planete i sunca u kozmičkoj izmaglici. To će se postići tjelesnim procedurama. Materijalističkim liječnicima bit će povjereno da istjeraju duše iz čovječanstva.
Da, jako se varaju oni koji vjeruju da se budućnost može gledati u razigranim pojmovima. U budućnost se mora gledati s ozbiljnim, temeljitim, dubokim pojmovima. Duhovna znanost nije neka zabava, nije tek samo neka teorija, nego je duhovna znanost stvarna dužnost prema razvoju čovječanstva.
A takve su se stvari događale iza kulisa vanjskih zbivanja naših desetljeća. Namjera je bila: dati u ruke određenoj skupini ljudi, prije svega, tajnu kako vladati masama, kako sam prvo napomenuo. To je tajna kako upravo one mase koje malo mare za vanjske prilike, a imaju duhovne sposobnosti koje su prvenstveno prikladne za služenje u pripremi za šesto poatlantsko razdoblje, kako se tom masom ljudi može u velikoj mjeri vladati i kako se sposobnost vladanja nad njima može staviti u ruke nekolicine pojedinaca.
Drugo je nešto što će igrati veliku ulogu u budućnosti: tajna dobivanja sredstva za usmjeravanje stanja koja su povezana s procesima bolesti, uključujući i reproduktivni proces, u određenom smjeru. Tu je naime riječ o stvarima poput onih koje sam već spomenuo nekolicini prijatelja.
Materijalističko doba nastoji iz određenih krugova paralizirati sav duhovni razvoj čovječanstva, učiniti ga nemogućim; dovesti ljude do toga da odbace, jednostavno kroz svoj temperament, svoj karakter, da odbace sve duhovno, da to vide kao ludost.
Takva jedna struja – kod nekih je ona već danas primjetna – sve će se više produbljivati. Pojavit će se čežnja da se donese opći sud: Spiritualno, duhovno je budalaština, ludilo! To će se pokušati postići ubrizgavanjem medicinskog pripravka protiv toga, tako da se, kao što su razvijeni ubrizgavajući pripravci za zaštitu od bolesti, sada razvijaju određene ubrizgavajuće pripravke koji utječu na ljudsko tijelo na način da ono više ne omogućava prostor za duhovne sklonosti duše.
Ljudi će biti tretirani ubrizgavajućim pripravcima protiv sposobnosti za duhovne ideje. Barem će se tome težiti: isprobat će se ubrizgavajući pripravci kako bi ljudi izgubili nagon za duhovnim životom već u djetinjstvu.
Među materijalistima devetnaestog stoljeća ova svijest o duši je već nestala do točke u kojoj se govorilo da mozak luči misli kao što jetra luči žuč. Čovjek je zapravo bio svjestan još samo tjelesnih procesa.
I zapravo, već postoje, a da ljudi to ne znaju, u određenim podzemljima gdje svakakva društva rade na takvim stvarima, tendencije da se postigne nešto slično onome što se dogodilo na Koncilu u Carigradu 869., naime da se izjavi: Čovjek se sastoji ne od tijela i duše, nego se čovjek sastoji od tijela, a duša je samo nešto što se razvija iz tijela. Stoga je nemoguće duševno odgajati čovjeka; mora se pronaći sredstvo, materijalno sredstvo, s kojim ćete ubrizgavati ljude u određenoj dobi, a onda će oni kroz ubrizgavajuće pripravke razviti svoje talente. — Ova tendencija definitivno postoji.
Ona je u skladu s pravcem ahrimanskog razvoja (Ahriman – zloduh, suprotnost dobra, doslovno znači “bijesno mnijenje”, prirodu Ahrimana često opisuje riječ „Druj“ (laž), a glavne njegove karakteristike su pohlepa, gnjev i zavist. Ljudi se mogu prikloniti jednoj ili drugoj strani, što ovisi o tome jesu li dobre i pravedne ili loše i zle osobe): više ne osnivati škole za podučavanje, već ubrizgavati s određenim tzv. medicinskim supstancama. To se naime može. Nije da se ne može. To se može; ali čovjek se time pretvara u automat. Netko bi enormno ubrzao ono što se inače postiže kontrolom misli, kroz obrazovanje koje radi na ovladavanju mislima.
