U spiritualnim pristupima strah se često smatra iluzijom koju stvaramo svojim umom, te kao posljedica nedostatka svjesnosti o našoj istinskoj prirodi i prirodi stvarnosti. Kroz duhovnu praksu poput meditacije i razvijanja svjesnosti o sebi i okolini, možemo se osloboditi straha i postići unutarnji mir i spokoj.
Što je strah?
Strah je uobičajena ljudska emocija koja se može javiti u različitim situacijama i uzrocima. Postoje različite vrste strahova, poput fobija, anksioznosti, panike itd. Strah se može opisati kao osjećaj tjeskobe, napetosti i nelagode koji proizlazi iz percepcije da postoji opasnost, prijetnja ili rizik.
Strah može imati fiziološke posljedice kao što su ubrzan rad srca, povećano znojenje, povišeni krvni tlak pa čak i zamišljanje budućih scenarija kao da se upravo događaju, a samo su plod veoma bujne mašte.
Konvencionalni pristupi objašnjenju straha uključuju psihološke i biološke čimbenike koji mogu doprinijeti razvoju straha. Na primjer, psihološki čimbenici kao što su traumatična iskustva, negativna uvjerenja i misli, socijalna izolacija i nesigurnost mogu doprinijeti razvoju straha. Biološki čimbenici poput genetike, kemije mozga i hormona stresa također mogu utjecati na razvoj straha.
Spiritualni pristup strahu
Postoje različite spiritualne tradicije i pristupi koji se bave temom straha pa se i tumačenja i objašnjenja straha u tim tradicijama razlikuju. U spiritualnim knjigama koje sam proučavao i raznim internetskim stranicama strah se često smatra nečim što proizlazi iz ega ili lažnog identiteta, a ne iz naše istinske prirode.
Na primjer, u budizmu se strah često tumači kao posljedica vezanosti za prolazne i privremene stvari, kao što su bogatstvo, moć, ugled ili bliski odnosi, te kao posljedica ignoriranja istinske prirode stvarnosti. Prema budističkoj tradiciji, ako razvijemo razumijevanje da su svi fenomeni prolazni i privremeni, te da su naše želje i potrebe često stvar iluzije ili imaginacije, možemo se osloboditi straha i postići unutarnji mir.
U drugim spiritualnim pristupima, strah se može tumačiti kao posljedica neusklađenosti naše svjesnosti s Božanskom prisutnošću ili univerzalnom sviješću. Prema takvim pristupima, ako razvijemo svjesnost o svojoj istinskoj prirodi i povežemo se s univerzalnom sviješću, možemo se osloboditi straha i postići dublju svrhu i smisao u životu.
Općenito, u spiritualnim pristupima strah se često smatra iluzijom koju stvaramo svojim umom, te kao posljedica nedostatka svjesnosti o našoj istinskoj prirodi i prirodi stvarnosti. Kroz duhovnu praksu poput meditacije i razvijanja svjesnosti o sebi i okolini, možemo se osloboditi straha i postići unutarnji mir i spokoj.
Kako stvaramo strah?
Jednostavno govoreći, strah je posljedica naših pretpostavki o budućim događajima. A. Pope je mudro rekao da su blaženi oni koji ništa ne očekuju, jer se nikada neće razočarati. Znači li to da se trebamo jednostavno prepustiti “slučaju” i pustiti da se Život događa sam od sebe? E, pa ne biste vjerovali koliko tu ima istine! U jednoj veoma dragoj knjizi “Psi“, ima jedna izreka koju pisac često spominje da bi osvijetlio trenutnu ili buduću situaciju koja isto može imati veze sa strahom:
“Pozadina svih slučajeva je plan; pozadina svakog plana je slučaj”
Prema tome, prepustite Životu da vas vodi i potrudite se radije svu energiju koju inače usmjeravate u pumpanje straha usmjeriti u usklađivanje sa suptilnim, nevidljivom tijekom Života koji već odavno ima plan za sve nas – dovesti će svakako do radosnijeg i ispunjenijeg Života! Nije bez razloga u Bibliji navedeno “Riječ mi još nije na jezik došla, a ti Jahve, sve već znadeš.” (Ps 139, 4-5). Bio to Jahve, Brahman, Sveznajući, Nedokučivi, Svemir ili sam Život – jedno je jasno, a o tome i J. Carrey progovara: Život je poput vala, sad ide gore, sad dolje. Onaj tko je spoznao tajnu Života, ništa mu ne oduzima mir i ljubav prema svemu što postoji” (op. autora).
Hoću li ovime reći da uopće ne treba imati straha? Pa vrlo sam blizu toga. Ima još jedna zanimljiva opaska na koju sam naišao proučavajući strah, a to je da je 99% straha izmišljeno, dok na opravdani 1% vaše tijelo će reagirati tako brzo i automatski da vi uopće ne morate razmišljati o tome. Kako onda predočiti strah onima koji ne znaju što je to – djeci? Njima ne treba usađivati strah, nego im objasniti vezu između uzroka i posljedice. Ako dodirne vruću peć, naravno da će se opeći! Ali to ne znači da više nikada neće dotaknuti sve što izgleda poput peći.
Strah, opet ponovljeno, je iluzija uma da se boji ili zazire od nepoznatog, ali kada se razmotri s druge strane, stvaranjem iluzije o strahu već projiciramo da se to realizira u budućnosti.
Samo treba napomenuti da je materija odraz Uma (konjunkcije svjesnog, nesvjesnog i podsvjesnog), i slijedeći tu logiku postaje doista jasno da trebamo pripaziti o čemu razmišljamo. Kada bi ljudi bili svjesni koliko razmišljanjem utječu na stvaranje budućih događaja, uvelike bi pripazili kakvim mislima daju prednost. To je lijepo objašnjeno u indijanskoj izreci “pobijedit će onaj vuk kojega hraniš, bio to dobar ili loš vuk“.
Kako preokrenuti strah u nešto korisno?
Budite mudri u vlastitim postupcima i preusmjerite vlastite misli u pozitivne i konstruktivne ishode. Strah će vas samo spriječiti u postizanju onoga što želite.
Pa zašto onda ne biste umjesto straha koristili metode vizualizacije i pozitivnoga razmišljanja koji će vam svakako preokrenuti shvaćanje Života na bolje? Pisat ću o tome u idućim člancima jer imam vrlo opsežna vlastita iskustva u domenama vizualizacije i manifestacije.
Do tada – strah transformirajte u pozitivne misli!
Davor Predavec/mystic-self.com
Reference:
Rachman, S. (1998). Fear and courage: A psychological perspective. Psychology Press.
LeDoux, J. (2000). Emotion circuits in the brain. Annual Review of Neuroscience, 23(1), 155-184.
Hofmann, S. G., & Smits, J. A. (2008). Cognitive-behavioral therapy for adult anxiety disorders: A meta-analysis of randomized placebo-controlled trials. The Journal of Clinical Psychiatry, 69(4), 621-632.
Dalai Lama, & Cutler, H. C. (2009). The art of happiness: A handbook for living. Penguin.
