Razmišljanje nije ništa drugo nego izlazak iz sadašnjeg trenutka. Sve naše misli odnose se na ponavljanje prošlih trenutaka ili predviđanje i planiranje budućih. I dokle god aktivno razmišljamo, mi bježimo iz sadašnjeg trenutka – jedinog trenutka u kojem se događa život. Tko tu koga vozi?
Widget not in any sidebars
Allan Watts, britanski filozof, pisac i govornik, rekao je da „Osoba koja stalno razmišlja, nema o čemu razmišljati nego o svojim mislima. Tako izgubi dodir sa stvarnošću i živi u svijetu iluzija.“ Zanimljivo je da često živimo upravo u suprotnom uvjerenju da se to događa osobama koje ne razmišljaju.
Razmišljanje je dio nas i nikada mu nećemo pobjeći. Niti tome trebamo težiti jer naravno da misli mogu biti korisne. Ali trebamo ih kontrolirati na isti način na koji kontroliramo ego. Ako se ne kontroliraju, one postaju vozač. A ono što bi trebale biti je vozilo.
I ništa više od toga.
Rijetko smo svjesni svojih misli. Ne razmišljamo o njima već o onome što nam te misli govore. Vjerujemo da se događaju automatski i da nemamo pretjeranog utjecaja na njih. Vjerujemo da je potpuno normalno razmišljati o svim stvarima o kojima razmišljamo, čak i ako te misli loše utječu na nas i ljude kojima smo okruženi.
Ali misli su naš izbor, jednako kao i naš stav i pogled na svijet. Nije dovoljno reći „Takav sam i gotovo“. Skoro sve što radimo i osjećamo, tu je zbog misli, a one se mogu mijenjati. Misao je ta koja nam stvara nelagodu, sram, ljubomoru i stres. Isto tako, ona stvara uzbuđenje, nestrpljivost i sreću. I upravo zato misli bi trebale služiti nama, a ne mi njima.
Svjesnim biranjem vlastitih misli možemo potpuno promijeniti svoju svakodnevnicu.
Ako nam nešto stvara nelagodu, prestanimo o tome razmišljati. Istražimo uzrok misli koja nam stvara takav osjećaj i uklonimo ju. Promijenimo kut gledanja ili se preusmjerimo na nešto drugo.
To ne znači potiskivati osjećaje; dapače. To znači prihvatiti ih i svjesno prepoznati misao koja ih stvara. Najčešće su te misli toliko nepotrebne, besmislene i neutemeljene da nestanu onoga trenutka kada se osvijeste.
I dok se mi opterećujemo sa jučer i sutra, danas nam prolazi. Dok planiramo što ćemo napraviti kada riješimo ovo i ono, godina nam prolazi. Dok iščekujemo bolje dane kada ćemo imati sve ono za što radimo, život nam prolazi.
A sve što možemo napraviti ili promijeniti, uvijek to možemo samo sada.
Ako ne znamo biti mirni i zadovoljni u jednom kratkom sadašnjem trenutku, zašto mislimo da ćemo to ikada znati dugoročno? Ako dopuštamo mislima da nas sada vode iz sadašnjeg trenutka i time nam stvaraju probleme i sve one druge neugodne osjećaje, zašto mislimo da ih jednoga dana više neće biti?
One neće nestati kada pronađemo partnera kojeg želimo ili kada dobijemo sav onaj novac koji vjerujemo da nam je potreban. One će samo nastaviti raditi ono u čemu su dobre – tražiti nove probleme i biti u kontroli.
U sadašnjem trenutku ne postoje brige i stres. Misli su te koje ih stvaraju. Misli koje putuju iz prošlosti u budućnost, a rijetko se zaustavaljaju u sadašnjosti. Ako ih ne naučimo kontrolirati, one će to uvijek raditi. Čak i onda kada budemo imali sve.
Jer dokle god dopuštamo mislima da nas voze, mi smo samo suvozač u vlastitom životu.
I ništa više od toga.
Zvjezdana Tintor, shakeupsofa.com
