Nedavno mi se prijatelj požalio na svoje zdravlje. Nabrojao mi je simptome i rekao mi kako već treći put ovog mjeseca ide kod doktora. Lijekovi mu ne pomažu, još mu je gore od njih, ali što da radi, mora ih piti. Već godinama ga muče razne boljke, očajan je i ne vidi rješenje. Saslušao sam ga i predložio mu da promijeni način života. Ali svoje slabosti on nikako nije mogao povezati sa svojim navikama i uopće sa samim sobom. Nije mu padalo na pamet da uradi bilo kakvu promjenu, da izbaci alkohol, da radi vježbe, da prestane piti ogromnu količinu kave, da umjesto u auto sjedne na bicikl, da prošeta, da pije čajnu mješavinu, da promijeni ishranu… Kad sam mu rekao da se sve može riješiti ako se krene pravim putem, on mi je odgovorio:
“Izgleda Peđa da ti mene nisi shvatio. Ne treba meni put, nego lijek.”
Ta misao koju je izrekao moj prijatelj, stvara neizlječive ljude, jer neizlječive bolesti ne postoje. Njega ne zanimaju uzroci koji su ga doveli do takvog stanja, ni bilo kakve promjene načina života, njega samo zanima da mu neko ponudi tabletu nakon koje će se probuditi potpuno zdrav i nastaviti živjeti kao i do sada.
Kad se čovjek razboli, ako nije načisto sa samim sobom, to je kao da je upao u živo blato. Prvo zagazi do članaka, to i ne primjećuje, nastavlja dalje istim putem. Kad blato dođe do koljena, simptomi se pojačaju, on primijeti da nešto nije u redu, ali i dalje ide u istom smjeru, još žustrije kako bi što prije došao do cilja. Taj cilj koji je zamislio je jedino što vidi, ne gleda iza sebe, ni sa strane, ni okolo, ima zacrtanu putanju i gazi po njoj. Drugih puteva on nema, mora se dočepati baš one jabuke sa drveta “neznanja” koje se nalazi usred neprohodne močvare. Ostale jabuke za njega ne postoje, treba mu samo ta koja ga mami svojim sjajem. To što se trenutno malo zaglavio nema veze, proći će, samo da malo jače zagazi nogom i gotovo. Ali baš to žustrije gaženje uvaljuje ga do pasa u blato. Tad malo zastane, ali velika, crvena jabuka se na povjetarcu još malo zanjiše i ponovo ga namami na istu stazu. Ta jabuka nije kao ostale, ona je najveća, plodovi joj se sjaje, nema crva, kad bi se samo malo odgurnuo rukama, dohvatio bi je. Nakon trećeg zamaha blato dolazi do vrata, i on shvaća da je izgubljen – jabuka ga više ne zanima, u trenu je zaboravlja. Tek tada se osvrne oko sebe i počinje panično da traži pomoć. Gleda ima li koga u blizini da mu dobaci lijanu i iščupa ga iz gliba u koji je upao. I na sreću, ima, ali on je nepovjerljiv i nesiguran u samog sebe. Ne zna za što da se uhvati. Lijane bačene sa čvrste zemlje ne dopiru do njega. On se drži za krhku, tanku granu koja ga ne može izvuči, ali strah mu ne dopušta da je pusti. Pokušava popeti na nju, nada se čudu. Dok čvrsta lijana pored njega polako tone, on u svojoj ruci grčevito steže malu bijelu tabletu, ne vidi ni jedan drugi put.
Naš organizam je napravljen tako da je sam po sebi zdrav, mi ga samo trebamo održavati. Kad zanemariš osnovne principa života, kad ne postupaš prema organizmu po signalima i upustvima koje ti on daje, ako se ne zanimaš za osnovna životna pitanja vlastitog duhovnog razvoja koja se sama nameću, tvoj organizam će početi slabiti. To možeš usporediti sa dimnjakom koji se dugo ne čisti i na čije se unutrašnje zidove hvata sve više čađi. Njegova funkcija je iz godine u godinu slabija, sve dok se potpuno ne začepi, ili zapali. Iako su ove činjenice toliko očigledne i mogu se se lako provjeriti, ipak dosta ljudi na njih ne obraća pažnju.