Već posvuda postoje tvari koje se mogu nabaviti, a koje bi na primjer, da su ubrizgavane sa sedam godina, ljudima prištedjeli odlazak u osnovnu školu; postali bi misaoni automat. Postao bi izuzetno pametan, ali toga ne bi bio svjestan. Tako bi se odvijala ova pamet. Ali što je mnogima danas važno ima li čovjek unutarnji život ili ne, ako samo izvanjski hoda i radi ovo ili ono!
Oni ljudi koji se danas radije posvećuju ahrimanskoj kulturi – a takvih ima – svakako teže takvim idealima. Uostalom, što bi moglo biti privlačnije za stav kakav danas postaje sve više raširen nego pronaći neki ubrizgavajući pripravak umjesto da se godinama mučiš s djecom!
Ove se stvari moraju prikazati drastično. Sve dok se ne prikazuju drastično, suvremeno čovječanstvo ne opaža prema kojim ciljevima teži. Takvim bi se ubrizgavajućim pripravkom jednostavno postiglo labavljenje eterskog tijela u fizičkom tijelu. Čim se etersko tijelo olabavi, igra između svemira i eterskog tijela postaje izuzetno živa i čovjek bi postao automat. Jer fizičko tijelo čovjeka mora biti odgojeno ovdje na zemlji duhovnom voljom.
Često sam u drugim prilikama naglašavao kako čovječanstvo danas nastoji na mjesto stvarne životne prakse postaviti rutinu; rutina, koja je mehanizacija života.
Može se reći da je kod bolesti boginja rizik od infekcije izuzetno velik. No, ne treba biti toliko nepromišljen pa uvijek misliti na fizičko posredovanje u prijenosu, već su i kod bolesti boginja psihičke predispozicije osobito prisutne. Dokaz za to bi mogao biti da se čovjek može jako dobro zaštititi ako se može zatvoriti na pravi način.
O tome smijem govoriti jer sam kao dvadesetdvogodišnjak – ne trebam spominjati okolnosti – podučavao učenika čija je majka ležala u blizini s velikim boginjama, odvojena samo paravanom od sobe u kojoj sam davao poduku. Nisam ništa poduzeo protiv toga, nastavio sam davati poduku cijelo vrijeme, sve dok majka nije ozdravila.
Ali to sam rado činio i stoga kako bih vidio kako se čovjek može zaštititi, kada se bolesnika od boginja, dakle i oboljelog od crnih boginja, apsolutno objektivno promatra kao neki drugi predmet, poput kamena ili grma, prema kojima nema daljnjih osjećaja straha ili drugih psihičkih poticaja, već ga uzima kao objektivnu činjenicu. Tu u velikoj mjeri postoji stvarna opasnost od zaraze. Stoga psihološki čimbenici također mogu igrati veliku ulogu u zarazi.
Nikada se uopće nisam klonio toga da se na neki način izložim mogućnosti zaraze i nikad se zapravo nisam zarazio, nikad nisam patio od zarazne bolesti. Na taj sam način uspio ustanoviti da samo svijest, jaka svijest o postojanju bolesti iz astralnog tijela može biti uzrok bolesti. Jaka svijest o bolesti može biti uzrok bolesti iz astralnog tijela.
A ubrizgavajući pripravak protiv boginja? Ovdje smo u neobičnoj situaciji. Vidite, ako nekoga ipak ubrizgate i ako ga smatrate mudrim, antropozofom i odgajate antropozofski, to ne donosi nikakvu štetu. Šteti samo onima koji odrastaju moguće s materijalističkim mislima. Ubrizgavanje sredstvom tada postaje vrsta ahrimanske snage; čovjek se više ne može uzdići iz određenog materijalističkog osjećaja. I to je zapravo zabrinjavajuće u vezi s ubrizgavanjem pripravkom protiv boginja, da su ljudi doslovno zaogrnuti svojevrsnim fantomom.
