Probuđena žena nije umiljata maca. Probuđena žena je ona koja je osvijestila sve aspekte svog bića, a jedan od tih aspekata je i seksualnost. Ne čudi da se u vrijeme kolektivnog buđenja na ovom planetu počinjemo povezivati i sa znanjima koja su nam u nasljeđe ostavile ženske svećeničke škole. Naravno da i na području odnosa i na području seksualnosti još uvijek pravimo brojne greške i trebat će vremena da se poimanje veza i seksualnosti izmijeni. Mnoge nepravde nanesene ženskoj energiji tek trebamo ispraviti.
Ostavština ženskih seksualnih svećeničkih redova jest ona žena koja je samosvjesna, snažna i koja poznaje, razumije i zna koristiti svoju seksualnost i to u višu, duhovnu svrhu. U našoj kulturi protkanoj mnogim strahovima, jedan od najjačih strahova je onaj od snažne, probuđene ženi. Probuđena žena nije umiljata maca. Probuđena žena je ona koja je osvijestila sve aspekte svog bića, a jedan od tih aspekata je i seksualnost.
Osvrnimo se samo barem malo na povijest koja je žensku seksualnu energiju osudila i nastojala je podčiniti, usmjeriti je samo u svrhu produljenja rase. Ma kakva povijest, to se zbiva još i sada, a reperkusije idu do toga da se djevojčicama uskraćuje školovanje! I ukoliko se pitate kakve to ima veze sa seksualnosti, ima itekako, jer se uskraćivanjem ženama na pravo pristupa znanju, ali i uskraćivanjem mogućnosti školovanja kojim finalno dobivaju zvanje onemogućuje emancipacija, osamostaljenje i ravnopravnost, te mogućnost da same vladaju svojim životom i svojim tijelom, svojom seksualnosti.
Put bez školovanja često vodi u smjerovima bilo rane udaje (a vjerujte, to nije konačan cilj i želja svake žene) ili kako to ponajviše bude u zemljama trećeg svijeta – putem prostitucije. Pa iako je ovaj dio osuđenosti na brak lako shvatiti, teže je shvatiti, čak i nama koji živimo u društvu koje smatramo iole razvijenim, još jedan koncept, a to je da rana vezanost žene obvezom braka i brige za djecu često puta onemogućuje jedan viši put u kojem žena pronalazi partnera tek u svojoj zrelosti na temelju kompatibilnosti kako bi se u takvom odnosu, kroz svetu seksualnost, mogla realizirati i u svojoj duhovnosti.
Društvo koje svojim prenaglašavanjem i romantiziranjem ljubavi koja nastaje na temelju emocija, a što se prožima kroz cijelu kulturu, od pjesama koje slušamo, filmova, serija koje gledamo ni ne daje drugu mogućnost jednom biću koje je zaslijepljeno ugodom zaljubljenosti i djelovanjem koktela hormona da vidi dalje od toga te rijetko kada prosuđuje odnos, tj. odabire partnera na temelju prepoznavanja duše i kompatibilnosti na toj razini.
Ne pobijam činjenicu da se duše koje su se ranije dogovorile međusobno pronalaze, pogotovo kad je riječ o ispunjenju karme, ali finalna težnja duše je oslobađanje od karmičkih vezanosti.
Mnogo toga kao kolektiv tek moramo razraditi i koliko bi samo društvo u kojem živimo bilo drukčije kada bi se i odluke o partnerstvu, seksu i vezama donosile iz više svjesnosti. Iako premještanje u područje srca i biranje partnera iz više razine zvuči jednostavno, kao idealna situacija nije moguće tako dugo dok se moramo pozabaviti karmom i radom na vlastitim obrascima, a čak i kada karmu odradimo, još uvijek nam preostaje sloboda izbora. Duhovnim radom na sebi, promjenom vlastite vibracije, čak nije ni toliko upitno hoće li se vibraciono odgovarajuća osoba pojaviti jer je riječ o prirodnom zakonu te privlačenju temeljem iste vibracije.
U društvima gdje je žena postala slobodna u smislu da je slobodna odlučiti hoće li – i s kim sklopiti brak, hoće li to biti brak iz materijalnih razloga ili iz osjećaja zaljubljenosti, ženina sloboda još je uvijek vezana prenesenim obrascima i programima društva te zaista još uvijek ne zna rukovoditi tom slobodom. Prosudba i odluka o ulaženju u odnos ne proizlaze iz svjesnosti kada sama svjesnost još nije probuđena.
