Nije moguće točno znati kako će izgledati nečiji sljedeći život. Okolnosti se mogu predvidjeti do neke mjere, ali same su pojedinosti raznolike koliko i život svakog pojedinca. Jer konačno, nijedna osoba nema ista iskustva u životu kao neka druga, a isto vrijedi i za onostrani život. Međutim, različit omjer dobrih i loših misli, riječi i djela odredit će dobre ili loše okolnosti koje čekaju osobu nakon smrti. Usprkos tome, općenito govoreći postoje četiri vrste iskustava s kojima se osoba može susresti prilikom smrti. Ona su sva zabilježena u iskustvima tik do smrti, a isto su tako opisana i u glavnim religijama i kulturnim tradicijama.
Četiri općenita odredišta
Možete u njih vjerovati ili ne, ali prilikom napuštanja tijela obično slijedi jedno od navedenog:
1. Osoba vidi veliku bijelu svjetlost iz viših frekvencija postojanja koje je privlači kroz ljubav. Na putu prema svjetlosti može susresti svoje preminule rođake, pa čak i anđele čuvare koji je dočekuju i vode kroz suptilni ili astralni svijet do odredišta koje joj je namijenjeno kako bi napredovala dalje.
2. Život osobe vrti se pred njenim očima kao na filmskom platnu kako bi ponovno proživjela dobre i loše aktivnosti, sreću ili bol koju je uzrokovala drugima ili sebi. Ogrće se u misli, zbunjenost, prošle želje ili poznate situacije i one je prenose do novog rođenja.
3. Ako je njezin život bio pun zlobe i pakosti, dočekuju je strahovita bića. U vedskoj su tradiciji poznata kao Yamadute ili vojnici Yamaraje (Gospodara Smrti). Oni silom odvode osobu do mračnih i paklenih predjela svemira gdje susreće posljedice svojih djelatnosti kako bi se pročistila od karme i krenula ispočetka.
4. Ako je osoba obavljala postojanu, predanu i iskrenu duhovnu službu, vidi veliku bijelu svjetlost iz kojeg izlaze duhovni čuvari da je otprate. To su anđeli čuvari ili bića po imenu Višnudute, duhovni vojnici Gospodina. Štite je dok prolaze suptilnim predjelima do viših razina stvarnosti i odvode do pravog odredišta. Tamo nastavlja svoj put služenja kako bi dostigla duhovni uspjeh. No, može proći i rajske predjele te izravno ući u vječni duhovni svijet kako bi bila s Bogom.
Smrt je završni test
Međutim, ako je smrt bila uzrokovana nesrećom ili nekim drugim prijevremenim događajem, ili ako se nisu ostvarila sva iskustva u životu, vrijeme između smrti i sljedećeg začeća može biti jako kratko, čak i trenutno, pa će biti potrebno još jedno rođenje u sličnom okruženju ili okolnostima kako bi osoba završila s tom razinom postojanja određenom njenom karmom ili sudbinom. U tom slučaju, sjećanja na prošli život ostaju do neke mjere netaknuta. Osoba se tako može sjećati iskustva kao i članova obitelji i mjesta iz prošlog života. To posebno vrijedi za djecu, ali često takva sjećanja brzo blijede s odrastanjem.
Svako od gore navedenih iskustava povlači za sobom nebrojene varijacije u okolnostima koje mogu uslijediti. U ovoj vam knjizi pokušavamo dati uvid u načine na koje možete pripremiti svoju svjesnost da biste dostigli najviši nivo realnosti i najbolje okolnosti u sljedećem životu te izbjegli bilo koji drugi ishod. Ako ste slijedili upute iz prethodnog poglavlja, trebali biste sada biti spremni za vašu posljednju pripremu. Smrt je završni test, a većina ljudi ili ne razumije njegovu svrhu ili ne zna kako da se za njega pripremi. Važno je prihvatiti konačnost smrti a još se važnije za nju pripremiti. Ako svu svoju pažnju usmjerimo na to posljednje putovanje, možemo dostići konačno oslobođenje od materijalnog svijeta i slobodu od kruga uzastopnog rađanja i umiranja.
Nema vječnog pakla
Ovdje bih još želio spomenuti da pripadnici nekih religija misle da smo osuđeni na vječni pakao ako ne dostignemo duhovno savršenstvo u ovom jednom životu ili ne prihvatimo određenu religiju kako bismo se spasili.
No, to jedva da može biti logično. Kratak život neke zle osobe tek je bljesak u vječnosti. Ona zasigurno stvara negativne posljedice, lošu karmu, koju će kasnije ispaštati, ali su njeno postojanje i djelatnosti konačni, stoga vrijeme koje će ona provesti u paklu može trajati samo toliko dugo koliko je potrebno da se neutraliziraju reakcije njenih loših djela. Međutim, ako njezino djelovanje uzrokuje vječno prokletstvo, to znači da konačni uzrok uzrokuje beskonačne posljedice. To je nemoguće i nelogično.
Isto tako, milostivi Bog pun ljubavi ne bi stvorio vječno prokletstvo. Ideja takvog užasa proizvod je bezbožne i nesavršene doktrine koju su stvorili ljudi. To samo ukazuje na manjkavost ljudske prirode. Svrha Božje kreacije nije stvoriti pogrešivu ljudsku prirodu koja bi bila neuništivo gorivo za hranu vječne vatre. Da je tome tako, tko bi se spasio? Koliko je ljudi toliko neokaljano da može izravno ući u raj?
Čak i najsvetije osobe imaju pogreške na kojima moraju raditi. Ne postoji vječni pakao i ne bismo trebali brinuti o tome.
Iz knjige Stephen Knapp: Smrt i priprema za onostrani život
