Widget not in any sidebars
Strah od neuspjeha jedan je od najčešćih strahova koji sprječava ljude da krenu u ono što vole i žele. Kada čujem rečenicu: “Ja znam da to mogu i imam sve preduvjete, ali nešto me koči.”, mogu pretpostaviti da se radi o strahu od neuspjeha. Što ako? I tada krene nabrajanje različitih crnih scenarija.
“Što ako ne nađem novi posao?”
“Što ako ne uspije ovaj moj projekt?”
“Što ako uložim novac, a ništa ne zaradim?”
“Što ako im se ne svidi moja ideja ili ja?”
Tako puno ljudi sam vidjela koji su imali sve mogućnosti za uspjeh, a nisu znali zašto ne mogu krenuti u ono što žele. Strah od neuspjeha je zapravo strah od pogreške. Vrlo rano u životu naučimo što znači pogriješiti. Oko druge godine javlja se i prva riječ “NE” koja djetetu predstavlja zabranu i postavlja mu granice. Bez tog ne jednostavno ne bi preživjeli te je ono nužno za naš život i razvoj. Međutim, ako dijete na svaki svoj pokret ili pokušaj započinjanja neke aktivnosti čuje:
“Ne može!”
”Ne smiješ!”
”Ne sada!”
”Pazi da se ne ozlijediš!”
Tada djetetove granice postaju prekrute, guši mu se kreativnost, mašta, svi njegovi potencijali te umjesto da se razvija, dijete na svakom koraku uči kako se zaštititi od različitih opasnosti. Hoda kroz život noseći sa sobom strah kao podsjetnik da se ne smije opustiti, biti svoj, imati svoje ideje te ponekad riskirati i pogriješiti. Kada dijete padne često puta znam čuti majke koje panično viču:” Moraš paziti, nikad više ne smiješ trčati!” U djetetovoj glavi to zvuči ovako:” Uplašio sam mamu, a uz to sam se i ozlijedio=trčanje je loše!”
Problem nije ako roditelj to kaže ponekad od uplašenosti i brige za dobrobit djeteta nego kada su to svakodnevne poruke na svaku djetetovu težnju za avanturom i istraživanjem.
Kada smo maleni, istraživanje, igra, učenje iz iskustva je najvažniji dio djetinjstva. Odrastanjem to zaboravimo te svoju djecu znamo staviti u iste okvire u kojima smo bili i/ili ostali i mi sami. Međutim, ako dijete koje pogriješi, vidi brigu svoju majke uz njezine riječi:
”Ja sam ovdje bez ljutnje što si pogriješio/la ,no sljedeći put pokušaj biti oprezniji u svom istraživanju.”,
Widget not in any sidebars
ono zna da nije ništa strašno napravilo te da i dalje može slobodno istraživati u svojoj okolini, ali i pogriješiti te iz toga učiti. Djetetu je ponekad dovoljan majčin osmijeh, zagrljaj, sigurno krilo u kojem osjeća podršku i ljubav te sama spoznaja da se može vratiti kada god osjeti nesigurnost ili strah u okolini. Na ovaj način se stvara osoba koja vjeruje u svoje sposobnosti te razvija zdravo samopoštovanje i samopouzdanje.
Kako razvijamo strah od pogreške, paralelno se razvija i perfekcionizam. Perfekcionizam zahtijeva visoku razinu energije, stvara stres i guši svaku ideju. Osobi koja je perfekcionist nikad ništa nije dovoljno dobro. Od sebe očekuje savršenstvo, ali nesvjesno to očekuje i od drugih. Takve osobe od svojih partnera žele da budu poput njih, savršeno uredni, uspješni, da imaju bogat društveni život, jednostavno da je sve na njima i oko njih savršeno. Svaki pokret mora biti pomno planiran, savršen, izuzetan. Sve ostalo nije dovoljno dobro. To planiranje i savršenstvo zna toliko iscrpiti da osoba sa perfekcionističkim obilježjima ima tendenciju odustajanja od onoga što započne, bježi od stvarnog života te se zna skrivati iza različitih ovisnosti (hrana, cigarete, alkohol, depresija, lijekovi, radoholičarstvo…). To su samo neki od načina na koje osoba vraća energiju i iscrpljenost savršenstvom.
U odrasloj dobi, na temelju prošlih iskustava, ne razvijamo svoje sposobnosti nego ostajemo u zoni ugode. U toj zoni ne želimo izaći izvan svojih okvira jer ni u i djetinjstvu nije bilo dopušteno zaviriti izvan okvira. Za nas je to područje gdje počinje opasnost te se tamo ne smije ići.
“Život počinje tamo gdje prestaje zona udobnosti.”
Ljudi koji uspiju prijeći prag i zakoračiti u svoj novi svijet, otvaraju si nova vrata i nove mogućnosti. Što stoji na pragu? Koje su to prepreke koje morate savladati? U savjetodavnom radu sa klijentima znam postaviti stvarnu liniju na podu ( kako prag koji im je teško prijeći) kako bi osjetili u tijelu što ih sve sprječava da dođu do svog cilja.