Biranje partnera po višoj razini povezanosti ograničeno je i neznanjem da je takva vrsta partnerstva ostvariva i moguća. Za mnoge se žene još uvijek vrhunac odnosa, partnerstva, smatra osnivanje obitelji, ostavljanje potomstva, a samo neostvarenje tog cilja djeluje pogubno na ženu koja svoju vrijednost procjenjuje kroz sposobnost rađanja ili čini da se osjeća nepotpunom ili manjkavom, što postaje apsurd kada se razmisli da ovom prenapučenom planetu možda ni nije potrebno još jedno biće predodređeno za ciklus borbe.
Još je mnogo toga iskrivljeno u današnjem društvu što se tiče seksualnosti i njenog izražaja, a devijacije možemo vrlo lako uočiti običnim paljenjem televizora ili uzimanjem u ruke bilo kojeg ženskog ili muškog časopisa. Da ne budem sada preopširna, ostavljam to za neku drugu detaljniju raspravu.
Dolazimo do pojma svete seksualnosti. U svetoj seksualnosti, veza se poima kroz duhovnost, dakle ne kroz emociju, ne kroz emotivne centre, konkretno centar sakralne čakre i eventualno srčane, već kroz viši srčani centar – svetog srca (hridaya). Kada govorimo o kvalitetama koje proizlaze iz funkcioniranja iz tog centra to su:
1. nevezanost – emotivna energija nižih čakri traži povezanost, a viša ljubav oslobađa,
2. bezuvjetna ljubav – koncept o kojem se mnogo piše i govori, ali je trenutno praktično neostvariv što zbog kondicioniranosti, što naslijeđenih obrazaca, što zbog materijalne stvarnosti u kojoj živimo i u kojoj se oslanjanjem na partnera stvaraju očekivanja (da pridonosi, da osigura određene materijalne uvjete života),
3. prepoznavanje jedinstva povezivanjem s partnerom – što se s odnosa u dvoje prenosi dalje na razmatranje svog odnosa jedinstva s drugim bićima, svemirom.
Ponovimo: s ljudskom evolucijom svijesti dolazi i do evolucije odnosa, veza, seksualnosti, a ona nas vodi od poimanja veza kroz emotivne centre do poimanja i življenja veza koje su bazirane na višim duhovnim centrima sa središtem u srcu.
Kroz povijest su postojali mnogi ženski svećenički redovi koji su se bavili svetom seksualnosti. No prije nego što krenemo u tom smjeru, osim te nama senzacionalističke strane, važno je napomenuti da su to bile škole koje su se ozbiljno bavile duhovnosti i svaka od njih je vezano uz inicijacije sadržavala i zavjete koje možemo uopćeno svesti na zavjet čuvati svjetlost, biti svjetlost.
Najpoznatiji takvi redovi iznikli su u drevnom Egiptu (Božice Izide), Rimu (Božice Veste), Grčkoj (Hestije ili Demetre), a i u mnogim drugim zemljama poznata su slična učenja, pa tako i u Indiji (danas najpoznatija Kama Sutra). Čitajući o praksama kojima su se bavili, prema današnjim poimanjima mnoge od njih čine se ekstremnima. Doduše, umu današnjeg čovjeka koji ima sasvim drukčiji pojam seksualnosti te prakse su vrlo strane i nerazumljive, a dio koji im nedostaje u njihovom tumačenju proizlazi iz nerazumijevanja vlastitog tijela i vlastitog bića.
Duhovne prakse i škole pa i one današnje, ukazuju nam ponajprije na to da mi nismo naše tijelo. Da, tijelo u ovom životu jest naš neraskidivi dio, ali je ono ponajprije ljuštura koje naše pravo biće poprima i kroz koju se može izraziti u fizičkom postojanju. Nadalje, naše tijelo nije kožna vreća ispunjena kostima i organima, već je svaki od organa izražaj energije i svjesnosti kroz nas pa tako i seksualni organi, a štoviše i cijelo tijelo je instrument izražavanja svjesnosti kroz nas.
Naše tijelo je sveti hram. Osvještavanje svega što tijelo čini i svjesno korištenje i upravljanje energijama kojima imamo pristup kroz naše tijelo daje nam (danas neshvaćenu) snažnu, ponajprije duhovnu moć.