Čovjek ima fantoma koji ga sprečava da duševne entitete udalji toliko daleko od fizičkog organizma kao u normalnoj svijesti. Postaje konstitucijski materijalistički nastrojen, više se ne može uzdići do duhovnog. To je zabrinjavajuće kod ubrizgavanja. Naravno, poanta je u tome da se statistika uvijek iznosi u javnost. Pitanje je mora li se upravo u tim pitanjima pridavati toliko važnosti statistici. Kod ubrizgavanja protiv boginja riječ je o nečem psihičkom.
Ni na koji način nije isključeno da tu uvjerenje da ubrizgavanje pripravka pomaže – igra nepredvidivo veliku ulogu. Ako biste ovo vjerovanje zamijenili nečim drugim, ako biste ljude odgajali na prirodan način tako da ih se može dojmiti nešto drugo, a ne to da ih se ubrizga, na primjer približavanjem ljudi duhu, bilo bi kroz to sasvim moguće da se netko može suprotstaviti nesvjesnom prodiranju: ovdje je epidemija boginja! – pomoću potpune svijesti o tome: ovdje postoji nešto duhovno, premda nepravilno duhovno, protiv čega moram ustati! – i to bi djelovalo jednako dobro kao što bi se trebalo ojačati ljude protiv takvih utjecaja.
Pitanje: Ako je situacija takva, na primjer na našem području, gdje je vrlo teško utjecati na to putem obrazovanja i tako dalje, kako se treba ponašati?
Odgovor: Jednostavno ubrizgajte jer ne preostaje ništa drugo. Budući da je fanatičan stav protiv ovih stvari ono što uopće ne bih preporučio niti iz medicinskih, ali niti iz općih antropozofskih razloga. Ako jedan doktor ne ubrizgava, ubrizgati će netko drugi. Fanatičan stav protiv ovih stvari nije ono čemu težimo, već hoćemo kroz uvid raditi stvari drugačije.”
Steiner je rano postao svjestan kako tehnološki napredak unosi mnogo nemira u čovjeka i spoznaje da se unutarnji mir može povratiti samo radikalnom promjenom odnosa prema prirodi i prema samome sebi, a koja treba početi od samog začeća i dalje kroz pravilan odgoj djeteta. Njegovo naslijeđe od preko 300 knjiga i 6000 predavanja dotiče sva područja našeg života. Tvrdio je da svako djelovanje na bilo kojem području ljudskog života treba biti obasjano svjetlom duha, svjetlom božanske jezgre koja svijetli u svakom čovjeku.
Prevedeno ekskluzivno za ATMU
Izvori:
Izdavač – 1989/RUDOLF STEINER VERLAG – DORNACH / SCHWEIZ
”Duhovna pozadina vanjskoga svijeta – Pad duhova tame” – peto predavanje, Dornach/Schweiz, 7.10.1917.
(GA177 – iz ciklusa od četrnaest predavanja koja su održana u Dornachu od 29.9. do 28.10.1917. / Izdavač 1985. Rudolf Steiner Verlag
”Iza kulisa vanjskih događaja” – Prvo predavanje, Zürich, 6.11.1917.
(GA 178 – ”Individualna duhovna bića i njihovo djelovanje u ljudskoj duši” – Devet predavanja održana u St. Gallenu, Zürichu i Dornachu od 6. do 25. studenog 1917.)
”Postajanje čovjekom, svjetska duša i svjetski duh” – Sedmo predavanje – Dornach, 3.7.1921.
(GA 205 Prvi dio – ”Čovjek kao tjelesno-duševno biće u svom odnosu na svijet” – trinaest predavanja održano u Stuttgartu, Bernu i Dornachu od 16.6. do 17.7.1921.)
”O terapiji i higijeni – Iz razgovora s liječnicima” – Dornach, 22.4.1924. – Dodatci fragmentarnog karaktera
(GA 314 ”Psihološko – terapeutsko na temelju duhovne znanosti” – Jedanaest predavanja održano u Dornachu do 7. do 9.10.1920., u Stuttgartu od 26. do 28.10.1922., i u Dornachu od 31.12.1923. do 2.1.1924.; jedno javno predavanje, Dornach 7.4.1920., jedno glasanje, Dornach 26.3.1920., jedan govor i dva razgovora s liječnicima, Dornach 21. do 23.4.1924.)