Neuspjeh kao dio uspjeha
Ono što nas možda nikada nisu naučili: Neuspjeh je dio uspjeha, odnosno bez neuspjeha nema ni uspjeha. Zamislite malo dijete koje tek uči hodati. Koliko je puta ono moralo pasti da bi naučilo samostalno hodati? Ponekad do 20 puta samo u jednom danu. Dijete kada padne, nasmije se, ustaje i krene dalje. Ponekad se i rasplače, no nakon toga nastavlja dalje. Nema analiziranja zašto je palo, kako zbog toga nikada neće prohodati, nego samo nastavi dalje. Priroda nam je dala izuzetnu mogućnost razvoja i napredovanja, opremljeni smo svim potencijalima za uspjeh samo što to ponekad zanemarimo i sve radimo mehanički, logički. Iz neuspjeha treba učiti, a ne ga se bojati. On nam može pokazati gdje smo pogriješili te kako da sljedeći put budemo bolji. Ne učimo iz uspjeha, nego iz neuspjeha. Da toliko puta nismo pali, nikada ne bi ni prohodali. Potrebno je samo postaviti si pitanje:” Što mogu iz ovoga naučiti?”bez osude i kritiziranja.
Pustiti perfekcionizam
Dokle god želimo sve savršeno, nećemo puno postići. Iz osobnog iskustva znam da ovim pristupom gubimo jako puno vremena i energije, a ne postižemo ono što želimo. Potrebno je razbiti to lažno uvjerenje o perfekcionizmu.
“Savršenstvo je iluzija.”
Čista iluzija jer ono ne postoji. Savršenstvu kao pojmu koji nas motivira i potiče treba težiti kako bi uvijek bili bolji u odnosu na jučer, ali duboko u sebi biti svjesni da ne može i ne mora sve biti savršeno. Mi kao ljudi nismo savršeni, a ni svijet u kojem živimo. Treba prihvatiti sebe u okvirima postojanja i razvijati se u skladu sa svojim mogućnostima. Ako čekate savršeni trenutak, on je upravo sada i ovdje. Upravo sada je pravo vrijeme da se nasmijete, nazovete dragu osobu, krenete sa prvim koracima projekta kojeg možda već dugo odgađate, odradite svoju prvu vježbu za zdravlje.
“Život nije tamo i negdje, život je ovdje i sada.”
Bitno je napraviti prvi korak
Najbitnije, ali i najteže je započeti. Jednom kada krenete tada sve ide lakše, no teško je krenuti. Npr. želite promijeniti posao i svjesni ste da odgađate prvi korak (traženje novog, zadovoljavajućeg posla ili slanje životopisa na određene oglase). Samim tim odgađanjem još ste više nezadovoljniji, frustriraniji te ljuti na sebe i cijeli svijet. A potrebno je samo napraviti taj prvi korak da bi se stvari počele odvijati. Pristupite prvom koraku kao odlasku po novine…jednostavno idem po novine bez razmišljanja o tome kako ću do tamo, hoću li moći doći do kioska. Znate da ćete doći do kioska i kupiti novine. Ako ne radi kiosk na koji ste krenuli, otići ćete na drugi. Na isti način pošaljite životopise, obavite prvi razgovor, pretražite oglase…kada vi odlučite krenuti u promjenu, tada se i sve ostale okolnosti poslože da uspijete.
Razbiti lažna uvjerenja
Svako uvjerenje koje nam izaziva bol, nelagodu ili strah nije dobro uvjerenje te ga treba promijeniti.
Uvjerenja poput:
“Ja to ne mogu.”
“Nikada neću uspijeti.”
“Bolje da ni ne započinjem.”
Uz ova napisana, postoji još puno drugih uvjerenja koja nisu istinita te smanjuju kvalitetu našeg života. Potrebno ih je osvijestiti i promijeniti na način da nas podržavaju te nam daju vjetar u leđa za pozitivne promjene. Zapišite sva negativna uvjerenja koja vas koče, provjerite koliko su istinita za vas u ovom trenutku života, a zatim ih promijenite u pozitivna uvjerenja onako kako vama odgovara.
Želite osvijestiti i pobijediti svoj strah od neuspjeha te ostvariti svoje ciljeve i želje?
Za sva pitanja, konzultacije ili dogovor savjetovanja kontaktirajte me na:
Mob:091/935-6942
Mail:[email protected]
Napisala: Marta Kravarščan, praktičarka neurolingvističkog programiranja, life savjetnica, business coach.
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha.
O meni: Svakodnevno radim individualno savjetovanje/coaching, predavanja i radionice u sklopu centra Put promjene. Moja uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. Osvještavanje neželjenih ponašanja, navika, misli i uvjerenja daje nam mogućnost da zajedno pronađemo moguća rješenja problema ili situacije u kojoj se nalazite. U tome vam savjetovanje/psihoterapija može biti snažna podrška. Ovo je mjesto gdje možete reći sve što vam je „na duši“ i gdje ću vas čuti bez osude, kritike ili predrasuda. U radu mi je važno da ostvarujemo pozitivne promjene onim tempom kojim je klijent spreman ići. U savjetodavnom i psihoterapijskom radu posebno područje interesa su mi partnerski odnosi, problemi u prehrani kod žena, rad sa različitim ovisnostima, rad na samopouzdanju i razvijanju maksimalnih potencijala u pojedincu, tehnike smanjivanja stresa, anksioznosti i napadaja panike korištenjem vlastitih snaga kao i rad sa „unutarnjim djetetom“ i snovima kako bi se postigla cjelovitost osobe. Iskustvo me naučilo da se svatko od nas može promijeniti na bolje te živjeti život punim plućima. Svi imamo kapacitete i mogućnosti koje tek moramo osvijetiti, pronaći i prihvatiti u sebi.
24 HIMALAJSKA LAMPA