Fototerapija
Kao što svako drvo naraste iz male sjemenke u kojoj su sadržani svi podaci potrebni za njegov razvoj, tako svako od nas još prije rođena posjeduje skup potrebnih informacija koje su našoj svijesti nedostupne ako ih zatrpamo i ne radimo na njima. Povezivanjem istraživanja na poljima fotografije, intuicije i psihologije nastala je jednostavna i moćna metoda Fototerapije koja ti pomaže da dođeš do podataka koji su zatrpani u tebi, da dođeš do neposrednog shvaćanja istine.
Podsvjesni um ima mnogo veći utjecaj na naš svakodnevni život od svjesnog dijela našeg bića. Naš život sazdan je od navika, a one su osnovni izraz podsvijesti. Podsvijest dobija informacije iz velikog broja izvora, od svega što nas okružuje. Ona pažljivo slaže primljene podatke i neprimjetno gradi naše ponašanje, a da naša svijest to i ne primjećuje. Zbog velikog utjecaja spoljašnosti na našu podsvijest, ona nas često povede na put koji koji nismo birali, a pri tom zanemarujemo intuiciju, onaj osnovni izvor informacija koji svi imamo još od rođenja.
Fototerapija je metoda uz pomoć koje za nepunih pet minuta možeš saznati što ti intuicija govori. Tako ćeš osvijestiti mjesta zastoja, shvatiti ćeš što te koči u vlastitom razvoju. Nakon što locira točke na kojima ti curi energija, metoda Fototerapije efikasno mijenja baš one navike koje te ometaju. Na taj način dolaziš u stanje u kojem možeš razaznati što je to uopće za tebe dobro, jer se često dešava da je to upravo suprotno od onoga što ti svojom logikom koja je pod velikim utjecajem spoljašnosti, možeš zaključiti. Kroz rad na razvoju Fototerapije, počeo sam slušati ono što mi organizam svakodnevno govori. Čak i kad me tjera da se svaki dan, po nekoliko puta pješke popnem na osmi kat iako imam lift, ja ga poslušam.
Ova jednostavna metoda jača i vraća povjerenje u vlastitu snagu te na taj način otklanja vanjske i unutrašnje utjecaje koji dovode do psihofizičkih zastoja u funkcioniranju organizma. Fototerapija inicira voljne snage organizma koje su presudne za svaku vrstu ozdravljenja, ona vodi u cjelovitost. Prateći njena uputstva, pratiš upustva svog tijela, ideš putem zdravlja koji je za tebe odabrao tvoj organizam.
Prije par godina jedna novinarka se zainteresirala za metodu i došla je do mene sa namjerom da uradi reportažu o Fototerapiji. Njeno prvo pitanje bilo je ”Da li je to utemeljena metoda?”
Odgovorio sam da nisam baš siguran da mogu odgovoriti na to pitanje, bilo bi najbolje da isproba metodu i sama provjeri da li je utemeljena ili ne. Složila se sa mnom i nakon što je odabrala tri fotografije Fototerapije, naglas je pročitala poruku koju nosi prva fotografija. Poruka je glasila da treba piti više vode, navedeni su i razlozi zbog kojih bi bilo dobro da to radi. Nakon toga novinarka se okrenula prema meni i uzbuđeno izjavila kako ona gotovo da i ne pije vodu.
Tri mjeseca nakon njene posjete, ponovo me je nazvala i oduševljeno mi javila kako je zatrudnila. Naime isti onaj dan je počela piti veću količinu vode i ubrzo je osjetila prve promjene u organizmu. Iako je u zadnjih par godina pokušavala ostati u drugom stanju, ništa joj nije pomoglo. Svoju trudnoću pripisala je pijenju veće količine vode. Nasmijao sam se i pitao je “Da li je metoda utemeljena?”
Peđa Vujović, fototerapeut
https://www.pjphototherapy.com/
28 MALAHOV