Jedno od znanja koje su prenosile ženske svećenice koje su se koristile svetom seksualnosti je i tvz. sveti brak – združivanje s partnerom (muškog spola) u kojem su se aktivirali energetski centri oba partnera, kanali ide i pingale kao polariteti, kundalini kao združenje polariteta te se kroz čin združivanja ulazilo u jedno egzaltirano stanje povećane svjesnosti ali i povezivanja s tzv. trećom energijom, a koja je moćna energija kreacije te ni manje ni više nego energija Duha Svetoga.
Da bi partneri to mogli postići, oni su za to morali biti pripremljeni i svaki je za sebe morao proći kroz dugogodišnju obuku i niz inicijacija. Partneri koji su stupali u takav odnos bili su oboje osobe koje su svjesno naučile upravljati vlastitim energijama te se njihova kompatibilnost pa i vrijeme koje je povoljno za stupanje u seksualni odnos procjenjivalo i na temelju astrološkog čitanja. Iz takvih svetih brakova potekli su mnogi vladari i carevi, kao plod seksualnog odnosa.
Sada vam možda postaje jasnije zašto se osobe koje su se bavile takvim praksama odvajale od redovnog života. Te su osobe postale posvećene – te u samoj toj riječi možemo iščitati dvostruko značenje posvećenosti nečemu i posvećenja kao primanje znaka svetosti, kroz naše tijelo, naš sveti hram. U samom ženskom tijelu najsvetiji dio hrama je njezina maternica, Sveti gral koji je centar ženske božanske energije, Shakti, ishodište svega što se pretače u postojanje u materijalnom svijetu.
U odnosu svetog braka, sami partneri poprimaju božanske osobnosti, te ljubav ne vode kao ljudska bića, već kao božanska, jer božanska energija emanira kroz izražaj njihova tijela.
Potrebno je shvatiti još jedan dio značenja postojanja takvih svećeničkih tradicija kroz povijest za kolektivnu svijest planeta Zemlje, a to je da su unatoč vremenima i kulturama u kojima su postojale one bile nositelj određenih vrsta znanja. Kao što znamo, pravo znanje dolazi iz Izvora svega što postoji, ali sama Zemlja je postala porobljeni planet koji se zatvorio pravom poznavanju svog bića pa tako i njegovih sposobnosti te zajedno sa svojim ljudskim stanovnicima ušla u doba zaborava.
Kroz povijest su se na Zemlji povremeno inkarnirali različiti veliki učitelji koji su donosili određenja znanja koja su se polako utkala u kolektivnu svijest planeta. Na jednaki način su se pojavljivale i škole svjesnosti pa tako i škole svete seksualnosti koje su održavale znanje korištenja seksualnosti kao svete kreativne energije. Sve što su učile i podučavale, utkalo se u kolektivnu svijest i stvorilo je zapise, energetske kodove u analima ovog planeta, kako bi se znanja mogla ponovno aktivirati kada svjesnost bude dovoljno razvijena te da bi znanja mogli koristiti.
Stoga, ne čudi da se u vrijeme kolektivnog buđenja na ovom planetu počinjemo povezivati i sa znanjima koja su nam u nasljeđe ostavile ženske svećeničke škole. Naravno da i na području odnosa i na području seksualnosti još uvijek pravimo brojne greške i trebat će vremena da se poimanje veza i seksualnosti izmijeni. Mnoge nepravde nanesene ženskoj energiji tek trebamo ispraviti.
Jeste li znali da je Marija Magdalena bila svećenica koja se izučavala u hramu Izide u Egiptu? Jeste li znali da su njezina znanja bila važna kao asistencija Isusu u njegovoj zadaći donošenja jedne nove vrste svjesnosti na ovom planetu? Jedno od prvih učenja koje sam kao dijete saznala o Mariji Magdaleni jest da je bila prostitutka, dok je, naprotiv, ona bila jedna od najviše iniciranih svećenica čiji dolazak na planet je pripreman pomno jednako kao i onaj njene druge polovice, Isusa, Jeshue.
Iz samog presjeka povijesti koja je nanijela toliku štetu i sram ženi i njenoj energiji možemo vidjeti da je nužno početi preispitivati mnogo toga o čemu smo informirani kao nešto što je uzeto zdravo za gotovo, a bez zdrave prosudbe i bez stavljanja pod pravo svjetlo svjesnosti.
Stoga se nadam da vam je ovaj tekst barem malo ukazao na to da umnogome živimo iluziju i kako se svaka iluzija pa bila i slatka, povećanom svjesnosti temeljito mijenja.
Napisala: Tatjana Pavlic Blažon,
Transformation Healing by Tatjana
Transformation Healing by Tatjana – Početna | Facebook
